|
Koristeći se ovlastima koje su date
Visokom predstavniku člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog
ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je
Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog
Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak
II. 1. (d) gorenavedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć,
kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se
pojave u svezi sa civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira
koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za
provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni
autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog
ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno
rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u
svezi sa određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) i
“mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju
Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta koje “mogu uključivati poduzimanje mjera
protiv osoba koje obnašaju javne dužnosti ili dužnosnika (...) za koje Visoki
predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obveze utvrđene Mirovnim sporazumom
odnosno uvjete za njegovu provedbu”;
Konstatirajući da se u stavku X. 4 Aneksa
Deklaracije Vijeća za provedbu mira donesenoj na sastanku održanom u Madridu 16.
prosinca 1998. godine navodi da je Vijeće potvrdilo da se rukovodnim osobama
kojima Visoki predstavnik zabrani obnašanje zvanične dužnosti “do daljnjeg može
zabraniti i kandidiranje na izborima kao i bilo koja druga izborna ili imenovana
javna dužnost kao i dužnost unutar političkih stranaka”;
Imajući na umu značaj koji se Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni
i Hercegovini, i njegovim aneksima, pridaje povratku izbjeglica i raseljenih
osoba u njihove prijeratne domove;
Imajući dalje na umu činjenicu da je proces povratka vitalan i nužan
činilac u uspostavljanju trajnog mira u Bosni i Hercegovini;
Uzimajući u obzir ovdje navedne razloge Visoki predstavnik ovim donosi
slijedeću
O D L U K U
Kojom se smjenjuje gosp. Kemal Terzić sa položaja načelnika općine Donji
Vakuf i zabranjuje mu se obnašanje svake službene, izborne ili imenovane
dužnosti te kandidiranje na izborima kao i obnašanje dužnosti unutar političkih
stranaka, osim ili dok ga Visoki predstavnik, eventualno, izričito ne ovlasti da
iste obnaša.
Odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati poduzimanje dodatnih
proceduralnih aktivnosti. Gosp. Kemal Terzić mora svoj ured napustiti odmah.
Isto tako odmah prestaje svako njegovo pravo na primanje naknada ili bilo koje
privilegije odnosno status koji proistječe iz njegovog položaja načelnika općine
Donji Vakuf.
Ova odluka objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije” i “Službenim
novinama Srednjebosanskog kantona”.
RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE
Gospodin Terzić je obnašao dužnost načelnika općine Donji Vakuf od 1990.
godine. On je zlouporabio svoje ovlasti time što je uporno i ozbiljno
onemogućavao realiziranje Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Gospodin Terzić se kategorički suprotstavio iznalaženju alternativnog
smještaja, unatoč postojanju pozitivne zakonske obveze utemeljene na imovinskim
zakonima da se takav smještaj osigura. Unatoč tome što se iz općinskog proračuna
izdvajaju veliki iznosi sredstava za osiguranje altnernativnog smještaja, gosp.
Terzić nije uporabio ta sredstva što je imalo neposredan utjecaj na
ograničavanje mogućnosti alternativnog smještaja, čime je dodatno otežan proces
povratka. Štoviše, Općinska uprava, pod ravnateljstvom gosp. Terzića, nije
dostavila točne i potpune podatke o stanovima u općini za koje nisu podneseni
zahtjevi za povrat stanarskog prava, čime je dodatno ograničeno učinkovito
korištenje ovih sredstava za alternativni smještaj.
Povratnici sa pravom na posjed svoje imovine suočavaju se sa neprihvatljivim
zastojima u izvršenju deložacija. Općinska uprava pod ravnateljstvom gosp.
Terzića štiti u velikom broju slučajeva dvostruko korištenje, uključujući one
koji su od međunarodne zajednice primili pomoć za obnovu.
Odnedavni porast interesa za povratak u općinu Donji Vakuf doveo je u
listopadu 2001. godine do formiranja jedne višenacionalne udruge za povratak.
Gosp. Terzić je sustavno onemogućavao rad ove udruge za povratak i pokušao je
diskreditirati članove ove udruge. Razni nastupi i javne izjave gosp. Terzića,
kako na sastancima Općinskog odbora tako i putem medija, po svom su karakteru
služili aktivnom obeshrabrivanju povratka u Donji Vakuf i na taj način bili
usmjereni protiv politike povratka utvrđene Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma
za mir.
Gosp. Terzić je uspješno ometao provedbu imovinskih zakona, i treba se
smatrati odgovornim za spori tempo povrataka u ovu općinu.
Na temelju svega prethodno pomenutog, jasno je da je gosp. Terzić očevidno
djelovao na način na koji je onemogućavao povratak izbjeglica i raseljenih lica.
Njegovi postupci ne samo da su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te
konkretno čl. II.4. i II.5. i III.2. (c) istog, nego predstavljaju i kršenje
Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim osobama, tj. Aneksa 7. Općeg okvirnog
sporazuma za mir.
Iz svega pomentuog jasno slijedi da je gospodin Terzić opstruirao provedbu
Općeg okvirnog sporazuma za mir.
Sarajevo, 24. lipnja 2002. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
|