Koristeći se ovlaštenjima koja su data Visokom predstavniku članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;

Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta koje “mogu uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika (...) za koje Visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;

Konstatujući da se u  stavu X. 4 Aneksa Deklaracije Vijeća za implementaciju mira donesenoj na sastanku održanom u Madridu 16. decembra 1998. godine navodi da je Vijeće potvrdilo da se rukovodnim osobama kojima Visoki predstavnik zabrani vršenje zvanične funkcije “do daljnjeg može zabraniti i kandidovanje na izborima kao i bilo koja druga izborna ili imenovana javna funkcija kao i funkcija unutar političkih stranaka”;

Imajući na umu značaj koji se Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, i njegovim aneksima, pridaje povratku izbjeglica i raseljenih osoba u njihove predratne domove;

Imajući dalje na umu činjenicu da je proces povratka vitalan i nužan činilac u uspostavljanju trajnog mira u Bosni i Hercegovini;

Uzimajući u obzir ovdje navedne razloge Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću

O D L U K U

Kojom se smjenjuje gosp. Kemal Terzić sa položaja načelnika općine Donji Vakuf i zabranjuje mu se obavljanje svake službene, izborne ili imenovane funkcije te kandidovanje na izborima kao i obavljanje funkcije unutar političkih stranaka, osim ili sve dok ga Visoki predstavnik, eventualno, izričito ne ovlasti da iste obavlja.

Odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati preduzimanje dodatnih proceduralnih aktivnosti. Gosp. Kemal Terzić mora svoj ured napustiti odmah. Isto tako odmah prestaje svako njegovo pravo na primanje naknada ili bilo koje privilegije odnosno status koji proističe iz njegovog položaja načelnika općine Donji Vakuf.

Ova odluka objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije” i “Službenim novinama Srednjebosanskog kantona”.

RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE

Gospodin Terzić je obavljao funkciju načelnika općine Donji Vakuf od 1990. godine. On je zloupotrebio svoje ovlasti time što je uporno i ozbiljno ometao realizaciju Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Gospodin Terzić se kategorički suprotstavio iznalaženju alternativnog smještaja, uprkos postojanju pozitivne zakonske obaveze zasnovane na imovinskim zakonima da se takav smještaj obezbijedi. Uprkos tome što se iz općinskog budžeta izdvajaju veliki iznosi sredstava za osiguranje altnernativnog smještaja, gosp. Terzić nije upotrijebio ta sredstva što je imalo neposredan uticaj na ograničavanje mogućnosti alternativnog smještaja, čime je dodatno otežan proces povratka. Štaviše, Općinska uprava, pod vođstvom gosp. Terzića, nije dostavila tačne i potpune podatke o stanovima u općini za koje nisu podneseni zahtjevi za povrat stanarskog prava, čime je dodatno ograničeno efikasno korištenje ovih sredstava za alternativni smještaj.

Povratnici sa pravom na posjed svoje imovine suočavaju se sa neprihvatljivim zastojima u izvršenju deložacija. Općinska uprava pod vođstvom gospodina Terzića štiti u velikom broju slučajeva dvostruko korištenje uključujući one koji su od međunarodne zajednice primili pomoć za obnovu.

Odnedavni porast interesa za povratak u općinu Donji Vakuf doveo je u oktobru 2001. godine do formiranja jednog višenacionalnog udruženja za povratak. Gosp. Terzić je sistematski onemogućavao rad ovog udruženja za povratak i pokušao je diskreditovati članove ovog udruženja. Razni nastupi i javne izjave gosp. Terzića, kako na sastancima Općinskog odbora tako i putem medija, po svom su karakteru služili aktivnom obeshrabrivanju povratka u Donji Vakuf i na taj način bili usmjereni protiv politike povratka utvrđene Aneksom 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir.

Gosp. Terzić je uspješno ometao provedbu imovinskih zakona, i treba se smatrati odgovornim za spori tempo povrataka u ovu općinu.

Na osnovu svega prethodno pomenutog, jasno je da je gosp. Terzić očigledno djelovao na način na koji je onemogućavao povratak izbjeglica i raseljenih osoba. Njegovi postupci ne samo da su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te konkretno čl. II.4. i II.5. i III.2. (c) istog, nego predstavljaju i kršenje Sporazuma o izbjeglicama i raseljenim osobama, tj. Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir.

Iz svega pomentuog jasno slijedi da je gospodin Terzić opstruirao provedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir.

Sarajevo, 24. juna 2002. godine

Paddy Ashdown

Visoki predstavnik