|
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi
data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora)
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o
civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1.
(d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada
to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u
vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju
mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za
implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj
konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za
probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to
bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu
sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog
sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta koje “mogu
uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili
zvaničnika ...za koje Visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske
obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;
Konstatujući da je stavu X:4 Aneksa Deklaracije Vijeća za
implementaciju mira sačinjenog u Madridu 16. decembra 1998. godine navedeno da
Vijeće potvrđuje da se zvaničnicima kojima je od strane Visokog predstavnika
zabranjeno obavljanje zvaničnih funkcija “može takođe zabraniti da se do
daljnjeg kandiduju na izborima i da vrše bilo koju drugu izbornu ili imenovanu
funkciju i funkciju u političkim strankama”;
Imajući na umu značaj koji Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i
Hercegovini i Vijeće za implementaciju mira pridaju uspostavljanju vladavine
zakona i čvrstog pravosudnog sistema;
Imajući na umu dalje značaj koji se Općim okvirnim sporazumom za mir u
Bosni i Hercegovini i njegovim aneksima pridaje povratku izbjeglica i raseljenih
lica u njihove predratne domove;
Iz ovdje utvrđenih razloga, ovim donosim slijedeću
O D L U K U
Kojom se smjenjuje gospodin Davor Šilić sa položaja zamjenika ministra
pravosuđa i uprave u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i zabranjuje mu se
obavljanje svake službene ili izborne funkcije i kandidiranje na izborima,
ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno
izričito ne ovlasti da iste obavlja.
Kojom se isti suspenduje sa funkcije sudije Kantonalnog suda
Hercegovačko-neretvanskog kantona na odsustvu, te sa svake buduće sudske ili
tužilačke funkcije do donošenja naredne odluke od strane Visokog sudskog i
tužilačkog vijeća.
Odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati poduzimanje dodatnih
proceduralnih aktivnosti. Gospodin Davor Šilić mora svoj ured napustiti odmah.
Isto tako odmah prestaje svako njegovo pravo na primanje naknada, nadoknadu
troškova ili bilo koje privilegije odnosno status koji proističe iz
njegovog mjesta zamjenika ministra pravosuđa i uprave u
Hercegovačko-neretvanskom kantonu.
Ova odluka objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije” i
“Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona”.
RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE
Gospodin Šilić obavlja funkciju zamjenika ministra za pravosuđe i upravu u
Hercegovačko-neretvanskom kantonu od 01. januara 2000. godine. Tokom obavljanja
poslova zamjenika ministra pravosuđa i uprave u Hercegovačko-neretvanskom
kantonu gospodin Šilić je demonstrirao svojim ponašanjem uporno i učestalo
onemogućavanje i ometanje rada pravosuđa.
Tokom 2000. i 2001. godine gospodin Šilić je u nekoliko navrata ometao rad
komisija zaduženih za imenovanja u oblasti pravosuđa time što je davao upute po
pojedinačnim slučajevima.
U slučaju bivšeg općinskog tužioca u kantonu, gospodin Šilić je jasno ometao
proces njegovog ponovnog imenovanja posredstvom svog pisma od 16. novembra 2000.
godine naslovljenog na Federalnu komisiju za imenovanje tužilaca. Gospodin Šilić
je u svom pismu zahtijevao neprimjerene podatke kako bi onemogućio ponovno
imenovanje ovog tužioca.
Gospodinu Šiliću je ukazano na njegove postupke tokom rasprave Federalne
komisije za imenovanje sudija. U roku od sedam dana nakon ove rasprave gospodin
Šilić pokušao je narušiti ugled bivšeg tužioca. Gospodin Šilić je dana 26.
februara 2002. godine dodatno zloupotrijebio svoj položaj zamjenika ministra
pravosuđa, izdavanjem naloga kantonalnom tužiocu da iz neosnovanih razloga
poništi bivšem tužiocu novo imenovanje na funkciju općinskog stručnog saradnika.
Gospodin Šilić je suočen 01. marta sa svojim posljednjim pokušajem da
zloupotrijebi službeni položaj. Gospodin Šilić je na posljetku 04. marta opozvao
svoj nalog za poništenje. Bitno je dodati da uprkos njihovom velikom značaju ni
u jednoj od intervencija gospodina Šilića kao sapotpisnik nije bio ministar
pravosuđa.
Pored toga, gospodin Šilić zauzimao je dva stana tokom obavljanja funkcije
sudije i kasnije zamjenika ministra. Primio je nalog o deložaciji od Gradske
općine Mostar zapad koji datira od 16. augusta 2000. godine kojim mu je dat
petnaestodnevni rok za iseljenje iz stana u koji se bespravno uselio. Nije
postupio u skladu sa izdatim nalogom i nosilac stanarskog prava bio je prinuđen
da podnese zahtjev za prinudnu deložaciju. Zahtjev za prinudnu deložaciju
podnesen je 05. septembra 2000. godine. Gospodin Šilić je u cjelosti napustio
prostorije tek u novembru 2000. godine, i to tek nakon nekoliko intervencija i
predstavki iznesenih od strane OHR-a. U ovom kontekstu, osobito je
neprimjereno za jednog zamjenika ministra za pravosuđe i upravu te istovremeno i
sudiju kantonalnog suda na odsustvu da odmah ne postupi u skladu sa imovinskim
zakonima te da kao rezulatat toga dovodi u pitanje njihovu provedbu. Ovo
predstavlja jasno kršenje njegovih ministarskih odgovornosti. Takvim ponašanjem
se pored toga ugrožava sveukupno uspostavljanje vladavine zakona u
Hercegovačko-neretvanskom kantonu i provedba Sporazuma o izbjeglim i raseljenim
licima, Aneks 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Štaviše, gospodin Šilić je stalno nastojao spriječiti odvijanje tekućeg
procesa spajanja Ministarstva pravosuđa i uprave Hercegovačko-neretvanskog
kantona a također nije uspio osigurati odgovarajuće zajedničke prostorije. Ovo
je dodatni dokaz njegove nespremnosti da aktivno unapređuje vladavinu zakona u
ovom kantonu.
Na kraju, to što je gospodin Šilić zanemario uspostavu neovisnog i
nepristrasnog pravosuđa pokazalo se u njegovom o postupanju prema Komisiji za
izbor sudija Suda Bosne i Hercegovine i Federalnoj komisiji za imenovanje sudija
Vrhovnog suda. Kandidovao se za sudiju Suda Bosne i Hercegovine i Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine. U formularu Nezavisne pravosudne komisije sa
ličnim podacima koji je popunio gospodin Šilić, na pitanje da li je ikada bio
član ili savjetnik ijedne političke stranke u periodu od januara 1991. godine do
danas, njegov odgovor je glasio “Ne”. Formular je potpisao gospodin Šilić i
datum glasi na 17. januar 2002. godine. Značajno je i vrijedno pažnje i to kako
jedan zamjenik ministra pravosuđa i uprave može tvrditi da nije politički
savjetnik. Ovo je u jasnoj suprotnosti sa njegovim prethodnim izjavama u obrascu
izjave o materijalnom stanju koje je podnio OSCE-u i Privremenoj izbornoj
komisiji, prije njegovog drugog imenovanja na mjestu zamjenika ministra. Ovaj
obrazac potpisao je gospodin Šilić i datum glasi na 10. jul 2001. godine. U
rubrici “politička stranka/koalicija”, gospodin Šilić je napisao “HDZ”. Vidljivo
je stoga da je gospodin Šilić tvrdio da s jedne strane niti pripada članstvu
niti je savjetnik bilo koje političke stranke, dok je s druge strane izjavio da
je njegovu kandidaturu za položaj zamjenika ministra istaknula politička
stranka. Suočen sa nedosljednošću ovih izjava, gospodin Šilić je uporno
ponavljao da nije član niti jedne političke stranke, jasno previdjevši činjenicu
da se formular Nezavisne pravosudne komisije sa ličnim podacima protezao izvan
okvira stranačkog članstva. Što je još važnije, nepristrasno pravosuđe iziskuje
jasno razdvajanje političkih zasnovanih funkcija od pravosudnih funkcija.
Gospodin Šilić je očigledno podnio lažne podatke dok je tražio postavljenje
na visoku funkciju u pravosuđu. U formularu Nezavisne pravosudne komisije sa
ličnim podacima jasno je utvrđeno da ukoliko se otkrije da je bilo koji od
prikazanih podataka neistinit, nedostatan ili navodi na krivi zaključak, vršilac
dužnosti može podlijegati sankcionisanju.
Na osnovu svega prethodno pomenutog, tokom niza godina gospodin Šilić je u
svojstvu zamjenika ministra za pravosuđe i upravu i kantonalnog sudije na
odsustvu ustrajno pokazao da uspostavu vladavine zakona i jednog solidnog,
nepristrasnog i nezavisnog pravosudnog sistema smatra potpuno zanemarljivim.
Njegovi protekli i skorašnji postupci su osnov za njegovo isključenje iz daljeg
obavljanja svih prethodno pomenutih funkcija.
Svojim ponašanjem kako je rečeno, gospodin Šilić je onemogućavao realizaciju
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
23. maja 2002. godine
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik
|