Koristeći se ovlastimakoja su mi data u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora;  posebice uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže kada to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih  problema koji se jave u svezi sa civilnom provedbom”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim” u svezi s određenim pitanjima uključujući (sukladno  točki (c)  ovog stavka) “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta” i koje “mogu uključiti aktivnosti protiv osoba koje vrše javnu funkciju ili dužnosnika…za koje Visoki predstavnik utvrdi da krše zakonske obveze preuzete Mirovnim sporazumom ili odredbe koje se odnose na njegovu provedbu”;

Navodeći  Aneks 6 (Sporazum o ljudskim pravima) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem će se svim osobama u okviru jurisdikcije Bosne i Hercegovine osigurati maksimalna zaštita međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući i pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima;

Dalje navodeći Ustav Bosne i Hercegovine, sadržan u Aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u članku 1.2, pod naslovom “Demokratski principi”,  navodi da “ je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira u sukladno vladavini zakona…..”;

Naglašavajući  činjenicu da je uspostavljanje vladavine zakona osnovni dio mirovnog procesa;

Uvažavajući da vladavina zakona zahtjeva da se pravda mora ne samo provesti nego da su razultati provedbe očiti; ovo zahtjeva povjerenje javnosti u pravičnost, nepristrasnost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužitelje;

Uzimajući u obzir program reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini koji uključuje uspostavljanje Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine kao i međuentitetskih Visokih sudbenih i tužiteljskih vijeća koja su određena da osiguraju uspostavljanje i održavanje najviših profesionalnih normi među sucima i tužteljima kroz učinkovite i funkcionalne procese disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog,;

Uočavajući da je uspostavljanje ovih Vijeća neizostavno podrazumjeva određeni period odlaganja, ali da vraćanje provjerenja javnosti u nosioce sudačkih i tužiteljskih funkcija zahtijeva hitne mjere;

Uzimajući u obzir da je u interesu onih protiv kojih su podnešene pritužbe, kao i u interesu onih na čije predmete takve osobe mogu utjecati ili u njima odlučivati da se ne dopusti dovođenje u sumnju ugleda i poštovanja neophodnih za povjerenje i provođenje zakonitih postupaka.

Imajući u vidu da povjerenje javnosti u ovom periodu, prije uspostavljanja vijeća, zahtijeva da vršenje sudačkih i tužiteljskih funkcija osoba protiv kojih su upućene pritužbe treba prekinuti prije ispitivanja tih pritužbi od strane tih vijeća;

Imajući dalje u vidu zabrinutost da svaka mjera koja se može poduzeti protiv osoba koje obnašaju javne funkcije ili dužnosnika bude odgovarajuća, te da pitanja koja se dalje navode sadržavaju navode koje odgovarajuća disciplinska i druga tijela još nisu istražila. 

Na osnovu gore navedenog, ovim donosim slijedeću

ODLUKU

Gospodin Nenad GVOZDIĆ privremeno se udaljuje od obnašanja funkcije suca Općinskog suda I Mostar do daljnjeg rješenja od strane Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Općinskog suda I Mostar će bez odlaganja organizirati preuzimanje svih predmeta kojima je gosp. Nenad GVOZDIĆ bio zadužen i organiziraće postupanje po tim predmetima.

Ova odluka stupa na snagu odmah i za njenu provedbu nije potrebno donošenje posebne odluke.

Ova odluka je donešena sukladno međunarodnom mandatu Visokog predstavnika i ne može biti predmet spora pred sudovima u Bosni i Hercegovini. 

Obrazloženje

Gospodin Nenad GVOZDIĆ, je navodno u svojstvu suca omogućio izvršenje velike prevare koja je počinjena na štetu Penzionog i invalidskog osiguranja Federacije, “FPIO”.

Naime, g. Nenad GVOZDIĆ je navodno omogućio nezakonit prijenos vlasništva nad Hotelom Ero, za neopravdano nisku cijenu, od stvarnog vlasnika – Mirovinskog fonda Mostar (koji se naknadno spojio sa Penzionim fondom Sarajevo, nakon čega je nastao FPIO), na “TUH-Invest”, fiktivnu tvrtku. Kao rezultat ovog prijenosa vlasništva, iznos od približno 8,000,000 KM je otuđen iz Mirovinskog fonda Mostar. Penzioni fond Sarajevo je tvrdio da je zakoniti vlasnik Hotela Ero jer je prvobitno osigurao sredstva za igradnju Hotela Ero.

Na ročištu, održanom 7. svibnja 2001. g. u svezi javne aukcije Hotela Ero, navodno je prekršio svoju obvezu da djeluje nepristrasno time što je: (a) onemogućio pravnog zastupnika PIO Sarajevo da ospori zakonitost aukcije, sukladno postupku koji je otpočeo 4. svibnja 2001. g. i (b) nepropisno ih spriječio da prisustvuju aukciji.  Gosp. Nenad GVOZDIĆ je namjerno ignorirao postupak koji je pokrenuo PIO Sarajevo te nastavio sa aukcijom, bez obzira na činjenicu što je PIO Sarajeva pokrenuo pravni spor u svezi sa zakonitošću aukcije i prijenosa vlasništva Hotela Ero uopće.

Navodi se da je Nenad GVOZDIĆ prekršio svoju dužnost da radi nepristrasno tako što nije obavijestio zastupnike PIO Sarajeva o dešavanjima koja su imala ozbiljne posljedice po predmetu i koja su imala direktnu važnost na njegove postupke u svezi sa utvrđivanjem vlasništva nad Hotelom Ero. 28. rujna 2001. g. Nenad GVOZDIĆ, kao sudac Općinskog suda I Mostar je navodno donio odluku kojom se potvrđuje da je “TUH-Invest” vlasnik Hotela Ero, na temelju neposrednog dogovora između “TUH-Investa” i mirovinskog fonda Mostar, bez konsultacija sa zastupnicima PIO Sarajeva. Ova odluka je omogućila da se “TUH-Invest” upiše u Zemljišnu knjigu kao vlasnik Hotela Ero, bez obzira na pokrenuti pravni postupak PIO Sarajeva u svezi sa pravom vlasništva nad Hotelom Ero. 

Također se navodi da je onemogućavao istragu Federalnog tužiteljstva po ovom pitanju, tako što nije predao, na traženje Tužiteljstva kompletnu dokumentaciju o ovom pitanju.

Sarajevo, 23 svibanj 2002.

Wolfgang Petritsch

Visoki predstavnik