Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim” u svezi s određenim pitanjima uključujući (sukladno  točki (c)  ovog stavka) “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta” i koje “mogu uključiti aktivnosti protiv osoba koje vrše javnu funkciju ili dužnosnika…za koje Visoki predstavnik utvrdi da krše zakonske obveze preuzete Mirovnim sporazumom ili odredbe koje se odnose na njegovu provedbu”;

Navodeći  Aneks 6 (Sporazum o ljudskim pravima) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem će se svim osobama u okviru jurisdikcije Bosne i Hercegovine osigurati maksimalna zaštita međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući i pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima;

Dalje navodeći Ustav Bosne i Hercegovine, sadržan u Aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u članku 1.2, pod naslovom “Demokratski principi”,  navodi da “ je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira  sukladno sa vladavini zakona…..”;

Naglašavajući  činjenicu da je uspostavljanje vladavine zakona osnovni dio mirovnog procesa;

Uvažavajući da vladavina zakona zahtjeva da se pravda mora ne samo sprovesti nego da razultati toga budu očiti; ovo zahtjeva povjerenje javnosti u pravičnost, nepristrasnost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužitelje;

Uzimajući u obzir program reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini koji uključuje utemeljenje Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine kao i međuentitetskih Visokih sudbenih i tužiteljskih vijeća koja su određena da osiguraju uspostavljanje i održavanje najviših profesionalnih normi među sucima i tužiteljima kroz učinkovite i funkcionalne procese disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog,;

Uočavajući da je uspostavljanje ovih Vijeća neizostavno podrazumjeva određeni period odlaganja, ali da vraćanje provjerenja javnosti u nosioce sudačkih i tužiteljskih funkcija zahtijeva hitne mjere;

Uzimajući u obzir da je u interesu onih protiv kojih su podnešene pritužbe, kao i u interesu onih na čije predmete takve osobe mogu utjecati ili u njima odlučivati da se ne dopusti dovođenje u sumnju ugleda i poštovanja neophodnih za povjerenje i provedbu zakonitih postupaka.

Imajući u vidu da povjerenje javnosti u ovom periodu prije uspostavljanja vijeća zahtijeva da vršenje sudačkih i tužiteljskih funkcija osoba protiv kojih su upućene pritužbe treba prekinuti prije ispitivanja pritužbi od strane vijeća;

Imajući dalje u vidu zabrinutost da svaka mjera koja se može poduzeti protiv osoba koje obnašaju javne funkcije ili dužnosnika bude odgovarajuća, te da pitanja koja se dalje navode sadržavaju navode koje odgovarajuća disciplinska i druga tijela još nisu istražila. 

Na osnovu gore navedenog, ovim donosim slijedeću

ODLUKU

Gospodin Mirko BRALO privremeno se udaljuje od obnašanja funkcije Predsjednika Općinskog suda Livno do daljnjeg rješenja od strane Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Kantonalnog suda u Kantonu 10 će bez odlaganja organizirati rukovođenje poslovima na Općinskom sudu Livno i preuzimanje svih predmeta kojima je gosp. Mirko BRALO bio zadužen i osigurace postupanje po tim predmetima.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i za njeno provođenje nije potrebno donošenje posebne odluke.

Ova Odluka je donešena sukladno međunarodnom mandatu Visokog predstavnika i ne može biti predmet spora pred sudovima u Bosni i Hercegovini.

Obrazloženje

Gospodin Mirko BRALO je navodno pokazao potpuno nepoštivanje vladavine zakona. Imenovani je bio predsjedatelj vijeća u predmetu iz 1998. godine, u kojem je bosanski Hrvat, BB, optužen za ubojstvo jednog Bošnjaka u Livnu. BB je osuđen za ovo ubojstvo i izrečena mu je mjera sigurnosti obveznog psihijatriskog liječenja. Ova mjera, navodno, predstavlja povredu važećeg zakona.

Kao predsjedatelj vijeća tijekom suđenja osobi BB, bio je odgovoran za osiguranje zakonitog suđenja. Dokaz protiv osobe BB se nije mogao osporiti (viđen je kako iz neposredne blizine puca žrtvi u glavu). Gosp. Mirko BRALO je ohrabrivao zastrašivačku i nacionalističku atmosferu tijekom suđenja. Na suđenju su uočena mnoga kršenja materijalnih i procesnih pravila. Primjeri takvog kršenja predstavljaju i to što je uzet nalaz samo jednog vještaka o psihičkom stanju okrivljenog, prihvatanje nalaza tog vještaka kao dokaza unatoč činjenici da je nalaz veoma nejasan, neuvjerljiv i kontradiktoran; propuštanje da se uzmu dokazi u korist oštećenog, te propuštanje suda da potkrijepi svoje zaključke odgovarajućim obrazloženjem u svojoj odluci.

Dom za ljudska prava u odluci u svezi ovog predmeta navodi,“Odluka, zapravo, sadrži toliko ozbiljnih mana da, u svjetlu situacije koja je 1998. godine vladala u Kantonu 10, što će biti razmotreno kasnije u okviru konteksta diskriminacije, može dovesti do  sumnje u to da li je B.B., pripadnik hrvatske većine u Kantonu 10, kada je pucao u glavu Š.T., bio svjestan mogućnosti da neće uslijediti adekvatna sankcija za djelo koje je počinio.

Sarajevo, 23. svibanj 2002.

Wolfgang Petritsch

Visoki predstavnik