Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim” u svezi s određenim pitanjima uključujući (sukladno  točki (c)  ovog stavka) “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta” i koje “mogu uključiti aktivnosti protiv osoba koje vrše javnu funkciju ili dužnosnika…za koje Visoki predstavnik utvrdi da krše zakonske obveze preuzete Mirovnim sporazumom ili odredbe koje se odnose na njegovu provedbu”;

Navodeći  Aneks 6 (Sporazum o ljudskim pravima) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem će se svim osobama u okviru jurisdikcije Bosne i Hercegovine osigurati maksimalna zaštita međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući i pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima;

Dalje navodeći Ustav Bosne i Hercegovine, sadržan u Aneksu 4 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u članku 1.2, pod naslovom “Demokratski principi”,  navodi da “ je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira u sukladno vladavini zakona…..”;

Naglašavajući  činjenicu da je uspostavljanje vladavine zakona osnovni dio mirovnog procesa;

Uvažavajući da vladavina zakona zahtjeva da se pravda mora ne samo provesti nego da su razultati provedbe očiti; ovo zahtjeva povjerenje javnosti u pravičnost, nepristrasnost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužitelje;

Uzimajući u obzir program reforme pravosuđa u Bosni i Hercegovini koji uključuje uspostavljanje Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine kao i međuentitetskih Visokih sudbenih i tužiteljskih vijeća koja su određena da osiguraju uspostavljanje i održavanje najviših profesionalnih normi među sucima i tužteljima kroz učinkovite i funkcionalne procese disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog,;

Uočavajući da je uspostavljanje ovih Vijeća neizostavno podrazumjeva određeni period odlaganja, ali da vraćanje provjerenja javnosti u nosioce sudačkih i tužiteljskih funkcija zahtijeva hitne mjere;

Uzimajući u obzir da je u interesu onih protiv kojih su podnešene pritužbe, kao i u interesu onih na čije predmete takve osobe mogu utjecati ili u njima odlučivati da se ne dopusti dovođenje u sumnju ugleda i poštovanja neophodnih za povjerenje i provođenje zakonitih postupaka.

Imajući u vidu da povjerenje javnosti u ovom periodu, prije uspostavljanja vijeća, zahtijeva da vršenje sudačkih i tužiteljskih funkcija osoba protiv kojih su upućene pritužbe treba prekinuti prije ispitivanja tih pritužbi od strane tih vijeća;

Imajući dalje u vidu zabrinutost da svaka mjera koja se može poduzeti protiv osoba koje obnašaju javne funkcije ili dužnosnika bude odgovarajuća, te da pitanja koja se dalje navode sadržavaju navode koje odgovarajuća disciplinska i druga tijela još nisu istražila. 

Na osnovu gore navedenog, ovim donosim slijedeću

ODLUKU

Gospođa Katica TADIĆ se privremeno udaljuje od obnašanja funkcije sudije Općinskog suda u Livnu do daljnjeg rješenja od strane Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Kantonalnog suda Kantona 10 će bez odlaganja organizirati preuzimanje svih predmeta kojima je g-đa. Katica TADIĆ bila zadužena i organiziraće postupanje po tim predmetima.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i za njeno provedbu nije potrebno donošenje posebne odluke.

Ova Odluka je donešena sukladno međunarodnom mandatu Visokog predstavnika i ne može biti predmet spora pred sudovima u Bosni i Hercegovini.

Obrazloženje

Gospođa Katica TADIĆ je, navodno počinila ozbiljnu povredu zakona puštajući na slobodu osuđenog počinitelja ubojstva nakon provedena samo četiri mjeseca u odgovarajućoj ustanovi. Odlučila je da njegovo zadržavanje više nije potrebito. Osoba na koju se ovo odnosi, BB, bosanski Hrvat je bio osuđen 1998. godine za ubojstvo Bošnjaka u Livnu. Dokazi protiv BB su bili nesporni (viđen je kako puca žrtvi u glavu iz neposredne blizine).  Osoba BB je osuđena za ubojstvo i propisano mu je obvezno psihijatrijsko liječenje.  Katica TADIĆ je naredila  da se obvezno psihijatrijsko liječenje u ustanovi okonča. Umjesto toga odredila je da se osuđeni treba liječiti dok se nalazi na slobodi.  Zakonski uvjeti za donošenje ovakve odluke nisu postojali, budući da ovakva odluka mora biti donešena od strane sudačkog vijeća a ne suca pojedinca. Pored toga, Katica TADIĆ i BB su u daljoj rodbinskoj vezi. Uslijed ovakve odluke osoba BB, osuđeni počinitelj kaznenog djela ubojstva, je pušten na slobodu nakon što je proveo samo četiri mjeseca u pritvoru.

Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je skoro ustanovio da je u ovom predmetu  došlo do izuzetno teške povrede ljudskih prava.

Sarajevo, 23. svibanj 2002

Wolfgang Petritsch

Visoki predstavnik