Svojom Odlukom od 23. svibnja 2002. godine (“Odluka iz 2002. godine”), visoki predstavnik je smijenio gospodina Davora Šilića sa položaja doministra pravosuđa i uprave u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.Ovom Odlukom, također je zabranjeno g. Šiliću kandidiranje na izborima iliobnašanje bilo koje izvršne funkcije na bilo kojoj razini (“zabrana”). Odlukom iz 2002. godine je dalje izričito utvrđena mogućnost ukidanja zabrane prema isključivom nahođenju visokog predstavnika.

Na temelju pažljivog razmatranja predmeta g. Šilića i nakon što je zaključeno da više ne postoje razlozi za njegovo smjenjivanje, te da on više ne predstavlja prijetnju za provedbu mira, institucionalnu cjelovitost odnosno demokraciju u Bosni i Hercegovini, odlučio sam da ovu zabranu ukinem. Davoru Šiliću se ovim izričito dozvoljava obnašanje zvanične, izborne ili imenovane javne dužnosti, kandidiranje na izborima i obnašanje dužnosti u političkim strankama.

Ovakav ishod opravdavaju načela pravičnosti, pravilnog upravljanja i razboritog ispunjavanja međunarodnog mandata visokog predstavnika, kojima se uzima u obzir ravnoteža između zaštite državne stabilnosti i prava pojedinaca.

Ovom Odlukom ne stavlja se u pitanje validnost odluke iz 2002. godine. Ovom Odlukom se ne ovlašćuje g. Šilić da se automatski vrati na dužnost sa koje je smijenjen na osnovu Odluke iz 2002. godine. Također, ovom Odlukom, njemu se ne daje pravo na odštetu po osnovu bilo koje naknade, drugih oblika neostvarenih novčanih beneficija ili privilegija odnosno statusa koje je izgubio kao rezultat Odluke iz 2002. godine.

Ova Odluka ne predstavlja amnestiranje nego prospektivno ukidanje Odluke iz 2002. godine. Odluka iz 2002. godine se ne briše i ostaje integralnim dijelom zakonodavne evidencije Bosne i Hercegovine.

Ovom Odlukom se ne utječe na pravo visokog predstavnika da ponovno smijeni g. Šilića ukoliko se ustanovi da je on, tijekom budućeg obnašanja javne dužnosti, prekršio svoju prisegu da će poštivati Ustav Bosne i Hercegovine i postupati u skladu s Općim okvirnom sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, prisegu koja je slobodno data kao uvjet koji prethodi ukidanju zabrane.

Ovom se Odlukom ne utječe na rješenje niti se njome na drugi način ne prejudicira rješenje u bilo kojem kaznenom postupku koji se vodi ili će se voditi unutar ili izvan Bosne i Hercegovine.

Ukoliko su odredbe ove Odluke u suprotnosti s domaćim zakonodavstvom po bilo kojem od predmeta koji su njom obuhvaćeni, ova Odluka će biti mjerodavna. Odluke visokog predstavnika imaju veću pravnu snagu i prednost u odnosu na domaće zakonodavstvo koje je s njima u suprotnosti. Ovom zakonodavnom izjavom se deklarativno obuhvaćaju postojeće i buduće odluke visokog predstavnika.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i ne zahtijeva poduzimanje nikakvih dodatnih proceduralnih radnji.

Ova Odluka se objavljuje odmah u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i u “Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona”.

Sarajevo, 14, kolovoz 2010.                                                     Dr. Valentin Inzko

                                                                                                Visoki predstavnik