|
Koristeći se ovlastima koja su
visokom predstavniku dana u članku V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji
civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede
tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog
ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema
kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju
svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog
ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za
provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće
za provedbu mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj
konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog
dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme
sukladno gore navedenom “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to
neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI
.2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Konstatirajući da je u stavku X. 4 Aneksa Deklaracije Vijeća za
provedbu mira sačinjenoj u Madridu 16. prosinca 1998. godine navedeno da Vijeće
potvrđuje kako se čelnicima kojima Visoki predstavnik zabrani obnašanje javnih
dužnosti “može također zabraniti da se do daljeg kandidiraju na izborima i da
obnašaju bilo koju drugu izbornu ili imenovanu dužnost i zauzimaju funkciju u
političkoj stranci”;
Prisjećajući se da u skladu sa člankom II, stavak 8. Ustava
Bosne i Hercegovine, svi nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini imaju
zakonsku obvezu surađivati sa i osigurati neograničen pristup Međunarodnom
kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju i dalje posebno imaju obvezu da postupaju
sukladno nalozima izdanim sukladno članku 29. Statuta Međunarodnog kaznenog
suda;
Uzimajući u obzir i sve odgovarajuće rezolucije Vijeća
sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebno Rezoluciju br. 1503 od 28. kolovoza
2003. godine, Rezoluciju br. 1534 od 26. ožujka 2004. godine i Rezoluciju br.
1722 od 21. studenog 2006. godine kojim je Vijeće sigurnosti apeliralo na sve
države, a posebno na Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te
Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, da intenziviraju suradnju i pruže svu
potrebnu pomoć MKSJ-u, naročito radi dovođenja Radovana Karadžića i Ratka
Mladića (…) pred MKSJ;
Konstatirajući da Bosna i Hercegovina i dalje ima međunarodne i
domaće obveze prema Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) koje
još uvijek nisu ispunjene u cijelosti;
Konstatirajući dalje, ilustracije radi, da je Deklaracija sa
samita u Rigi izdana 29. studenog 2006. godine u kojem su šefovi država i vlada
učesnica na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća ponovo potvrdili važnost koju
pridaju vrijednostima i načelima izloženim u osnovnim dokumentima Euroatlantskog
vijeća za partnerstvo i Partnerstva za mir, i naročito očekuju da Srbija i Bosna
i Hercegovina u potpunosti surađuju sa MKSJ-om;
Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira na
sastanku održanom u Sarajevu 29. veljače 2008. godine pozvao organe u Bosni i
Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj, da ispoštuju svoje obveze koje imaju
po međunarodnom pravu tako što će u potpunosti cijelosti sa MKSJ, imati
proaktivnu ulogu u hapšenju svih preostalih optuženika – uključujući Radovana
Karadžića i Ratka Mladića – bez daljeg odlaganja, razbijati njihove mreže
podrške i osigurati njihov transfer u Hag;
Konstatirajući da je zakonska odgovornost
Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine da surađuje sa MKSJ
davanjem informacija u svezi osoba odgovornim za teške povrede međunarodnog
humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine;
Žaleći što određeni broj osoba optuženih sukladno članku 19.
Statuta MKSJ barem do danas uspijeva da izbjegne pravedno kazneno gonjenje, i to
izbjegavanje pravednog kaznenog gonjenja ne bi bilo moguće bez pomoći drugih
pojedinaca i tijela;
Imajući u vidu da je kao posljedica te pomoći izvršena
opstrukcija provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Svjestan potrebe da se uspostavi pravilna ravnoteža između
dobrobiti za javnost i prava pojedinaca;
Iz razloga utvrđenih u daljem tekstu visoki predstavnik ovim donosi
sljedeću
ODLUKU
kojom se smjenjuje g. Predrag Čeranić sa svog sadašnjeg
položaja u Obavještajno- sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine,
i zabranjuje mu se obnašanje svake službene, izborne ili imenovane javne
dužnosti, kao i kandidiranje na izborima i obnašanje dužnosti u političkim
strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga visoki predstavnik naknadnom odlukom
eventualno izričito ne ovlasti da iste obnaša ili se kandidira.
Predrag Čeranić mora odmah napustiti svoj ured i od ovdje navedenog datuma
zabranjuje mu se daljnji pristup u isti. Odmah mu prestaju sva prava na naknade
odnosno privilegije ili status koji proizilaze iz njegovog položaja. Ova odluka
stupa na snagu odmah i neće zahtijevati poduzimanje dodatnih proceduralnih
mjera.
Ova Odluka odmah se objavljuje u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE
Nekoliko osoba optuženih prema članku 19. Statuta MKSJ i dalje su na slobodi
usprkos gnusnosti zločinậ za koje se optužuju. Ovo se ne bi moglo dogoditi bez
aktivne pomoći pojedinaca koji su u mogućnosti da koriste svoj položaj i svoje
znanje o policijskim metodama radi sprečavanja njihovog uhićenja.
Činjenica da su ove osobe koje su optužene za ratne zločine i dalje na
slobodi, otprilike 12 godina nakon podizanja optužnica protiv njih, izvor je
duboke i stalne zabrinutosti ne samo za ljude u Bosni i Hercegovini nego i za
međunarodnu zajednicu u cjelini.
Na međunarodnoj zajednici je obveza da se pobrine da se ovakvo stanje koje se
ne može tolerirati riješi pokretanjem direktne akcije protiv pojedinaca koji
opstruiraju međunarodno pravo u Bosni i Hercegovini. Zbog svog skandaloznog
ponašanja, odnosno propusta da ispunjavaju odgovornosti svoje dužnosti, u
vrijeme dok su bili u različitim svojstvima povezani s javnim institucijama, ovi
pojedinci su pokazali da ne zaslužuju da im se povjeri javna odgovornost.
Na osnovu prethodno iznesenog i konkretno prema informacijama prikupljenim
tijekom konsultacija s MKSJ-om i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama,
smatra se da je neophodno da se g. Predrag Ćeranić smijeni s položaja koji
zauzima u Obavještajno-sigurnosnoj Agenciji Bosne i Hercegovine da bi mu se
zabranilo ostvarivanje pristupa povjerljivim informacijama putem kojeg bi se
ugrozila sposobnost Agencije da vrši povjerene joj zadaće. Predrag Ćeranić je,
uslijed svojih postupanja odnosno propusta u djelovanju na odgovornoj dužnosti,
pridonijeo skrivanju optuženih za ratne zločine od lica pravde te sprečavanju
napora onih koji su nastojali da ih izvedu pred lice pravde.
Predrag Ćeranić je odgovoran za doprinos u pružanju materijalne potpore i
pomaganju pojedincima optuženim prema prethodno spomenutom članku 19. Predrag
Ćeranić, prema tome, opstruira proces provedbe mira i mora se smijeniti s
položaja koji zauzima u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine i
mora mu se zabrani pristup povjerljivim informacijama koje se odnose na državnu
sigurnost i gonjenje osoba optuženih za ratne zločine. Ovakav ishod nameću
načela ispravnog upravljanja i transparentnosti, zaštite integriteta i ugleda
institucija Bosne i Hercegovine, te aktivna podrška vladavini zakona i
međunarodnim obvezama Bosne i Hercegovine – koji su od suštinskog značaja za
proces provedbe mira.
|
Sarajevo, 30. svibnja 2008. |
Miroslav Lajčák |
|
|
Visoki predstavnik |
|