Pozivajući se  na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravio nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gore navedenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI .2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;

Konstatirajući da je u stavku X. 4 Aneksa Deklaracije Vijeća za provedbu mira sačinjenoj u Madridu 16. prosinca 1998. godine navedeno da Vijeće potvrđuje kako se čelnicima kojima Visoki predstavnik zabrani obnašanje javnih dužnosti “može također zabraniti da se do daljnjeg kandidiraju na izborima i da obnašaju bilo koju drugu izbornu ili imenovanu dužnost i zauzimaju funkciju u političkoj stranci”;

Vodeći računa o činjenici da proces provedbe mira, koji se nastavlja pod okriljem Općeg okvirnog sporazuma za mir, još uvijek nije završen;

Vodeći računa dalje o činjenici da je potrebno da se završi mirovni proces kako bi se uspostavilo stabilno političko i sigurnosno okruženje u Bosni i Hercegovini povoljno za, između ostalog, temeljnu gospodarsku reformu i povratak izbjeglih i raseljenih osoba;

Prisjećajući se da sukladno članku II, stavak 8. Ustava Bosne i Hercegovine, sva nadležna tijela vlasti u Bosni i Hercegovini imaju zakonsku obvezu surađivati sa i osiguravati neograničen pristup Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju i dalje posebice imaju obvezu postupati sukladno nalozima izdanim u skladu s člankom 29. Statuta Međunarodnog kaznenog suda;

Uzimajući u obzir i sve odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebice Rezoluciju br. 1503 od 28. kolovoza 2003. godine, Rezoluciju br. 1534 od 26. ožujka 2004. godine i Rezoluciju br. 1722 od 21. studenog 2006. godine kojim je Vijeće sigurnosti apeliralo na sve države, a posebice na Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, da intenziviraju suradnju i pruže svu potrebnu pomoć Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju, naročito radi dovođenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića (…) pred Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju;

Konstatirajući da Bosna i Hercegovina i dalje ima međunarodne i domaće obveze prema Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) koje još uvijek nisu ispunjene u cijelosti;

Konstatirajući dalje, ilustracije radi, da je Deklaracija sa samita u Rigi izdana 29. studenog 2006. godine u kojem su šefovi država i vlada učesnica na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća ponovno potvrdili važnost koju pridaju vrijednostima i načelima izloženim u osnovnim dokumentima Euroatlantskog vijeća za partnerstvo i Partnerstva za mir, i naročito očekuju da Srbija i Bosna i Hercegovina u cijelosti sarađuju sa MKSJ-om;

Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira na sastanku održanom u Sarajevu 19. lipnja 2007. godine pozvao tijela u Bosni i Hercegovini, posebice u Republici Srpskoj, da ispoštuju svoje obveze koje imaju po međunarodnom pravu tako što će u cijelosti surađivati s Međunarodnim kaznenim tribunalom u Hagu (MKSJ), imati proaktivnu ulogu u uhićenju svih preostalih optuženika – uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića – bez daljeg odlaganja, razbijati njihove mreže potpore i osigurati njihov transfer u Hag;

Konstatirajući da je kao posljedica toga što je Republika Srspka propustila odgovoriti zahtjevu da pomogne državi Bosni i Hercegovini u ispunjavanju njezinih međunarodnih obveza, visoki predstavnik je u srpnju i prosincu 2004. donio odluke kojima se smjenjuje određen broj javnih dužnosnika u Republici Srpskoj;

Pozdravljajući činjenicu da je, od donošenja navedenih odluka, Republika Srpska putem uhićenja i predaje određenih domaćih osoba osumnjičenih za ratne zločine nadležnim domaćim organima u Bosni i Hercegovini i osoba optuženih od strane MKSJ za ratne zločine Hagu, pokazala određen stupanj priznavanja svoje uloge u omogućavanju da Bosna i Hercegovina ispuni svoje međunarodne obveze; 

Uvjeren da je Republika Srpska u mogućnosti u tom pravcu povećati intenzitet svoga djelovanja te da su vlasti Republike Srpske izrazile pripravnost da to učine;

Žaleći što određeni broj osoba optuženih sukladno članku 19. Statuta Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju barem do danas uspijeva da izbjegne pravedno kazneno gonjenje, i to izbjegavanje pravednog kaznenog gonjenja ne bi bilo moguće bez pomoći drugih pojedinaca i tijela;

Imajući u vidu da je kao posljedica te pomoći izvršena opstrukcija provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;

Svjestan potrebe da se uspostavi pravilna ravnoteža između dobrobiti za javnost i prava pojedinaca;

Iz razloga utvrđenih u daljem tekstu visoki predstavnik ovim donosi sljedeću

ODLUKU

o smjenjivanju Dragomira Andana sa dužnosti donačelnika Uprave za policijsku naobrazbu Ministarstva za unutarnje poslove Republike Srpske

i zabranjuje mu se obnašanje svake službene, izborne ili imenovane javne dužnosti, kao i kandidiranje na izborima i obnašanje dužnosti u političkoj stranci, ukoliko ili sve dotle dok ga visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obnaša. Odmah mu prestaju sva prava na naknade odnosno privilegije ili status koja proizilaze iz njegove dužnosti.

Ova odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati poduzimanje dodatnih proceduralnih mjera. Dragomir Andan mora odmah napustiti svoj ured i od ovdje navedenog datuma mu se zabranjuje daljnji pristup u isti.

Navode o prijestupima Dragomira Andana moraju shvatiti ozbiljno i moraju ih istražiti organi u Bosni i Hercegovini kojima je naloženo da to učine.

Dragomir Andan dužan je odmah predati svoju bosanskohercegovačku putovnicu i sve ostale isprave kojima se ovlašćuje da prelazi državnu granicu Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Srpske dok tijela u Bosni i Hercegovini ne zaključe istrage njegovih aktivnosti vezanih za potporu osobama optuženim za ratne zločine.

Ova Odluka se odmah objavljuje u Službenom glasniku Republike Srpske.

RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE

Nekoliko osoba optuženih prema članku 19. Statuta MKSJ i dalje su na slobodi uprkos gnusnosti zločinậ za koje se optužuju. Ovo se ne bi moglo dogoditi bez aktivne pomoći pojedinaca koji su u mogućnosti koristiti svoj položaj i svoje znanje o policijskim metodama radi sprečavanja njihovog uhićenja.

Činjenica da su ove osobe koje su optužene za ratne zločine i dalje na slobodi,otprilike dvanaeset godina nakon podizanja optužnica protiv njih, izvor je duboke i stalne zabrinutosti ne samo za ljude u Bosni i Hercegovini nego i za međunarodnu zajednicu u cjelini.

Na međunarodnoj zajednici je obveza da se pobrine da se ovakvo stanje koje se ne može tolerisati riješi pokretanjem direktne akcije protiv nosilaca javnih dužnosti koji opstruiraju međunarodno pravo u Bosni i Hercegovini. Zbog svog skandaloznog ponašanja, odnosno propusta da ispunjavaju odgovornosti svoje funkcije, u vrijeme dok su bili u različitim svojstvima povezani s javnim institucijama, ovi pojedinci su pokazali da ne zaslužuju da im se povjeri javna odgovornost.

Na temelju prethodno iznesenog i konkretno prema informacijama prikupljenim tijekom konsultacija za MKSJ-om i drugim međunarodnim organizacijama, smatra se da je neophodno da se Dragomir Andan smijeni sa javne dužnosti. Dragomir Andan obnaša dužnost donačelnika Uprave za policijsku naobrazbu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske. Dragomir Andan je, usljed svojih postupanja odnosno propusta u djelovanju na odgovornoj dužnosti, doprinijeo skrivanju optuženih za ratne zločine od lica pravde te spriječavanju napora onih koji su nastojali da ih izvedu pred lice pravde.

Štoviše, ozbiljne navode protiv Dragomira Andana o prijetećem ponašanju i zastrašivanju također su iznijeli građani i novinari koji nastoje unaprijediti provedbu mira razotkrivanjem onih koji su se udružili kako bi zaštitili optužene za ratne zločine. Ukoliko su istiniti, takvi navodi predstavljali bi ozbiljnu zloupotrebu ovlasti i još jedan primjer da Dragomir Andan vrši opstruiranje provedbe mira. Navode o prijetnjama i zastrašivanjima od strane javnih zvaničnika, koje iznose novinari i građani, moraju ozbiljno shvatiti tijela vlasti Republike Srpske.

Dragomir Andan odgovoran je za doprinos u pružanju materijalne potpore i pomaganju pojedincima optuženim prema prethodno pomenutom članku 19. Dragomir Andan, prema tome, opstruira proces provedbe mira i mora se smijeniti sa javne dužnosti. Ovakav ishod nameću načela ispravnog upravljanja i transparentnosti, zaštite integriteta i ugleda institucija Bosne i Hercegovine, te aktivna potpora vladavini zakona i međunarodnim obvezama Bosne i Hercegovine – koji su od suštinskog značaja za proces provedbe.