Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravio namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Konstatirajući da je u stavu X. 4 Aneksa Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sačinjenoj u Madridu 16. decembra 1998. godine navedeno da Vijeće potvrđuje kako se čelnicima kojima Visoki predstavnik zabrani obavljanje javnih funkcija “može takođe zabraniti da se do daljeg kandidiraju na izborima i da obavljaju bilo koju drugu izbornu ili imenovanu funkciju i zauzimaju funkciju u političkoj stranci”;

Vodeći računa o činjenici da proces implementacije mira, koji se nastavlja pod okriljem Opšteg okvirnog sporazuma za mir, još uvijek nije završen;

Vodeći računa dalje o činjenici da je potrebno da se završi mirovni proces kako bi se uspostavilo stabilno političko i sigurnosno okruženje u Bosni i Hercegovini povoljno za, između ostalog, temeljnu ekonomsku reformu i povratak izbjeglica i raseljenih osoba;

Prisjećajući se da u skladu sa članom II, stav 8. Ustava Bosne i Hercegovine, svi nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini imaju zakonsku obavezu da sarađuju sa i osiguraju neograničen pristup Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju i dalje posebno imaju obavezu da postupaju u skladu s nalozima izdanim u skladu sa članom 29. Statuta Međunarodnog krivičnog suda;

Uzimajući u obzir i sve odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebno Rezoluciju br. 1503 od 28. avgusta 2003. godine, Rezoluciju br. 1534 od 26. marta 2004. godine i Rezoluciju br. 1722 od 21. novembra 2006. godine kojim je Vijeće sigurnosti apeliralo na sve države, a posebno na Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, da intenziviraju saradnju i pruže svu potrebnu pomoć Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, naročito radi dovođenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića (…) pred Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju;

Konstatirajući da Bosna i Hercegovina i dalje ima međunarodne i domaće obaveze prema Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) koje još uvijek nisu ispunjene u potpunosti;

Konstatirajući dalje, ilustracije radi, da je Deklaracija sa samita u Rigi izdana 29. novembra 2006. godine u kojem su šefovi država i vlada učesnica na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća ponovo potvrdili važnost koju pridaju vrijednostima i načelima izloženim u osnovnim dokumentima Evroatlantskog vijeća za partnerstvo i Partnerstva za mir, i naročito očekuju da Srbija i Bosna i Hercegovina u potpunosti sarađuju sa MKSJ-om;

Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira na sastanku održanom u Sarajevu 19. juna 2007. godine pozvao organe u Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj, da ispoštuju svoje obaveze koje imaju po međunarodnom pravu tako što će u potpunosti sarađivati sa Međunarodnim krivičnim tribunalom u Hagu (MKSJ), imati proaktivnu ulogu u hapšenju svih preostalih optuženika – uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića – bez daljeg odlaganja, razbijati njihove mreže podrške i osigurati njihov transfer u Hag;

Konstatirajući da je kao posljedica toga što je Republika Srspka propustila da odgovori zahtjevu da pomogne državi Bosni i Hercegovini u ispunjavanju njenih međunarodnih obaveza, visoki predstavnik je u julu i decembru 2004. donio odluke kojima se smjenjuje određen broj javnih zvaničnika u Republici Srpskoj;

Pozdravljajući činjenicu da je, od donošenja navedenih odluka, Republika Srpska putem hapšenja i predaje određenih domaćih osoba osumnjičenih za ratne zločine nadležnim domaćim organima u Bosni i Hercegovini i osoba optuženih od strane MKSJ za ratne zločine Hagu, pokazala određen stepen priznavanja svoje uloge u omogućavanju da Bosna i Hercegovina ispuni svoje međunarodne obaveze; 

Uvjeren da je Republika Srpska u mogućnosti da u tom pravcu poveća intenzitet svoga djelovanja te da su vlasti Republike Srpske izrazile spremnost da to učine;

Žaleći što određeni broj osoba optuženih u skladu s članom 19. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju barem do danas uspijeva da izbjegne pravedno krivično gonjenje, i to izbjegavanje pravednog krivičnog gonjenja ne bi bilo moguće bez pomoći drugih pojedinaca i organa;

Imajući u vidu da je kao posljedica te pomoći izvršena opstrukcija implementacije Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;

Svjestan potrebe da se uspostavi pravilna ravnoteža između dobrobiti za javnost i prava pojedinaca;

Iz razloga utvrđenih u daljem tekstu visoki predstavnik ovim donosi sljedeću

ODLUKU

o smjenjivanju Dragomira Andana sa položaja zamjenika načelnika Uprave za policijsko obrazovanjeMinistarstva za unutrašnje poslove Republike Srpske

i zabranjuje mu se obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidiranje na izborima i obavljanje funkcije u političkoj stranci, ukoliko ili sve dotle dok ga visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obavlja. Odmah mu prestaju sva prava na naknade odnosno privilegije ili status koja proizilaze iz njegovog položaja.

Ova odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati preduzimanje dodatnih proceduralnih mjera. Dragomir Andan mora odmah da napusti svoj ured i od ovdje navedenog datuma mu se zabranjuje dalji pristup u isti.

Navode o prestupima Dragomira Andana moraju shvatiti ozbiljno i moraju ih istražiti organi u Bosni i Hercegovini kojima je naloženo da to učine.

Dragomir Andan dužan je odmah predati svoj bosanskohercegovački pasoš i sve ostale isprave kojim se ovlašćuje da prelazi državnu granicu Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske dok organi u Bosni i Hercegovini ne zaključe istrage njegovih aktivnosti vezanih za podršku osobama optuženim za ratne zločine.

Ova Odluka se odmah objavljuje u Službenom glasniku Republike Srpske.

RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE

Nekoliko osoba optuženih prema članu 19. Statuta MKSJ i dalje su na slobodi uprkos gnusnosti zločinậ za koje se optužuju. Ovo se ne bi moglo dogoditi bez aktivne pomoći pojedinaca koji su u mogućnosti da koriste svoj položaj i svoje znanje o policijskim metodama radi sprečavanja njihovog hapšenja.

Činjenica da su ove osobe koje su optužene za ratne zločine i dalje na slobodi,otprilike dvanaeset godina nakon podizanja optužnica protiv njih, izvor je duboke i stalne zabrinutosti ne samo za ljude u Bosni i Hercegovini nego i za međunarodnu zajednicu u cjelini.

Na međunarodnoj zajednici je obaveza da se pobrine da se ovakvo stanje koje se ne može tolerisati riješi pokretanjem direktne akcije protiv nosilaca javnih funkcija koji opstruiraju međunarodno pravo u Bosni i Hercegovini. Zbog svog skandaloznog ponašanja, odnosno propusta da ispunjavaju odgovornosti svoje funkcije, u vrijeme dok su bili u različitim svojstvima povezani sa javnim institucijama, ovi pojedinci su pokazali da ne zaslužuju da im se povjeri javna odgovornost.

Na osnovu prethodno iznesenog i konkretno prema informacijama prikupljenim tokom konsultacija za MKSJ-om i drugim međunarodnim organizacijama, smatra se da je neophodno da se Dragomir Andan smijeni sa javne funkcije. Dragomir Andan obavlja funkciju zamjenika načelnika Uprave za policijsko obrazovanje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Dragomir Andan je, usljed svojih postupanja odnosno propusta u djelovanju na odgovornoj funkciji, doprinijeo skrivanju optuženih za ratne zločine od lica pravde te sprečavanju napora onih koji su nastojali da ih izvedu pred lice pravde.

Štaviše, ozbiljne navode protiv Dragomira Andana o prijetećem ponašanju i zastrašivanju takođe su iznijeli građani i novinari koji nastoje unaprijediti provedbu mira razotkrivanjem onih koji su se udružili kako bi zaštitili optužene za ratne zločine. Ukoliko su istiniti, takvi navodi predstavljali bi ozbiljnu zloupotrebu ovlaštenja i još jedan primjer da Dragomir Andan vrši opstrukciju provedbe mira. Navode o prijetnjama i zastrašivanjima od strane javnih zvaničnika, koje iznose novinari i građani, moraju ozbiljno shvatiti organi vlasti Republike Srpske.

Dragomir Andan je odgovoran za doprinos u pružanju materijalne podrške i pomaganju pojedincima optuženim prema prethodno pomenutom članu 19. Dragomir Andan, prema tome, opstruira proces provedbe mira i mora se smijeniti sa javne funkcije. Ovakav ishod nameću načela ispravnog upravljanja i transparentnosti, zaštite integriteta i ugleda institucija Bosne i Hercegovine, te aktivna podrška vladavini zakona i međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine – koji su od suštinskog značaja za proces provođenja.