Pozivajući se  na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za narečene probleme “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta koje “mogu podrazumijevati poduzimanje mjera protiv osoba koje obnašaju javne dužnosti ili dužnosnika (...) za koje Visoki predstavnik ustanovi da krše zakonske obveze utvrđene Mirovnim sporazumom, odnosno uvjete za njegovu provedbu” ;

Konstatirajući da je u stavku X.4 Aneksa Deklaracije Vijeća za provedbu mira sačinjenoj u Madridu 16. prosinca 1998. godine navedeno da Vijeće potvrđuje kako se čelnicima kojima Visoki predstavnik zabrani obnašanje javnih dužnosti “može također zabraniti da se do daljnjeg kandidiraju na izborima i da obnašaju bilo koju drugu izbornu ili imenovanu dužnost i dužnost unutar političkih stranaka”;

Konstatirajući da je Vijeće za provedbu mira na zasjedanju u Briselu 23. svibnja 2000. godine izrazilo duboku zabrinutost zbog “ukorijenjene korupcije u Bosni i Hercegovini, koja narušava demokratsku vlast, pustoši javne resurse i sprječava razvoj tržišnog gospodarstva”;

Naglašavajući neosporivu činjenicu da je uspostava vladavine zakona bitan dio procesa očuvanja mira;

Imajući u vidu da vladavina zakona iziskuje da pravda ne samo da mora biti zadovoljena nego da se mora i vidjeti da je zadovoljena, te kako bi se vidjelo da je pravda zadovoljena mora postojati povjerenje javnosti u pravičnost, nepristranost, poštenje, čestitost i nepotkupljivost javnih dužnosnika i svih onih koji obnašaju dužnosti na odgovornim mjestima u javnim poduzećima;

Konstatirajući da su “Šume Herceg-Bosne” poduzeće u javnom vlasništvu koje zauzima značajno mjesto u gospodarskom životu Bosne i Hercegovine;

Razmotrivši i uzevši u obzir sva prethodno narečena pitanja, Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću

ODLUKU

kojom se smjenjuje gospodin Pero Marković sa mjesta generalnog direktora poduzeća “Šume Herceg-Bosne” i zabranjuje mu se obnašanje svake službene, izborne ili imenovane javne dužnosti u Bosni i Hercegovini, kao i kandidiranje na izborima i obnašanje dužnosti u političkoj stranci, ukoliko ili sve dotle dok ga Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obnaša. Odmah mu prestaju sva prava na naknade odnosno privilegije ili status koja proizilaze iz njegovog položaja generalnog direktora  “Šume Herceg-Bosne”.

Odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati poduzimanje dodatnih proceduralnih mjera.

Gospodin Marković mora svoj ured napustiti odmah.

Ova odluka objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” i “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” te “Službenim/Narodnim novinama Kantona 7”.

RAZLOZI ZA SMJENU

Iz razloga cjelokupnih ovdje utvrđenih pitanja, g. Marković mora biti smijenjen sa mjesta generalnog direktora poduzeća “Šume Herceg-Bosne” kako bi se osiguralo da se ne ugrozi proces provedbe mira.

Navodi se da je dana 10. prosinca 1996. god. gospodin Pero Marković, kao predsjednik Hrvatske republike Herceg-Bosna, izvršio prijenos vlasničkih udjela u tvrtki “Monitor M” d.o.o. na Općinu Čapljina bez naplate. Dana 17. kolovoza 1997. godine g. Marković u svojstvu predsjednika Općinskog vijeća Čapljina potpisuje Odluku Vijeća kojom Vijeće vrši prijenos svog cjelokupnog vlasničkog udjela u tvrtki “Monitor M” d.o.o. na udruženje nazvano “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna” bez ikakve naknade, na štetu Općine. “Monitor M” d.o.o. je tvrtka koju je utemeljilo udruženje nazvano “Hrvatska zajednica Herceg-Bosna”. Kasnije je gospodin Pero Marković imenovan za člana Upravnog odbora “Monitora M” d.o.o. 5. studenoga 1998. godine.

30. lipnja 1997. godine Pero Marković u svojstvu predsjednika Općinskog vijeća Općine Čapljina izdaje rješenje o prijenosu, bez naknade, prava na korištenje tri parcele zemljišta koje pripada Općini Čapljina na “Založbu kralj Tomislav”. U vrijeme navedenog prijenosa zemljišta iz općinskog vlasništva Pero Marković je bio član “Založbe kralj Tomislav”.

Protiv gospodina Markovića se trenutno vodi postupak za niz nepravilnosti u rukovođenju poslovima poduzeća “Šume Herceg-Bosne” koja imaju karakter kaznenih djela. Postupak je pokrenut po nalogu nadležnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovina a za kaznena djela iz više članaka relevantnog kaznenog zakona. 

Ne predviđajući ni na koji način ishod započetoga postupka i ne iznoseći mišljenje bilo izravno bilo neizravno o postupku u meritumu, te uzimajući u obzir pravo gospodina Markovića na odgovarajući postupak pred sudom i na iznošenje potpune i detaljne odbrane od bilo koje optužbe koja bi se protiv njega eventualno izrekla, ostaje činjenica da je povjerenje javnosti u njegovo obnašanje dužnosti poljuljano.

Bez obzira na činjenicu da je pokrenut kazneni postupak protiv gospodina Markovića, on je propustio poduzeti učinkovite mjere kako bi osigurao potrebnu skrb za javna sredstva i imovinu te zaštitio ugled dužnosti koje je obnašao.

Postupci gospodina Markovića izravno su prouzročili da za javna sredstva i imovinu nisupolagani računi na adekvatan i transparentan način. Navedene transakcije vezane za vlasničke udjele i zemljište u suprotnosti su sa principom demokratske kontrole lokalne uprave i upravljanja javnim poduzećima. Njegove radnje predstavljaju svjesno nepravilno rukovođenje, što, između ostalog, uključuje i jasan sukob interesa u obnašanju njegovih dužnosti. Svojim dosadašnjim aktivnostima on je doveo do podrivanja demokratskih institucija, te ugrožavanja demokratskog procesa. Pravilno upravljanje i vladavina prava narušeni su zbog svih gore spomenutih razloga. Iz navedenoga slijedi da su zaobiđeni uobičajeni demokratski procesi, koji su od suštinskog značaja za uspjeh samog Dejtonskog mirovnog procesa. Dopuštanjem da gospodin Marković ostane na svojoj dužnosti ugrozila bi se potreba za postojanjem potpune transparentnosti i vidljivog poštenja u javnome životu. Zbog toga mora doći do njegovoga smjenjivanja kako je navedeno, da bi se osiguralo da i sam proces provedbe mira ne bude ugrožen.

Principi pravilnog upravljanja i transparentnosti, zaštite integriteta i ugleda ustanova i javnih poduzeća Federacije Bosne i Hercegovine kao i aktivna potpora vladavini prava neophodni su za proces provedbe mira, a budući da su postupcima gospodina Pere Markovića pri obnašanju javne dužnosti isti narušeni, ponovno se mogu uspostaviti samo njegovim neodložnim smjenjivanjem sa mjesta generalnog direktora kako je navedeno.