|
Koristeći se ovlastimakoja su mi
data u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnog
ugovora) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je
Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog
Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; posebice uzimajući
u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutoga Sporazuma prema kojem Visoki
predstavnik “pomaže kada to cijeni neophodnim, u rješavanju svih problema
koji se jave u svezi sa civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za
provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće
za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoj konačni
autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnoga
ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno
rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to cijeni neophodnim” u svezi s
određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka)
“mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelokupnom
teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta” i koje “mogu uključiti
aktivnosti protiv osoba koje obnašaju javnu funkciju ili dužnosnika … za koje
Visoki predstavnik utvrdi da krše zakonske obveze preuzete Mirovnim sporazumom
ili odredbe koje se odnose na njegovu provedbu”;
UzimajućI u obzir Aneks 7 (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim
osobama) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u članku
I.1. navodi “Sve izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo na slobodan povratak u
svoje domove.”
Navodeći Aneks 6 (Sporazum o ljudskim pravima) Općega
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem će se svim osobama
u okviru jurisdikcije Bosne i Hercegovine osigurati maksimalna zaštita
međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i pravo na
pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima;
Dalje navodeći Ustav Bosne i Hercegovine, sadržan u Aneksu 4
Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji u članku 1.2, pod
naslovom “Demokratska načela”, navodi da “je Bosna i Hercegovina
demokratska država koja funkcionira sukladno vladavini zakona…..”;
Naglašavajući činjenicu da je uspostava vladavine zakona
temeljni dio mirovnoga procesa;
Uvažavajući da vladavina zakona zahtijeva da se pravda mora ne
samo provesti nego i da su razultati provedbe očiti; ovo zahtijeva povjerenje
javnosti u pravičnost, nepristranost, iskrenost, integritet i nepotkupljivost
sudstva, te da se slični standardi primjenjuju i na tužitelje;
Uzimajući u obzir program reforme pravosuđa u Bosni i
Hercegovini koji uključuje uspostavu Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća
Bosne i Hercegovine kao i međuentitetskih Visokih sudbenih i tužiteljskih vijeća
koja su određena da osiguraju uspostavu i održavanje najviših profesionalnih
normi među sucima i tužiteljima kroz učinkovite i funkcionalne procese
disciplinskog kažnjavanja i smjenjivanja s funkcije, između ostalog;
Uočavajući da uspostava ovih Vijeća neizostavno podrazumijeva
određeni period odlaganja, ali da vraćanje provjerenja javnosti u nositelje
sudačkih i tužiteljskih funkcija zahtijeva hitne mjere;
Uzimajući u obzir da je u interesu onih protiv kojih su
podnesene pritužbe, kao i u interesu onih na čije predmete takve osobe mogu
utjecati ili o njima odlučivati, da se ne dopusti dovođenje u sumnju ugleda i
poštovanja neophodnih za povjerenje u vođenje zakonskih postupaka.
Imajući u vidu da povjerenje javnosti u ovom periodu, prije
uspostave Vijeća, zahtijeva da vršenje sudačkih i tužiteljskih funkcija osoba
protiv kojih su upućene pritužbe treba prekinuti prije ispitivanja tih pritužbi
od strane tih Vijeća;
Imajući dalje u vidu zabrinutost da svaka mjera koja se može
poduzeti protiv osoba koje obnašaju javne funkcije ili dužnosnika bude
odgovarajuća, te da pitanja koja se dalje navode sadržavaju navode koje
odgovarajuća disciplinska i druga tijela još nisu istražila.
Na temelju gore navedenog, ovim donosim slijedeću
ODLUKU
kojom se Marinko KATIĆ privremeno udaljuje od vršenja funkcije predsjednika
Općinskoga suda u Čapljini do daljnjeg rješenja od strane Visokoga sudbenog i
tužiteljskog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Kantonalnog suda Hercegovačko-neretvanskog kantona bez odlaganja
će organizirati rukovođenje Općinskim sudom u Čapljini, preuzimanje svih
predmeta za koje je Marinko KATIĆ bio odgovoran, i organizirat će postupanje po
tim predmetima.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i za njenu provedbu nije potrebno donošenje
posebne odluke.
Ova je Odluka donesena sukladno međunarodnom mandatu Visokoga predstavnika i
ne može biti predmetom spora pred sudovima u Bosni i Hercegovini.
Ova će odluka bez odlaganja biti objavljena u Službenim novinama Federacije
Bosne i Hercegovine i Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Obrazloženje
Marinko KATIĆ je navodno prekršio imovinske zakone i time spriječio provedbu
Aneksa 7 Dejtonskoga sporazuma.
Navodno je, kao utemeljiteljski član Zaklade Kralja Tomislava, osnovane 31.
listopada 1997. godine, bio uključen u različite nezakonite radnje u svezi s
pronevjerom javnih fondova i nezakonite dodjele zemlje u društvenom vlasništvu.
Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona trenutno istražuje ove
navode.
Navodno je, dalje, u svojstvu predsjednika Općinskoga suda u Čapljini
prekršio procesne i materijalne odredbe prilikom rješavanja predmeta, osobito u
svezi s prenosom prava na zemlju u društvenom vlasništvu.
Sarajevo, juni 2002. godine
Paddy ASHDOWN
Visoki predstavnik
|