|
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V Aneksa 10 (Sporazum o
civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Opšteg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u
zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela
Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) istog Sporazuma prema
kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju
rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI. 2 Zaključaka Savjeta za implementaciju mira koji se
sastao u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Savjet pozdravio
namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u
pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora da bi
pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno,
“donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa
određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa podstavom (c) ovog stava) i “druge
mjere u svrhu obezbjeđivanja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj
teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se daljena član I: 1. pomenutog Aneksa 10 koji se isključivo
odnosi na promovisanje poštivanja ljudskih prava i povratka raseljenih lica i
izbjeglica;
Uzimajući u obzir važnost koju Savjet za implementaciju mira daje pitanju
ubrzanja povratka izbjeglica i obezbjeđivanju potpune i nediskriminirajuće
implementacije imovinskih zakona BiH;
Uzimajući dalje u obzir potrebu da se osigura da nadležni stambeni organi
vrše dodjelu stambenih jedinica iz oskudnog stambenog fonda u skladu sa važećim
imovinskim zakonima čime bi se omogućila blagovremena implementacija imovinskih
zakona i osigurao smještaj pojedincima čije stambene potrebe nisu zadovoljene na
drugi način;
Konstatirajujući da je Federalno ministarstvo prostornog uređenja i
okoliša donijelo Uputstvo postupku utvrđivanja prava privremenog korisnika na
obnovu ugovora o korištenju stana i postupku kontrole obnovljenih ugovora o
korištenju stana koje je objavljeno u Službenim novinama Federacije Bosne i
Hercegovine br. 15/02 i kojim je utvrđen postupak za buduće obnove i kontrolu
ugovora o korištenju stana;
Konstatirajući dalje da se posebnom Odlukom Visokog predstavnika br.
156/02 od 22. maja 2002. godine proglašava Uputstvo o postupku kontrole
zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana kojim će uređuje
postupak kontrole već zaključenih i/ili obnovljenih ugovora o korištenju stana;
Uzimajući u obzir moju Odluku br. 128 od 4. decembra 2001. godine
objavljenu u Službenim novinama Fedracije BiH, br. 56/01;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim donosim:
ODLUKU
O OSNIVANJU KOMISIJA ZA KONTROLU
ZAKLJUČENIH I/ILI OBNOVLJENIH UGOVORA O KORIŠTENJU STANA
Član 1.
Ovom Odlukom utvrđuje se obaveza osnivanja Komisija za kontrolu ugovora o
korištenju stana zaključenih i/ili obnovljenih nakon 1. aprila 1992. godine (u
daljem tekstu: Komisije) do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
(Službene novine Federacije BiH, br. 56/01, u daljem tekstu: Zakon).
Sastav Komisija, djelokrug rada i ostala pitanja koja se odnose na rad
Komisija utvrđuju se Uputstvom o postupku kontrole zaključenih i/ili
obnovljenih ugovora o korištenju stana proglašenim Odlukom Visokog
predstavnika od 22. maja 2002. godine.
Član 2.
Od postupka kontrole iz nadležnosti Komisija, kao i od obaveze obnavljanja
ugovora o korištenju stana u skladu sa članom 18c. Zakona, izuzimaju se:
1. ugovori o korištenju stana zaključeni sa
korisnikom stana koji je na istom stanu bio nosilac stanarskog prava prije 1.
aprila 1992. godine, u situaciji kada je raniji ugovor uništen ili
izgubljen, ili kada je došlo da promjene naziva davaoca stana na korištenje,
ili njegove stambene zajednice ili fonda;
2. ugovori o korištenju stana zaključeni
i/ili obnovljeni po osnovu prenosa stanarskog prava sa umrlog bračnog druga
koji je bio nosilac stanarskog prava prije 1. aprila 1992.
godine.
Član 3.
U svim slučajevima kada je ugovor o korištenju stana zaključen i/ili
obnovljen suprotno odredbama Zakona, i na osnovu takvog ugovora izvršen otkup
stana i upis u knjigu položenih ugovora, Federalni pravobranilac će u roku od 60
dana od dana utvrđivanja povrede pokrenuti postupak brisanja upisa prava
vlasništva kod nadležnog suda.
Član 4.
Nadležni organ kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1000 da 5000 KM za
slijedeće prekršaje:
1. ukoliko ne osnuje Komisiju u roku
propisanom Uputstvom;
2. ukoliko nadležnom pravobraniocu ili
Komisiji ne dostavi tražene podatke u pisanoj formi u skladu sa Uputstvom;
3. ukoliko zaključi ili obnovi ugovor o
korištenju stana suprotno odredbi člana 18c.
Zakona.
Odgovorno lice u nadležnom organu za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit
će se novčanom kaznom od 500 do 5000 KM.
Nadležni pravobranilac kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1000 do 5000
KM za slijedeće prekršaje:
1. ukoliko ne zatraži podatke od nadležnih
organa u skladu sa Uputstvom;
2. ukoliko ne pokrene postupak pred nadležnim
sudom za poništenje ugovora o kupoprodaji stana zaključenog na osnovu
nezakonito zaključenog i/ili obnovljenog ugovora o korištenju stana
3. ukoliko ne pokrene postupak brisanja prava
vlasništva pred nadležnim sudom u skladu sa članom 3. ove
Odluke.
Primjena prekršajne kazne ne oslobađa odgovorno lice u nadležnom organu
krivične odgovornosti za propuste pri obavljanju službene dužnosti.
Član 5.
Ova Odluka se bez odlaganja objavljuje u Službenim novinama Federacije Bosne
i Hercegovine, i stupa na snagu na dan njenog objavljivanja.
Sarajevo, 22. maj 2002. godine
Volfgang Petrič
Visoki predstavnik
|