Koristeći se ovlastima koja su mi data člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebito uzevši u obzir članak II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik "pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi s civilnom provedbom";

Pozivajući se na stavak XI. 2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim," u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno podstavku (c) ovog stavka) i "druge mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";

Pozivajući se dalje na članak I: 1. pomenutog Aneksa 10 koji se isključivo odnosi na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka prognanika i izbjeglica;

Uzimajući u obzir značaj koji Upravni odbor Vijeća za provedbu mira daje pitanju ubrzanja povratka izbjeglica i osiguravanju cjelovite i nediskriminirajuće provedbe imovinskih zakona BiH;

Uzimajući nadalje u obzir potrebu da se na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine, na najučinkovitiji i najpravičniji način provedu zakoni u svezi s povratom imovine, te da se osigura usuglašeno provođenje tih zakona u svakom entitetu;

Svjestan da enitetski dužnosnici nadležni za rješavanje izbjegličkih i stambenih pitanja nisu bili u mogućnosti da nakon višemjesečnih pregovora postignu dogovor o konkretnim odredbama neophodnim za gore spomenuti proces usuglašavanja, te da je istekao rok koji su postavili entiteti na imovinskoj konferenciji u Tesliću, da se postigne cjelovita harmonizacija do 15. studenoga 2001. godine;

Konstatirajući da je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine zatražilo poduzimanje koraka od strane Ureda visokog predstavnika kako bi se uskladili entitetski zakoni koji reguliraju povrat imovine u cilju zaštite osnovnih ljudskih prava i ubrzavanja procesa povratka izbjeglica.

Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim donosim slijedeću odluku:

kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana.

Dole navedeni Zakon će stupiti na snagu kao što je i navedeno u članku 16. na privremenoj osnovi, dok Federalni Parlament ne usvoji ovaj Zakon u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Članak 1.

U članku 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana ("Službene novine Federacije BiH", br. 11/98, 29/98, 27/99, 43/99 i 37/01) u njegovom izmijenjenom i dopunjenom obliku (u daljnjem tekstu: Zakon), iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

"Nadležni organi iz stavka 1. ovoga članka rješavaju o pravima vlasnika da stupe u posjed njihovih nekretnina koje su proglašene privremeno, odnosno trajno napuštenim, i pravima privremenih korisnika napuštenih nekretnina."

U članku 6. iza riječi "Zakon o privremeno napuštenim nekretninama" dodaju se riječi "u svojini građana".

Članak 7. mijenja se i glasi:

"Privremenom korisniku koji sukladno odredbama ovoga Zakona treba napustiti nekretninu i koji ima pravo na alternativni smještaj sukladno ovome Zakonu, nadležna služba općine u roku koji je naveden u rješenju za njegovo iseljenje sukladno članku 12. ovoga Zakona, osigurava alternativni smještaj u županiji na čijoj je teritoriju imao posljednje boravište. Privremeni korisnik je dužan napustiti nekretninu u roku iz članka 12. ovoga Zakona.

U slučaju da nadležni organ na teritoriju na kojem je privremeni korisnik imao posljednje boravište nije u mogućstvu osigurati alternativni smještaj, drugi nadležni organi, uključujući općinske organe, društva i poduzeća u državnom vlasništvu, kao i županijski i federalni organi, dužni su u svrhu osiguravanja alternativnog smještaja sukladno ovome Zakonu, staviti na raspolaganje drugi smještaj koji imaju.

Izuzetno, ukoliko su kuća ili stan privremenog korisnika u kojemu je živio na dan 30. travnja 1991. godine neuseljivi ili useljeni, nadležni organ za osiguranje alternativnog smještaja na pismeni zahtjev privremenog korisnika koji čeka na obnovu, odnosno ispražnjenje kuće ili stana kojeg je koristio na dan 30. travnja 1991. godine, je organ nadležan za stambena pitanja u općini na čijem se teritoriju nalazi kuća ili stan u kojoj je 30. travnja 1991. godine privremeni korisnik živio.

Nadležni organi za osiguranje alternativnog smještaja nisu dužni osigurati alternativni smještaj osobi koja nekretninu koristi bez valjanog pravnog temelja, i obvezni su takvu osobu iseliti po službenoj dužnosti odmah, ili najkasnije u roku od 15 dana.

U slučaju kada sadašnji korisnik ostaje u nekretnini, sva pokretna imovina koju je u njoj zatekao mora biti vraćena vlasniku na njegov zahtjev.

Neispunjenje obveze predviđene u stavku 1. ovoga članka od strane općine ni u kom slučaju neće dovesti do odgode prava vlasnika da stupi u posjed svoje nekretnine."

Članak 8. mijenja se i glasi:

"U smislu ovoga Zakona, standard za osiguranje alternativnog smještaja je

jedna ili više prostorija, koje korisnika osiguravaju od elementarnih nepogoda i štite njegovo pokućstvo od oštećenja, sa najmanje 5 m² po osobi. Takav smještaj mogu činiti i poslovni prostor ili prostorije u sustanarstvu."

U članku 12. stavak 1. dodaje se rečenica koja glasi:

"Zahtjev će biti rješavan hkronološkim redosljedom kojim je zahtjev zaprimljen, ukoliko drugačije nije propisano zakonom."

Stavak 2. mijenja se i glasi:

"Rješenje iz stavka 1. ovoga članka kojim se udovoljava zahtjevu vlasnika nekretnine sadrži:

1. odluku o prestanku uprave općine nad nekretninom sa danom namjeravanog povratka vlasnika;

2. odluku kojom se nekretnina vraća u posjed vlasniku;

1. odluku kojom prestaje pravo privremenog korisnika;

2. rok za iseljenje privremenog korisnika, odnosno osobe koja nekretninu koristi bez valjanog pravnog temelja, odnosno rok za predaju zemljišta;

3. odluku o tome da li privremeni korisnik ima pravo na alternativni smještaj sukaldno ovome Zakonu;

Sadašnji stavci 3., 4. i 5. brišu se.

Iza članka 12. dodaje se novi članak 12a. koji glasi:

"Članak 12a.

"Rok za iseljenje iz nekretnine sukladno članku 12. stavak 2. točka 4. ovoga Zakona je 15 dana od dana dostavljanja rješenja. Privremeni korisnik nema pravo na alternativni smještaj sukladno članku 12. stavak 2. točka 5. ovoga Zakona osim ukoliko je sadašnji korisnik privremeni korisnik sukladno članku 6. ovoga Zakona, i:

1. nije višestruki korisnik kao što je definirano člankom 16. i 16a. ovoga Zakona; i

2. u periodu od 30. travnja 1991. do 4. travnja 1998. godine je napustio stan ili nekretninu koja se nalazi na teritoriju Bosne i Hercegovine; i

1. stan ili nekretnina koju je napustio je useljena, a privremeni korisnik ili član njegovog obiteljskog domaćinstva iz 1991. godine je podnio zahtjev za povrat stana nadležnom upravnom organu, sudu ili Povjerenstvu za imovinske zahtjeve izbjeglica i prognanika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) sukladno svim rokovima predviđenim zakonom, ili zahtjev za povrat nekretnine u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove odredbe i čeka na donošenje rješenja, odnosno odluke po tom zahtjevu; ili

2. za napušteni stan ili nekretninu rješenje po zahtjevu za povrat, odnosno odluka Povjerenstva je donesena, a privremeni korisnik ili član njegovog obiteljskog domaćinstva iz 1991. godine je u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove odredbe, odnosno od dana sticanja zakonske mogućnosti na podnošenje zahtjeva, podnio zahtjev za izvršenje rješenja/odluke, ovisno koji datum je kasniji; ili

3. napušteni stan ili nekretnina su oštećeni ili uništeni, a privremeni korisnik ili član njegovog obiteljskog domaćinstva iz 1991. je podnio zahtjev za povratak i obnovu, ili čeka na pomoć za obnovu.

U slučaju kada sadašnji korisnik ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, rok za iseljenje iz stana ne može biti dulji od 90 dana od dana dostavljanja rješenja. Ukoliko privremeni korisnik prestane ispunjavati uvjete iz ovoga stavka, a rješenje sa rokom od 90 dana je već doneseno, nadležni organ bez odlaganja, po službenoj dužnosti izdaje novo rješenje o iseljenju sa rokom za iseljenje od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, kao i zaključak o izvršenju.

U izuzetnim okolnostima, rok iz stavka 2. ovoga članka može biti produljen do godinu dana ako općina koja je nadležna za osiguranje alternativnog smještaja sukladno članku 7. stavak 1. ovoga Zakona pruži Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i okoliša detaljnu dokumentaciju u svezi sa naporima da osigura alternativni smještaj i nakon što Ministarstvo utvrdi da u općini postoji dokumentovani nedostatak raspoloživog smještaja, uz suglasnost Visokog predstavnika.

Sadašnji korisnik je dužan dokazati da udovoljava svim uvjetima za dodjelu alternativnog smještaja sukladno ovome Zakonu, uključujući broj podnesenog zahtjeva za povrat, odnosno broj rješenja o povratu imovine u kojoj je živio 1991. godine. Ukoliko privremeni korisnik nije u mogućstvu dokazati da ispunjava uvjete, nadležni organ postupa sukladno Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98) u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja.

U slučaju vraćanja u posjed obradivog zemljišta, rok za njegovu predaju u smislu članka 12. stavak 2. točka 4. ovoga Zakona može se izuzetno produljiti do okončanja žetve."

U članku 13. stavak 3. iza prve rečenice dodaje se tekst koji glasi:

"Ukoliko je prizivni postupak pokrenut, nadležni organ zadržava presliku dokumentacije koja se odnosi na predmet, odnosno poduzima sve potrebne radnje da osigura izvršnje rješenja bez obzira na pokretanje prizivnog postupka. Ukoliko o prizivu protivu rješenja kojim je udovoljeno zahtjevu nije odlučeno u roku utvrđenom sukladno Zakonu o upravnom postupku, prvostupanjsko rješenje i pravo podnositelja zahtjeva na nekretninu smatraju se potvrđenim."

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

"U slučaju kada je županijsko ministarstvo nadležno za stambene poslove poništilo rješenje prvostupanjskog organa, poništenje se smatra djelomičnim sukladno članku 236. stavak 3. Zakona o upravnom postupku i odnosi se samo na dio u kojem se odlučuje o pravu sadašnjeg korisnika ukoliko ne postoji temelj i za poništenje odluke o pravu podnositelja zahtjeva. Ukoliko nadležni organ potvrdi pravo podnositelja zahtjeva na nekretninu, rok za iseljenje iz nekretnine sukladno članku 12. stavak 2. točka 4. ovoga Zakona teče od dana dostavljanja prvostupanjskog rješenja koje je djelomično poništeno."

U članku 14. stavak 1. riječi "za imovinske zahtjeve prognanika i izbjeglica (Opći okvirni mirovni sporazum, Aneks VII, u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) brišu se.

U stavku 2. riječ "Imovinska" briše se.

U članku 15. iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:

"U slučaju kada zapisnik iz vremena kada je nekretnina napuštena ne postoji, nadležni organ vrši kontrolu nekretnine u vrijeme donošenja rješenja iz članka 12. ovoga Zakona. Nadležni organ je sukladno svojim ovlastima dužan zatražiti pokretanje kaznenog postupka protivu sadašnjeg korisnika koji prigodom dragovoljnog, odnosno prisilnog iseljenja, nezakonito otuđi imovinu ili stvari iz nekretnine, odnosno koji nekretninu svjesno ošteti. Nadležni organ je u rješenju dužan izvijestiti, odnosno upozoriti sadašnjeg korisnika o kaznenim sankcijama sukladno članku 12. stavak 2. točka 6. ovoga Zakona.

Nadležni organ u zapisniku navodi sve relevantne podatke, uključujući i podatke o stupanju u posjed nekretnine, ispražnjenju ili pečaćenju nekretnine, koje dostavlja na nadležnost drugim organima sukladno naputku federalnog Ministarstva prostornog uređenja i okoliša. Na ovaj način dostavljeni i zaprimljeni podaci se unose, obrađuju, dostavljaju i koriste samo na način i u svrhu provedbe imovinskih zakona sukladno Daytonskom mirovnom sporazumu."

U članku 16. stavak 4. mijenja se i glasi:

"Višestruki korisnik je, između ostalog, sadašnji korisnik koji koristi nekretninu i koji:

1. je nositelj stanarskog prava na ili koristi više od jednog stana; ili

2. ima kuću ili koristi stan, u slučajevima kada je kuća, odnosno stan dovoljno sačuvan, odnosno takav može biti sa manjim popravkama, da omogućava osnovne uvjete za život (osnovnu zaštitu od atmosferskih utjecaja, pristup vodi i električnoj energiji, mogućnost grijanja, osnovnu privatnost i sigurnost imovine); ili

3. ima u posjedu kuću ili stan u kojemu je živio na dan 30. travnja 1991. godine (u daljnjem tekstu: dom iz 1991. godine); ili kada je član njegovog obiteljskog domaćinstva u posjedu njegovog doma iz 1991. godine, u slučajevima kada je njegov dom iz 1991. godine dovoljno sačuvan ili može sa manjim popravkama biti takav da mu omogućava osnovne uvjete za život; ili

4. već mu je nadležni organ osigurao alternativni smještaj; ili

5. ima člana svog obiteljskog domaćinstva koji ima smještaj na teritoriju Federacije BiH, ili u istom mjestu ili općini na teritoriju Bosne i Hercegovine gdje je živio 1991. godine; ili

6. ima zakonsko pravo da vrati u posjed svoj dom iz 1991. godine, a dom iz 1991. godine je dovoljno sačuvan, ili može sa manjim popravkama biti takav da mu omogućava osnovne uvjete za život, kao što je to opisano u ovom stavku, i omogućeno mu je da vrati u posjed dom iz 1991. godine; ili

7. čije su stambene potrebe zadovoljene na drugi način, sukladno članku 16a. ovoga Zakona."

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

"Minimalni standard za alternativni smještaj iz članka 8. ovoga Zakona primjenjuje se samo na točku 3., 4. i 6. iz stavka 4. ovoga članka."

Sadašnji stavak 5. postaje stavak 6.

Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

"U smislu ovoga članka, pod pojmom "obiteljsko domaćinstvo" smatraju se svi članovi obiteljskog domaćinstva na dan 30. travnja 1991. godine, a ukoliko nisu bili članovi obiteljskog domaćinstva na dan 30. travnja 1991. godine, smatraju se i bračni drug, roditelj ili dijete, kao i druge osobe koje su prijavljene da žive sa privremenim korisnikom."

Iza članka 16. dodaje se novi članak 16a. koji glasi:

"Članak 16a.

Privremeni korisnik čije su stambene potrebe zadovoljene na drugi način, između ostalog je:

1. privremeni korisnik koji je dragovoljno prodao nekretninu u kojoj je živio na dan 30. travnja 1991. godine; ili

2. privremeni korisnik koji je dragovoljno zamijenio nekretninu ili stan u kojemu je živio na dan 30. travnja 1991. godine, u čijemu je posjedu ili ih je prenio na treću osobu; ili

3. privremeni korisnik koji je odbio alternativni smještaj koji mu je u pismenoj formi ponuđen od strane nadležnog organa, ili je odbio pomoć za obnovu njegovog doma od 30. travnja 1991. godine. Nadležni organ izvještava privremenog korisnika o posljedicama odbijanja alternativnog smještaja, odnosno pomoći za obnovu; ili

4. privremeni korisnik koji boravi u istoj općini kao i 1991. godine, osim ukoliko može pružiti dokaze da se ne može vratiti u svoj dom od 1991. godine; ili

5. privremeni korisnik koji je bio podstanar 1991. godine; ili

6. privremeni korisnik koji ima na raspolaganju dovoljno sredstava, uključujući primanja kojima može sam sebi osigurati smještaj. Kao dovoljna sredstva koja su na raspolaganju smatra se iznos od jedne četvrtine vrijednosti potrošačke korpe utvrđene od strane nadležnog organa za statistiku, pomnožen sa brojem članova obiteljskog domaćinstva, plus 200 KM (konvertibilnih maraka) na ime troškova stanovanja; ili

7. privremeni korisnik kojem je vlasnik nekretnine osigurao smještaj u svojstvu podstanara u najmanjem trajanju od šest mjeseci u istoj županiji, osim ako se privremeni korisnik pismeno suglasio sa ponuđenim smještajem od strane vlasnika nekretnine u bilo kojoj općini. Standardi smještaja su utvrđeni člankom 8. ovoga Zakona, ili

8. privremeni korisnik koji je u periodu između 30. travnja 1991. i 4. travnja 1998. godine napustio stan ili nekretninu u kojoj je boravio na teritoriju Bosne i Hercegovine za koju je podnio zahtjev za povrat, a naknadno zahtjev povukao; ili

9. privremeni korisnik kojemu je nakon 6. travnja 1992. godine dodijeljeno zemljište u državnom, odnosno bivšem društvenom vlasništvu, u periodu od najdulje 150 dana od dana dodjele izvršene sukladno izuzeću izdatom od strane Ureda visokog predstavnika sukladno Odluci visokog predstavnika o zabrani dodjele zemljišta u društvenom vlasništvu, osim ukoliko se istog nije odrekao u roku od 60 dana od dana odobrene dodjele, odnosno od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ovisno koji datum je kasniji; ili

10. privremeni korisnik kojemu je nakon 6. travnja 1992. godine dodijeljeno zemljište u državnom, odnosno bivšem društvenom vlasništvu, a do izdavanja izuzeća od strane Ureda visokog predstavnika sukladno Odluci visokog predstavnika o zabrani dodjele zemljišta u društvenom vlasništvu, osim ukoliko se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona te dodjele nije odrekao; ili

11. privremeni korisnik koji je dobio kredit, građevinski materijal ili bilo koju drugu vrstu pomoći za građenje ili novčane pomoći u periodu od 150 dana od dana dobijanja pomoći ili dana dobijanja prvog obroka novčane pomoći, ukoliko se ove pomoći nije odrekao u roku od 60 dana od dana dobijanja pomoći, odnosno u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ovisno koji datum je kasniji.

U smislu točaka 9. do 11. iz stavka 1. ovoga članka, nadležni organ izvještava privremenog korisnika o posljedicama neodricanja od dodjeljenog zemljišta, odnosno pomoći u građevinskom materijalu ili novčane pomoći.

U smislu ovoga članka, pod pojmom "privremeni korisnik" smatraju se osobe definirane člankom 16. stavak 7. ovoga Zakona."

U članku 17. iza riječi "Zakonu o općem upravnom postupku" riječi "(Službeni list RBiH, br. 2/92 i 13/94) koji se suglasno članku IX. 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine primjenjuje na teritoriju Federacije dok nadležni organi vlasti ne odluče drugačije" brišu se.

U članku 17b. stavak 2. mijenja se i glasi:

"U slučaju spora o valjanosti prijenosa prava vlasništva, nadležni organ će sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku kojima se rješavaju prethodna pitanja, postupak prekinuti i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadležnim sudom. Izuzetno od odredbi Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br 42/98), teret dokazivanja je na stranki koja tvrdi da je pravo na nekretninu stekla na dragovoljan način i sukladno zakonu. U slučaju gdje se jedna od prometovanih nekretnina nalazi na teritoriju neke od država nastalih od bivše SFRJ, teret dokazivanja je na stranki koja tvrdi da prijenos prava vlasništva na nekretnini nije izvršen na dragovoljan način i sukladno zakonu, u cilju uspostavljanja stanja prije izvršenog prijenosa prava vlasništva."

Članak 17c. mijenja se i glasi:

"Za sljedeće prekršaje nadležni organ uprave će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1000 do 5000 KM:

1. ako ne naloži ispražnjenje nekretnine u roku od 15 dana sukladno članku 12a. stavak 2. točka 4. zakona;

2. ako ne obradi zahtjev za prisilno iseljenje iz razloga što je jedna od strana podnijela priziv na prethodnu odluku, kao što je to predviđeno člankom 13., stavak 3. zakona;

3. ako ne preda nekretninu sukladno članku 15. zakona;

4. ako se od nadležnog organa uprave zahtjeva da poduzme mjere protivu višestrukog korisnika, kako je to predviđeno člankom 16. stavak 3., ili ukoliko ne izda rješenje prema članku 16. stavak 6. zakona.

Odgovorna osoba u nadležnom organu uprave će se također kazniti novčanom kaznom u iznosu od 200 do 1000 KM za kršenje stavka 1. ovoga članka.

Osim gore narečenog, osoba koja je višestruki korisnik, kako je to određeno:

1. u članku 16. stavak 4. točka 1., 2. i 7. zakona i koja ne ispoštuje rok za prisilno iseljenje naveden u rješenju donesenom sukladno članku 12. ovoga Zakona, kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 500 do 5000 KM;

2. u članku 16. stavak 4. točka 3. do 6. zakona i koja ne ispoštuje rok za prisilno iseljenje naveden u rješenju donesenom sukladno članku 12. ovoga Zakona, kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 250 do 1000 KM."

Iza članka 17c. dodaje se novi članak 17d. koji glasi:

"Članak 17d.

Osoba kojoj je prestalo pravo privremenog korištenja nekretnine prema članku 12. stavak 2. točka 3. ovoga Zakona, a koja je uložila svoja osobna sredstva u nekretninu na ime neophodnih troškova, ima pravo na povrat tih sredstava prema važećem Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94). Postupak povrata sredstava prema Zakonu o obligacionom odnosima može započeti od dana kada je vlasnik stupio u posjed nekretnine.

U slučaju kada je sud odredio nadoknadu sredstava osobi iz stavka 1, vlasnik nekretnine može sukladno Zakonu o obligacionim odnosima namirenje tih sredstava zahtijevati od nadležnog organa.

Nadležni organ je odgovoran za sva oštećenja nekretnine od trenutka kada je napuštena od strane vlasnika, do trenutka njenog vraćanja u posjed vlasniku ili članu njegovog obiteljskog domaćinstva iz 1991. godine sukladno ovome Zakonu."

Ova Odluka se objavljuje bez odlaganja u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, i stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja.

Sarajevo, 4. prosinac 2001. godine

Wolfgang Petritsch

Visoki predstavnik