Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data u
članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora)
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog
Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u
obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže,
kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u
vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme u skladu s gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka,
kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i prema
tački (c) ovog stava, “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog
sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se na stav 4 Rezolucije 1174 (1998) Vijeća
sigurnosti Ujedinjenih naroda od 15. juna 1998. godine, prema kojem Vijeće
sigurnosti, u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda “…ponavlja da
je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje Aneksa 10 o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora i da u slučaju spora može davati svoja tumačenja
i preporuke, te donositi obavezujuće odluke, kako god ocijeni da je neophodno, o
pitanjima koja je obrazložilo Vijeće za implementaciju mira u Bonu 9. i 10.
decembra 1997. godine”;
Konstatirajući da je, prema poglavlju VII Povelje Ujedinjenih
naroda, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izričito potvrdilo gore spomenute
zaključke Vijeća za implementaciju mira u nizu rezolucija, uključujući, na
primjer, rezolucije 1247 (1999), 1423 (2002), 1491 (2003), 1551 (2004), 1575
(2004), 1639 (2005), 1722 (2006), 1785 (2007), 1845 (2008), 1895 (2009) i 1948
(2010);
Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju
mira, svojom Deklaracijom donesenom 24. septembra 2004. godine na nivou
političkih direktora, zahtijevao iznalaženje trajnog rješenja u vezi s pitanjem
državne imovine;
Prisjećajući se takođe Odluke Vijeća ministara Bosne i
Hercegovine kojom je u decembru 2004. godine uspostavljena „Komisija za državnu
imovinu, utvrđivanje i raspodjelu državne imovine, određivanje prava i obaveza
Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine u
upravljanju državnom imovinom” (u daljem tekstu: Komisija), u čijem se sastavu
nalaze stručnjaci predstavnici iz oba entiteta Bosne i Hercegovine, Brčko
Distrikta Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine, (“Službeni
glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 10/05, 18/05, 69/05 i 70/05);
S obzirom da je Komisija, prema članu 3. gorespomenute Odluke
Vijeća ministara Bosne i Hercegovine zadužena, između ostalog, da predlaže
“kriterije koji će se primjenjivati da bi se utvrdilo koja imovina je u
vlasništvu Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta” i da izradi “nacrte
zakonskih akata za usvajanje, kojima se osigurava da utvrđeni kriteriji budu
provedeni”;
Ponovo potvrđujući da je visoki predstavnik, s ciljem da
interese Bosne i Hercegovine i administrativnih jedinica u njenom sastavu
zaštiti od moguće štete koju predstavljaju daljnja raspolaganja državnom
imovinom prije donošenja odgovarajućeg zakonodavstva, donio zakone na nivou
države i entiteta kojima se privremeno zabranjuje raspolaganje državnom
imovinom, to jest Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom
Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine” br. 18/05),
Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Federacije Bosne i
Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 20/05) i
Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike
Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 32/05) (u daljem tekstu pod
zajedničkim nazivom: Zabrana raspolaganja državnom imovinom);
Prisjećajući se da je 27. februara 2008. godine Upravni odbor
Vijeća za implementaciju mira definirao “prihvatljivo i održivo rješenje pitanja
raspodjele imovine između državnog i drugih nivoa vlasti” kao prvi od pet
ciljeva koje vlasti Bosne i Hercegovine trebaju realizirati prije tranzicije
Ureda visokog predstavnika, te je zahtijevao od “visokog predstavnika da
preduzme sve neophodne mjere kako bi osigurao ispunjenje navedenih ciljeva”;
Prisjećajući se takođe da je gorespomenutom Zabranom
raspolaganja državnom imovinom privremeno zabranjen prijenos vlasništva “do
stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se
primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine,
Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i
Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji
će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i
održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih
nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili
dok visoki predstavnik drugačije ne odluči”;
Imajući na umu kominikee Vijeća za implementaciju mira od 30.
juna i 1. decembra 2010. godine, kojima je Upravni odbor zahtijevao od nadležnih
organa vlasti “konstruktivan angažman na postizanju sporazuma između vlada o
rješavanju pitanja prava vlasništva između državnog i drugih nivoa vlasti”, te
je pozvao organe vlasti u BiH da se “suzdrže od preduzimanja jednostranih mjera,
te podsjetio da takve mjere jedino imaju efekat sprečavanja iznalaženja rješenja
za cilj državne imovine”;
S obzirom da je, 14. septembra 2010. godine, Narodna skupština
Republike Srpske usvojila Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na
teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, (“Službeni
glasnik Republike Srpske”, br. 135/10), prema čijem članu 3. sva državna imovina
koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja
predstavlja vlasništvo tog entiteta i kao takva upisuje se u zemljišne i druge
javne knjige, pa će nakon toga, u skladu s članom 4., Vlada Republike Srpske
biti ovlaštena da upravlja i raspolaže državnom imovinom koja se nalazi u tom
entitetu;
Svjestan da se, i pored toga što Zakon o privremenoj zabrani
raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne
i Hercegovine” br. 18/05 , 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07,
99/07 i 58/08) i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom
Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine” br. 20/05 , 17/06, 62/06, 40/07, 70/07, 94/07 i
41/08) ostaju na snazi, Zakonom o statusu državne imovine koja se nalazi na
teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja efektivno stavlja van
snage Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike
Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 32/05 , 32/06, 100/06,
44/07, 86/07, 113/07 i 64/08) i da se provedbom Zakona o statusu državne imovine
koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja,
uključujući i provedbu putem daljeg raspolaganja državnom imovinom, eventualno
ugrožavaju vlasnički interesi Bosne i Hercegovine;
S obzirom da se, na osnovu kontradiktornih tumačenja Aneksa 4
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Ustava Bosne i
Hercegovine, institucije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske ne slažu u vezi
s predmetnim vlasničkim pravima svake od vlada nad imovinom koja je obuhvaćena
Zakonom o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske
i pod zabranom je raspolaganja, i da kao takav, zakon koji je donijela Republika
Srpska ne može jednostrano rješavati spor oko vlasništva nad državnom
imovinom;
Konstatirajući da je najmanje jedan zahtjev za ocjenu
ustavnosti Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji
Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja najavljen pred Ustavnim
sudom Bosne i Hercegovine;
Svjesni da je obaveza na domaćim vlastima da riješe spor oko
vlasništva nad državnom imovinom, te da Ustavni sud Bosne i Hercegovine treba
utvrditi, između ostalog, da li je Ustavni sud nadležan za donošenje
odluke u predmetnoj stvari, te ako jeste nadležan, da li je Zakon o statusu
državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je
raspolaganja u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir to da je, sve dok Ustavni sud ne donese
konačnu odluku o predmetu koji se tiče osporavanog zakona, za očuvanje
vlasničkih interesa države i drugih nivoa vlasti potrebna obustava primjene
pravnih akata po kojima se mogu uspostaviti nova prava vlasništva nad državnom
imovinom;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve ukupnost prethodno
spomenutih pitanja, visoki predstavnik ovim donosi sljedeći:
NALOG
kojim se obustavlja primjena Zakona o statusu državne imovine
koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja
Član 1.
Primjena Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji
Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, objavljenog u “Službenom
glasniku Republike Srpske” br. 135/10, ovim se obustavlja do stupanja na snagu
konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o navedenom Zakonu.
Član 2.
Obustava primjene Zakona iz člana 1. imat će, između ostalog, sljedeći
učinak:
1. Raspolaganje državnom imovinom definiranom u članu 2. Zakona iz člana 1.
ovog Naloga, koje podrazumijeva direktni ili indirektni prijenos vlasništva,
ovim se zabranjuje do stupanja na snagu konačne odluke Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine o navedenom Zakonu;
2. Svaka promjena prava vlasništva nad državnom imovinom definiranom u članu
2. Zakona iz člana 1. ovog Naloga u zemljišnim i drugim javnim knjigama ovim se
zabranjuje do stupanja na snagu konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
o navedenom Zakonu;
3. Organi vlasti Republike Srpske i njeni dužnosnici dužni su uzdržavati se
od primjene Zakona iz člana 1. ovog Naloga do stupanja na snagu konačne odluke
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o navedenom Zakonu;
4. Svaka odluka, akt, ugovor, ili drugi pravni instrument, koji imaju za cilj
raspolaganje državnom imovinom definiranom u Zakonu iz člana 1. ovog Naloga, a
koje raspolaganje je suprotno odredbama ovog Naloga, smatrat će se ništavnim i
nevažećim ab initio.
5. Ko prekrši bilo koju odredbu ovog člana, može podlijegati pravnim
sankcijama.
Član 3.
Nijedna odredba iz ovog Naloga neće se tumačiti u smislu da se njome
zabranjuje raspolaganje imovinom na osnovu važećih zakona kojima se uređuje
privatizacija ili na osnovu članova 71. do 74. Zakona o odbrani Bosne i
Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 88/05).
Član 4.
Ovaj Nalog donosi se na osnovu međunarodnog mandata visokog predstavnika i ne
donosi se supstituiranjem bilo kojeg domaćeg organa vlasti. Nalog će imati
prvenstvo u odnosu na bilo koje nekonzistentne odredbe bilo kog zakona, propisa
ili akta, bilo postojećeg, bilo budućeg. Ovaj nalog izravno se primjenjuje i
nije potrebna nijedna dodatna radnja radi osiguranja njegovog pravnog
dejstva.
Član 5.
Ovaj Nalog stupa na snagu odmah i objavljuje se na službenim internetskim
stranicama Ureda visokog predstavnika.
Ovaj Nalog objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
|
Sarajevo, 5. januara 2011. |
Dr.Valentin Inzko |
|
|
Visoki predstavnik |
|