Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku povjerene člankom V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje pomenutog Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore narečenog Sporazuma, prema kojemu visoki predstavnik ima ovlasti “pružati pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji za tumačenje Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovog stava) i “mjere za osiguranje provedbe Mirovnog sporazuma na cjelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se dalje na članak I:1 pomenutog Aneksa 10, koji se izričito odnosi na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka prognanika i raseljenih osoba;

S obzirom na važnost koju Vijeće za provedbu mira pridaje ubrzanju povratka prognanika i osiguranju potpune i nediskriminirajuće provedbe imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini;

S obzirom i na Deklaraciju Vijeća za provedbu mira objavljenu 24. svibnja 2000. godine, kojom se naglašava potreba usklađivanja imovinskih zakona u oba entiteta uz snažnu potporu OHR-a, OESS-a, UNHCR-a i UNMIBH-a kako bi se osiguralo poštivanje i shvatanje individualnih prava na povratak i uspostava vladavnine zakona;

Svjestan činjenice da bi postojanje različitih pravnih sustava u dva entiteta i različito postupanje sa građanima Bosne i Hercegovine, kako je već utvrdio Dom za ljudska prava u odlukama koje se odnose na provedbu odluka CRPC-a, moglo rezultirati diskriminacijom među građanima i kršenjem Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koja je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine;

Konstatirajući da Zakon o provedbi odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i prognanika (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/99, 51/00 i 56/01) treba izmijeniti i dopuniti kako bi se osigurala veća usklađenost imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini;

Uzimajući u obzir sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve prognanika  i raseljenih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine

Zakon sadržan u ovoj Odluci i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu sukladno članku 7. Zakona na privremenoj osnovi, dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u redovitoj proceduri bez izmjena i dopuna i bez ikakvih drugih uvjeta.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i bez odlaganja se objavljuje u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.

ZAKON IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠENJU ODLUKA POVJERENSTVA ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE PROGNANIKA I RASELJENIH OSOBA

Članak 1.

U članku 4., stavak 3. Zakona o izvršenju odluka Povjerenstva za imovinske zahtjeve prognanika i raseljenih osoba (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 43/99, 51/00 i 56/01) riječ “dispozitivu” mijenja se u riječ “preambuli”.

Članak 2.

U članku 7. dodaje se novi stavak 7. i stavak 8. koji glase:

“U slučaju kada osoba ima pravni interes na predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Povjerenstva, i kada može prezentirati važeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava, nadležni organ uprave će, sukladno  odredbama Zakona o upravnom postupku (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 2/98) kojima se rješavaju prethodna pitanja, prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadležnim sudom u cilju odlučivanja o navodima.

Izuzetno, u slučaju kada osoba ima pravni interes na predmetnu imovinu ili stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Povjerenstva, i kada je nadležni organ uprave donio zaključak o dozvoli izvršenja prije stupanja na snagu ovoga Zakona, a koji još nije izvršen, nadležni organ uprave će po službenoj dužnosti obustaviti postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske odluke ukoliko zainteresirana strana pruži dokaz o pokretanju postupka pred nadležnim sudom i prezentira važeći ugovor o zamjeni ili prijenosu prava.”

Članak 3.

U članku 10., stavak 1. dodaje se tekst koji glasi:

“Pravilnost odluke Povjerenstva može se preispitivati samo u postupku ponovnog razmatranja iz članka 11. ovoga Zakona.”

Stavak 2. ovoga članka briše se.

Članak 4.

U članku 12., stavak 1. riječi “prema stavku 2. članka 10. ovoga Zakona” brišu se.

Članak 5.

Članak 12a. briše se.

Članak 6.

U članku 13., stavak 2. dodaje se tekst koji glasi:

“U slučaju gdje se jedna od prometovanih nekretnina nalazi na teritoriju neke od država nastalih od bivše SFRJ, teret dokazivanja je na stranki koja tvrdi da prijenos prava na nekretnini nije izvršen na dragovoljan način i sukladno zakonu, u cilju uspostavljanja stanja prije izvršenog prijenosa prava.”

Članak 7.

Ovaj Zakon stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja u ”Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.”