|
Koristeći se ovlaštenjima koja su data visokom
predstavniku članom V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela
Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema
kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno
uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem je visoki
predstavnik ovlašten da “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju
rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog
dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka,
kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u
skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije
Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih
entiteta”;
Pozivajući se dalje na član I:1 pomenutog Aneksa 10, koji se eksplicitno
odnosi na promoviranje poštivanja ljudskih prava i povratka izbjeglica i
raseljenih osoba;
S obzirom na važnost koju Vijeće za mirovnu implementaciju pridaje
ubrzanju povratka izbjeglica i osiguranju potpune i nediskriminirajuće provedbe
imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini;
S obzirom i na Deklaraciju Vijeća za mirovnu implementaciju objavljenu 24.
maja 2000. godine, kojom se naglašava potreba usklađivanja imovinskih zakona u
oba entiteta uz snažnu podršku OHR-a, OSCE-a, UNHCR-a i UNMIBH-a kako bi se
osiguralo poštivanje i shvatanje individualnih prava na povratak i
uspostavljanje vladavnine zakona;
Svjestan činjenice da bi postojanje različitih pravnih sistema u dva entiteta
i različito postupanje sa građanima Bosne i Hercegovine, kako je već utvrdio Dom
za ljudska prava u odlukama koje se odnose na provedbu odluka CRPC-a, moglo
rezultirati diskriminacijom među građanima i kršenjem Evropske konvencije o
ljudskim pravima i osnovnim slobodama, koja je sastavni dio Ustava Bosne i
Hercegovine;
Konstatirajući da Zakon o provedbi odluka Komisije za imovinske zahtjeve
raseljenih osoba i izbjeglica (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine,
br. 43/99, 51/00 i 56/01) treba izmijeniti i dopuniti da bi se osigurala veća
usklađenost imovinskih zakona u Bosni i Hercegovini;
Uzimajući u obzir sve navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba u
Federaciji Bosne i Hercegovine
Zakon sadržan u ovoj Odluci i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa
na snagu u skladu sa članom 7. Zakona na privremenoj osnovi, dok ga Parlament
Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u redovnoj proceduri bez izmjena i
dopuna i bez ikakvih drugih uslova.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i bez odlaganja se objavljuje u Službenim
novinama Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 15. maj 2003. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZVRŠENJU ODLUKA
KOMISIJE ZA IMOVINSKE ZAHTJEVE IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA
Član 1
U članu 4. stav 3. Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve
izbjeglica i raseljenih osoba (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine,
br. 43/99, 51/00 i 56/01) riječ “dispozitivu” mijenja se u riječ
“preambuli”.
Član 2
U članu 7. dodaju se novi stavovi 7. i 8. koji glase:
“U slučaju kada osoba ima pravni interes na predmetnu imovinu ili stan koji
je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije, i kada može
prezentirati važeći ugovor o zamjeni ili prenosu prava, nadležni organ uprave
će, u skladu sa odredbama Zakona o upravnom postupku (“Službene novine
Federacije Bosne i Hercegovine” br. 2/98) kojima se rješavaju prethodna pitanja,
prekinuti postupak i uputiti stranke da pokrenu postupak pred nadležnim sudom u
cilju odlučivanja o navodima.
Izuzetno, u slučaju kada osoba ima pravni interes na predmetnu imovinu ili
stan koji je stečen nakon datuma navedenog u dispozitivu odluke Komisije, i kada
je nadležni organ uprave donio zaključak o dozvoli izvršenja prije stupanja na
snagu ovog Zakona, a koji još nije izvršen, nadležni organ uprave će po
službenoj dužnosti obustaviti postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske
odluke ukoliko zainteresirana strana pruži dokaz o pokretanju postupka pred
nadležnim sudom i prezentira važeći ugovor o zamjeni ili prenosu prava.”
Član 3
U članu 10. stav 1. dodaje se tekst koji glasi:
“Pravilnost odluke Komisije može se preispitivati samo u postupku ponovnog
razmatranja iz člana 11. ovog Zakona.”
Stav 2. ovog člana briše se.
Član 4
U članu 12. stav 1. riječi “prema stavu 2. člana 10. ovog Zakona” brišu se.
Član 5
Član 12a. briše se.
Član 6
U članu 13. stav 2. dodaje se tekst koji glasi:
“U slučaju gdje se jedna od prometovanih nekretnina nalazi na teritoriji neke
od država nastalih od bivše SFRJ, teret dokazivanja je na stranki koja tvrdi da
prenos prava na nekretnini nije izvršen na dobrovoljan način i u skladu sa
zakonom, u cilju uspostavljanja stanja prije izvršenog prenosa prava”.
Član 7
Ovaj zakon stupa na snagu osam dana nakon objavljivanja u ”Službenim novinama
Federacije Bosne i Hercegovine”.
|