Koristeći se ovlastima koje su date visokome predstavniku člankom V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje pomenutoga Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II. 1. (d) gorenarečenoga Sporazuma, prema kojemu je visoki predstavnik ovlašten da “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u svezi sa provedbom civilnoga dijela Ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za provedbu mira održane u  Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojima je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji  za tumačenje Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u svezi sa određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na čitavome teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se na Deklaraciju Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira usvojenu na razini političkih direktora na konferenciji u Brusselesu koja je održana 30. siječnja 2003. godine, na kojoj je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u potpunosti podržao Strategiju provedbe Aneksa VII Općega okvirnog mirovnog sporazuma, koju su izradili UNHCR, OHR i Ministarstvo za ljudska prava, a ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine ocijenio kao dinamičan domaći okvir za daljnji napredak u oblasti povratka izbjeglica i prognanika.

Pozivajući se takođe na Odluku visokoga predstavnika od 27. travnja 2000. god. kojom je zabranio, između ostaloga, raspolaganje, dodjelu, prijenos ili prodaju imovine u državnome vlasništvu, uključujući raniju imovinu u društvenome vlasništvu, (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 13/00, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 17/00 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 12/00) i čija je važnost produžena 20. prosinca 2000. god. (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 34/00, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 56/00 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 44/00) i ponovno 30. ožujka 2001. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 11/01, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 15/01 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 17/01) te 31. srpnja 2002. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 43/02 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 49/02);

Konstatirajući dalje da na čitavome teritoriju Bosne i Hercegovine ne postoje uvjeti koji bi trebali omogućiti organima vlasti entiteta i države da raspolažu ili na drugi način dodjeljuju imovinu u državnome vlasništvu, uključujući raniju imovinu u društvenome vlasništvu, na način koji nije diskriminatorski  i koji je u interesu građana;

Uzimajući u obzir, imajući na umu i konstatirajući gorenarečeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:

ODLUKU

kojom se dodatno produžava važnost Odluke od 31. srpnja 2002. god. do 15. svibnja 2003. god.

Navedena se odluka donosi kako bi se organima vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta omogućilo da najkasnije do 15. svibnja 2003. godine usvoje usuglašene zakone kojima se uređuje promet i raspolaganje imovinom u državnome vlasništvu, uključujući raniju imovinu u društvenome vlasništvu.

Do 15. svibnja 2003. godine, gorenarečeni, organi vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta dužni su preuzeti punu odgovornost da osiguraju da se dodjela imovine u državnome vlasništvu, uključujući i raniju imovinu u društvenome vlasništvu, vrši na način koji nije diskriminatorski i koji je u najboljemu interesu građana Bosne i Hercegovine. 

Ova Odluka, koja odmah stupa na snagu, se bez odlaganja objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.