Koristeći se ovlaštenjima koja su data visokom predstavniku članom V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem je visoki predstavnik ovlašten da “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za implementaciju mira održane u  Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji  u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se na Deklaraciju Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira usvojenu na nivou političkih direktora na konferenciji u Briselu koja je održana 30. januara 2003. godine, na kojoj je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u potpunosti podržao Strategiju provedbe Aneksa VII Općeg okvirnog mirovnog sporazuma, koju je izradio UNHCR, OHR i Ministarstvo za ljudska prava, a ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine ocijenio kao dinamičan domaći okvir za dalji napredak u oblasti povratka izbjeglica i raseljenih osoba.

Pozivajući se takođe na Odluku visokog predstavnika od 27. aprila 2000. god. kojom je zabranio, između ostalog, raspolaganje, dodjelu, prijenos ili prodaju imovine u državnom vlasništvu, uključujući raniju imovinu u društvenom vlasništvu, (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 13/00, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 17/00 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 12/00) i čija je važnost produžena 20. decembra 2000. god. (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 34/00, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 56/00 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 44/00) i ponovo 30. marta 2001. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 11/01, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 15/01 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 17/01) te 31. jula 2002. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 43/02 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 49/02);

Konstatirajući dalje da na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ne postoje uslovi koji bi trebali omogućiti organima vlasti entiteta i države da raspolažu ili na drugi način dodjeljuju imovinu u državnom vlasništvu, uključujući raniju imovinu u društvenom vlasništvu, na način koji nije diskriminatorski  i koji je u interesu građana;

Uzimajući u obzir, imajući na umu i konstatirajući gore navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:

ODLUKU

kojom se dodatno produžava važnost Odluke od 31. jula 2002. god. do 15. maja 2003. god.

Navedena odluka se donosi kako bi se organima vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta omogućilo da najkasnije do 15. maja 2003. godine usvoje usaglašene zakone kojima se uređuje promet i raspolaganje imovinom u državnom vlasništvu, uključujući raniju imovinu u društvenom vlasništvu.

Do 15. maja 2003. godine, gorenavedeni, organi vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta dužni su preuzeti punu odgovornost da osiguraju da se dodjela imovine u državnom vlasništvu, uključujući i raniju imovinu u društvenom vlasništvu, vrši na način koji nije diskriminatorski i koji je u najboljem interesu građana Bosne i Hercegovine. 

Ova Odluka, koja odmah stupa na snagu, se bez odlaganja objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.