|
Koristeći se ovlaštenjima koja su
data visokom predstavniku članom V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog
dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno
uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem je visoki
predstavnik ovlašten da “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju
rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog
dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa konferencije Vijeća za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem
je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka,
kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u
skladu sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije
Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih
entiteta”;
Pozivajući se takođe na Odluku visokog predstavnika od 27. aprila
2000. god. kojom je zabranio, između ostalog, raspolaganje, dodjelu, prijenos
ili prodaju imovine u državnom vlasništvu, uključujući raniju imovinu u
društvenom vlasništvu, (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br.
13/00, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 17/00 i
“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 12/00) i čija je važnost
produžena 20. decembra 2000. god. (“Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine”, br. 34/00, “Službene novine Federacije Bosne i
Hercegovine”, br. 56/00 i “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 44/00)
i ponovo 30. marta 2001. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”,
br. 11/01, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 15/01 i
“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 17/01);
Konstatirajući da na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine ne postoje
uslovi koji bi trebali omogućiti organima vlasti entiteta i države da raspolažu
ili na drugi način dodjeljuju imovinu u državnom vlasništvu, uključujući raniju
imovinu u društvenom vlasništvu, na način koji nije diskriminatorski i
koji je u interesu građana;
Uzimajući u obzir, imajući na umu i konstatirajući gore navedeno, visoki
predstavnik donosi sljedeću:
ODLUKU
kojom se dodatno produžava važnost Odluke od 27. aprila
2000. god. do 31. marta 2003. god.
Radi potpune preciznosti, iz primjene navedene Odluke od 27. aprila 2000.
godine izuzima se sljedeće:
- Oodjela zemljišta u svrhu legaliziranja postojećih
objekata koji su izgrađeni prije 6. aprila 1992. godine.
- Dodjela zemljišta za redovnu upotrebu zakonito
izgrađenih objekata;
- Nadziđivanje;
- Registracija preduzeća sa zajedničkim ulaganjem osnovanih sa udjelom
državnog kapitala.
Osim toga, usvajanjem usaglašenih zakona kojima se uređuje promet i
raspolaganje imovinom u državnom vlasništvu, uključujući raniju imovinu u
društvenom vlasništvu, što je moguće prije, a najkasnije do 31. marta 2003.
godine, organi vlasti Bosne i Hercegovine i njenih entiteta dužni su preuzeti
punu odgovornost da osiguraju da se dodjela imovine u državnom vlasništvu,
uključujući i raniju imovinu u društvenom vlasništvu, vrši na način koji nije
diskriminatorski i koji je u interesu građana Bosne i Hercegovine.
Ova Odluka, koja odmah stupa na snagu, se bez odlaganja objavljuje u
“Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i
Hercegovine” i “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo 31. juli 2002. godine
Paddy Ashdown
|