Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Konstatirajućida je Vijeće za implementaciju mira na sastanku održanom u Madridu 16. decembra 1998. godine istaknulo zadatake Visokog predstavnika koji uključuju koordiniranje  napora međunarodne zajednice  u vezi sa obrazovanjem;

Konstatirajući daljeda je Upravni odbor Vijeća za  implementaciju mira na sastanku održanom u Briselu 21. novembra 2002. godine zaključio da Bosna i Hercegovina treba da “razvije zajedničko programsko jezgro koje će biti u skladu sa evropskim standardima i da izvrši racionalizaciju postojećih struktura kako bi sistem finansiranja i rukovođenja (obrazovanja) postao efikasniji” i “da je u cjelosti podržao pet obećanja” koja uključuju preuzetu obavezu Bosne i Hercegovine da “izradi, donese i provede zakone u entitetima i kantonima koji su u skladu sa ljudskim pravima i principima i standardima obrazovanja ugrađenim u zakon na državnom nivou (najmanje dva mjeseca prije početka školske godine 2004/2005.); 

Podsjećajući nato da je u skladu sa uvjetima koji su joj postavljeni nakon ulaska u Vijeće Evrope Bosna i Hercegovina bila obavezna da do 24. aprila 2004. godine eliminira sve oblike segregacije i diskriminacije koji počivaju na temelju nacionalne pripadnosti;

Pozdravljajućinajvažniji cilj Strategije reforme obrazovanja da se obrazovanje depolitizira, te da se stvore uslovi koji će osigurati jednak pristup visoko kvalitetnom, modernom obrazovanju u cijeloj zemlji;

Potpuno svjestančinjenice da, u svrhu postizanja ovog cilja, sva djeca moraju imati pristup kvalitetnom obrazovanju u integriranim, multikulturalnim školama u kojima nema političke, vjerske, kulturološke i druge pristrasnosti niti diskriminacije, a koje poštuju prava sve djece;

Konstatirajući dajeUpravni odbor Vijeća za implementaciju mira, u Kominikeu usvojenom na sastanku održanom 12. juna 2003. godine u Sarajevu, “zahtijevao od organa vlasti Bosne i Hercegovine da provedu ove reforme (usvajanjem nacrta državnog Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini)  i  da preduzmu “korake ka usklađivanju tri ‘nacionalna’ nastavna plana i programa u jedno zajedničko programsko jezgro na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine za sve predmete koji se predaju u osnovnim i srednjim školama općeg smjera”;

Konstatirajući dalje da je Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 18/2003, od 1. jula 2003. godine; u daljem tekstu: “Okvirni zakon”) utvrđeno da: “kako bi se postigao odgovarajući kvalitet obrazovanja i standarda znanja, te njihove uporedivosti na domaćem i međunarodnom planu, nadležne obrazovne vlasti dužne su osigurati da se do početka 2003/2004. godine nastava u svim školama realizira na osnovu zajedničkih jezgara nastavnih planova i programa kako je utvrđeno ovim zakonom”;

Sa žaljenjem što Zapadnohercegovački kanton do sada nije uskladio svoje zakone o osnovnom i srednjem obrazovanju sa Okvirnim zakonom;

Na osnovu gore navedenog Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću:

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnoj školi

(“Narodne novine Županije zapadnohercegovačke”, br. 6/04)

Navedeni zakon koji se nalazi u prilogu kao sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kao zakon Zapadnohercegovačkog kantona u skladu sa članom 8. tog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Kantonalna skupština Zapadnohercegovačkog kantona ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Izmjene i dopune u članu 22. Zakona o osnovnoj školi Zapadnohercegovačkog kantona, koje je donijela Kantonalna skupština Zapadnohercegovačkog kantona dana 30. juna 2004. godine, bit će promijenjene i objavljene na način utvrđen u zakonu donesenom u ovoj Odluci.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Narodnim novinama Županije zapadnohercegovačke”. 

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnoj školi

Član 1.

U Zakonu o osnovnoj školi (“Narodne novine Županije zapadnohercegovačke”, br. 6/04), član 4. stav 2. i član 19. stav 2., riječi “Zajedničke jezgre (mn.)” zamjenjuju se riječima “Zajedničko jezgro (jed.)”.

Član 2.

U članu 6. stav 4. mijenja se i glasi:

“Standarde uspjeha učenika i ocjenjivanja postignutih rezultata koje ustanovljuje Agencija za standarde i ocjenjivanje u skladu s članovima 46. i 47. Okvirnog zakona, usvaja i provodi Ministarstvo. ”

Član 3.

U članu 19. stav 3. mijenja se i glasi:

“Nastavne planove i programe za sve vrste osnovnih škola, uključujući i zajedničko jezgro nastavnih planova i programa koje ustanovljuje Agencija za nastavne planove i programe, usvaja i provodi Ministarstvo u skladu s članovima 42, 43. i 48. Okvirnog zakona.”

Član 4.

Član 22. mijenja se i glasi:

“Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u osnovnim školama u skladu s članom 7. Okvirnog zakona.

Učitelji moraju uvažavati i objašnjavati razlike između tri službena jezika Bosne i Hercegovine kad god je to od značaja za predmete koje predaju.

Ne smije biti diskriminacije učenika zbog njihovih vjerskih, rasnih, nacionalnih, spolnih, kulturoloških i drugih posebnosti, kao niti zbog korištenja bilo kojeg jezika ili pisma konstitutivnih naroda  Bosne i Hercegovine.

Ne smije biti diskriminacije nastavnika ili drugog uposlenika pri imenovanju, uvjetima zaposlenja, napredovanju ili prilikom donošenja druge odluke vezano za tu osobu, zbog toga što u školi koristi bilo koji od jezika konstitutivnih naroda, u usmenom ili pismenom izražavanju.

Do kraja trećeg razreda osnovne škole učenici moraju naučiti oba pisma koja su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini.”

Član 5.

Član 46. mijenja se i glasi:

“Svjedodžbe i diplome o završenom obrazovanju, stečene po važećem nastavnom planu i programu i izdate od verificiranih obrazovnih ustanova na području Bosne i Hercegovine, imaju jednak status kao i svjedodžbe i diplome izdane u Kantonu.

Vrijeme obrazovanja u odgovarajućem obrazovnom programu na području Bosni i Hercegovini, koje nije okončano dodjelom svjedodžbe ili diplome, priznaje se bez uvjetovanja, za dalji nastavak i završetak obrazovanja u tom istom programu u Kantonu.

Član 6.

Član 52. mijenja se i glasi:

“Djeca i mladi s posebnim obrazovnim potrebama obrazovat će se u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim potrebama. Individualni program, prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima, izrađuje se za svakog učenika, uz obavezno određivanje defektološkog i logopedskog statusa.

Djeca i mladi sa ozbiljnim smetnjama i poteškoćama u razvoju mogu se djelimično ili u cjelini obrazovati u specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama, ako im nije moguće pružiti odgovarajuće obrazovanje u redovnim školama.

Djeca koja ne mogu pohađati redovnu školu mogu pohađati specijalno odjeljenje koje može biti u sastavu redovne škole.

Kategorije, postupak identifikacije, planiranje i način rada, profil, obuka i profesionalni razvoj stručnog kadra za rad s djecom i mladima s posebnim potrebama, i druga pitanja, bliže se uređuju podzakonskim propisima.

Član 7.

Član 63. mijenja se i glasi:

“Osobe koje su pravosnažno osuđene za krivično djelo protiv ustavnog poretka, krivično djelo protiv života i tijela,  krivično djelo protiv spolne slobode i morala, krivično djelo protiv braka, porodice i mladih, ili neko drugo krivično djelo koje ih čini nedostojnim za obavljanje nastavničkog poziva, ne mogu obavljati nastavničke poslove, bilo u svojstvu nastavnika ili stručnog saradnika.”

Član 8. 

Ovaj zakon se objavljuje u “Narodnim novinama Županije zapadnohercegovačke” i stupa na snagu na dan objavljivanja.