|
Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom
predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog
dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i
posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki
predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema
koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka,
kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema
tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog
sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”,
Konstatirajući da je Upravni odbor, na svom sastanku na nivou
političkih direktora, održanom 26. septembra 2003. godine, zaključio da je
rješenje pitanja Grada Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj
Bosne i Hercegovine;
Imajući u vidu donošenje novog Statuta Grada Mostara, dana 28. januara
2004., koji zajedno sa izmjenama i dopunama Ustava Federacije, Ustava
Hercegovačko-neretvanskog kantona i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine
osigurava novi zakonski okvir koji učvršćuje administrativno, funkcionalno i
pravno jedinstvo Grada Mostara na način na kojim se unapređuje efikasnost u
pružanju usluga građanima, garantira uživanje osnovnih prava svih građana,
omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava
dominacija jednog dijela stanovništva Mostara;
Imajući u vidu dalje da navedeni zakoni stupaju na snagu 15. marta
2004. godine;
Potvrđujući da član 33. stav 2. gore pomenutog Statuta osigurava da
usvajanje odluka, strane Gradskog vijeća, o davanju naziva ulicama, trgovima i
mostovimazahtijeva dvotrećinsku većinu glasova izabranih vijećnika;
Uvjereni da je takva odredba neophodna da bi se održala ravnoteža među
konstitutivnim narodima u gradu u kojem još uvijek preovladavaju suštinski
suprostavljeni interesi među konstitutivnim narodima;
Konstatirajući da će uspješna realizacija reformi gradskih struktura
i, naročito, reorganizacija gradskih organa vlasti u kontekstu novih nadležnosti
iziskivati učešće svih konstitutivnih naroda te da će izgradnja povjerenja
uveliko doprinijeti uspostavi novih institucija na bazi povjerenja;
Konstatirajući također da su vijeća pojedinih gradskih općina
donijela, nakon donošenja novog Statuta Grada Mostara, odluke o davanju naziva
koji mogu imati dalekosežane posljedice na uzajamno povjerenje između
konstitutivnih naroda;
Imajući na umu sveukupnost gorenavedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi
slijedeću:
ODLUKU
KOJOM SE ZABRANJUJE GRADSKIM OPĆINAMA GRADA MOSTARA
DAVANJE NAZIVA ILI PROMJENA POSTOJEĆIH NAZIVA ULICA, TRGOVA, MOSTOVA I OSTALIH
SLIČNIH JAVNIH MJESTA
Član 1.
Ovom Odlukom proglašava se moratorijum na donošenje odluka o davanju naziva i
odluka o promjeni naziva ulica, trgova, mostova i ostalih sličnih javnih mjesta
od strane bilo koje gradske općine Grada Mostara.
Član 2.
Provedba odluka donesenih nakon 28. januara 2004. godine i davanje novih
naziva ili promjena postojećih naziva ulica, trgova, mostova i ostalih sličnih
javnih mjesta ovim se suspenduju sve dok Gradsko vijeće ne usvoji navedene
odluke u skladu s članom 33. stav 2, tačka g) Statuta Grada Mostara donesenog
28. januara 2004. godine.
Član 3.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenim novinama
Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenim/Narodnim novinama
Hercegovačko-neretvanskog kantona” i “Gradskom službenom glasniku Grada
Mostara”.
Član 4.
Visoki predstavnik zadržava pravo da suspenduje svaku odluku ili propis koje
donese bilo koji organ vlasti bilo koje od gradskih općina, ukoliko utvrdi da se
navedenom odlukom ili propisom nanosi šteta reorganizaciji Grada Mostara, kako
je utvrđeno u seriji odluka počevši od Odluke br. 179. do Odluke br. 186. od 28.
januara 2004. godine, time što se narušava međusobno povjerenje između
konstitutivnih naroda.
Sarajevo, 25. februara 2004.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
|