Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”, koje “mogu uključivati preduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika (...) za koje Visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;;

Konstatujući da je Upravni odbor, na svom sastanku na nivou političkih direktora, održanom 26. septembra 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;

Imajući u vidu poseban status dodijeljen Gradu Mostaru prema Dejtonskom sporazumu o uspostavi Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom 10. novembra 1995. godine, i njegovom aneksu kojim se utvrđuju principi za Privremeni statut Grada Mostara; 

Imajući u vidu također da politički organi na nivou “Grada” i “gradskih općina” do sada nisu uspjeli da izvrše ujedinjenje Grada Mostara u skladu s navedenim Privremenim statutom, nego su, umjesto toga, iskoristili gradske općine u svrhu stvaranja paralelnih institucija i podjele Grada;   

Imajući na umu potrebu za učvršćivanjem administrativnog, funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada Mostara na način na koji se unapređuje efikasnost u pružanju usluga građanima, garantira uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava dominacija jednog dijela stanovništva Mostara;

Cijeneći rad Komisije za reformu Grada Mostara, koju je uspostavio Visoki predstavnik dana 17. septembra 2003. (u daljem tekstu: Komisija);

Pozdravljajući napore koje preduzimaju političke stranke angažirane u pomenutoj Komisiji, koji su kulminirali donošenjem konkretnih prijedloga rješenja za različita ključna pitanja koja se odnose na reorganizaciju Grada Mostara;

Uvjereni da  navedena predložena rješenja osiguravaju čvrst osnov za utvrđivanje navedenih garancija i zaštite, te da sadržavaju i odredbe o podjeli vlasti do kojih se došlo detaljnim pregovorima, a čiji je cilj da se građanima Mostara omogući da izgrade temelj za progresivnu budućnost zasnovanu na, pored ostaloga, zaštiti vitalnih nacionalnih interesa;

Ohrabreni time što su predložena rješenja proistekla iz najšireg mogućeg konsenzusa u pogledu reorganizacije Grada Mostara;

Uz žaljenje što  stranke koje su bile uključene u rad Komisije nisu uspjele postići konsenzus u vezi sa dva neriješena pitanja i uvjereni da bi rješavanje navedenih pitanja dovelo do značajnih poboljšanja u pogledu primijenjenih standarda uprave u Gradu dok bi se istovremeno održavao izborni sistem koji će odražavati svojevrsne okolnosti koje vladaju u Mostaru, a koje proizilaze iz duboko ukorijenjenih suprotnosti interesa između njegovih konstitutivnih naroda;

Podsjećajući na činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, na svom zasjedanju održanom u Briselu 11. decembra 2003. godine, preuzeo obavezu da pruži punu podršku realizaciji rješenja pitanja Mostara koje je zasnovano na jedinstvenoj i cjelovitoj gradskoj upravi sa efikasnim garantovanim mehanizmima podjele vlasti, a kojima se sprječava da bilo koji narod ima većinsku kontrolu nad Gradskim vijećem; te da će djelovati kako bi osigurao da realizacija plana narednih mjeseci ima potrebnu političku i ekonomsku  podršku;

Naglašavajući potrebu za održavanjem demokratskih izbora na lokalnom nivou u Mostaru kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini prve subote mjeseca oktobra 2004. godine, i imajući na umu potrebu da se počne sa pripremom tih izbora;

Konstatujući da će uspješna provedba takvog rješenja, a posebno, restruktuiranje gradske uprave, u svjetlu njenih novih nadležnosti, zahtijevati adekvatna sredstva koja će biti na raspolaganju gradskim organima vlasti; i          

Imajući na umu sveukupnost gorenavedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću:

ODLUKU

Kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Hercegovačko-neretvanskom kantonu

Navedeni zakon koji se nalazi u dolje navedenom tekstu, a koji čini sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu kao zakon Hercegovačko-neretvanskog kantona kao što je to utvrđeno u članu 8. ovog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona ne usvoji u odgovarajućoj formi, bez izmjena dopuna i bez dodatnih uslova.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se obavljuje u Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Hercegovačko-neretvanskom kantonu

Član 1.

Član 5. Zakona o pripadnosti javnih prihoda (Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 04/00) mijenja i glasi:

“Grad Mostar participira u sljedećim javnim prihodima:

1.      Porez na promet prizvoda i usluga;

2.      Porez na plaću i radnu snagu;

3.      Porez na promet nekretninama;

4.      Ostali porezi u skladu s propisima Grada Mostara;

5.      Porezi u skladu s Zakonom o porezima HNK;

6.      Porez na dobit fizičkih osoba;

7.      Porez na imovinu;

8.      Porez na prihod od imovine i imovinskih prava;

9.      Porez na prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja;

10.  Porez na nasljeđe i dar;

11.  Porez na dobitke od igara na sreću;

12.  Porez na prihod od poljoprivredne djelatnosti;

13.  Porez na ukupan prihod fizičkih osoba; i

14.  Porez na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića u ugostiteljstvu.

Prihodi ostvareni iz djelatnosti organa i institucija Grada Mostara unose se u budžet Grada Mostara.”

Član  2.

U  članu 6, naslov Odjeljka II se mijenja i glasi:

 “II. PRIHODI KOJI PRIPADAJU OPĆINAMA”

Član 3.

U članu 6, naslov Odjeljka i Odjeljka III se mijenja i glasi:

“III.   PRIHODI KOJI PRIPADAJU GRADU MOSTARU – FINANSIRANJE GRADSKE UPRAVE

1.      Prihodi ostvareni na teritoriji Grada Mostara koji u iznosu od 100% pripadaju Gradu Mostaru:

• Prihodi iz poduzetničkih djelatnosti i imovine;
• Porezi u skladu s odredbama Grada Mostara ;
• Naknade za upravljanje područjima i strukturama za osiguranje infrastrukture;
• Takse;
• Novčane kazne;
• Ostale naknade;
• Potpore (grantovi); i
• Ostali prihodi u skladu propisima Grada Mostara.

2.      Prihodi ostvareni na teritoriji Grada Mostara koji u iznosu od 80% pripadaju Gradu Mostaru:

• Porez na promet nekretninama.

3.      Prihodi ostvareni na teritoriji Grada Mostara koji u iznosu od 50% pripadaju Gradu Mostaru:

• Porez na plaće i radnu snagu; i
• Porezi u skladu s Zakonom o porezima HNK.

4.      Prihodi ostvareni na teritoriji Grada Mostara koji u iznosu od 25% pripadaju Gradu:

• Porez na promet prizvoda i usluga izuzev poreza na promet proizvodima pod tarfinim br. 1 Tarife poreza na promet proizvoda”.

Član 4

U članu 7, tačka 8, iza riječi “općinama” dodaju se riječi “i Gradu Mostaru”.

Član 5

U članu 8, iza riječi “iz budžeta općina finansiraju se” dodaju se riječi “i Grad Mostar.”

U tački 1, iza riječi “općinska” dodaju se riječi “i Grada Mostara”.

U tački 2, iza riječi “koje osniva općina”  i iza riječi “institucije od značaja za općinu” dodaju se riječi “i Grad Mostar”.

U tački 3, iza riječi “institucije od značaja za općinu” dodaju se riječi “i Grad Mostar”.

Član 6

Članovi 9 i 10 se brišu.

Član 7

U članu 12, riječi “Zavod za platni promet” se brišu i zamjenjuju ih riječi “ovlaštena institucija za novčane transakcije”.

Član 8

Ovaj zakon stupa na snagu 01. marta, 2004. godine i odmah se objavljuje u Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona.