Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”, koje “mogu uključivati preduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika (...) za koje Visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;;

Konstatujući da je Upravni odbor, na svom sastanku na nivou političkih direktora, održanom 26. septembra 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;

Imajući u vidu poseban status dodijeljen Gradu Mostaru prema Dejtonskom sporazumu o uspostavi Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom 10. novembra 1995. godine, i njegovom aneksu kojim se utvrđuju principi za Privremeni statut Grada Mostara; 

Imajući u vidu također da politički organi na nivou “Grada” i “gradskih općina” do sada nisu uspjeli da izvrše ujedinjenje Grada Mostara u skladu s navedenim Privremenim statutom, nego su, umjesto toga, iskoristili gradske općine u svrhu stvaranja paralelnih institucija i podjele Grada;   

Imajući na umu potrebu za učvršćivanjem administrativnog, funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada Mostara na način na koji se unapređuje efikasnost u pružanju usluga građanima, garantira uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava dominacija jednog dijela stanovništva Mostara;

Cijeneći rad Komisije za reformu Grada Mostara, koju je uspostavio Visoki predstavnik dana 17. septembra 2003. (u daljem tekstu: Komisija);

Pozdravljajući napore koje preduzimaju političke stranke angažirane u pomenutoj Komisiji, koji su kulminirali donošenjem konkretnih prijedloga rješenja za različita ključna pitanja koja se odnose na reorganizaciju Grada Mostara;

Uvjereni da  navedena predložena rješenja osiguravaju čvrst osnov za utvrđivanje navedenih garancija i zaštite, te da sadržavaju i odredbe o podjeli vlasti do kojih se došlo detaljnim pregovorima, a čiji je cilj da se građanima Mostara omogući da izgrade temelj za progresivnu budućnost zasnovanu na, pored ostaloga, zaštiti vitalnih nacionalnih interesa;

Ohrabreni time što su predložena rješenja proistekla iz najšireg mogućeg konsenzusa u pogledu reorganizacije Grada Mostara;

Uz žaljenje što  stranke koje su bile uključene u rad Komisije nisu uspjele postići konsenzus u vezi sa dva neriješena pitanja i uvjereni da bi rješavanje navedenih pitanja dovelo do značajnih poboljšanja u pogledu primijenjenih standarda uprave u Gradu dok bi se istovremeno održavao izborni sistem koji će odražavati svojevrsne okolnosti koje vladaju u Mostaru, a koje proizilaze iz duboko ukorijenjenih suprotnosti interesa između njegovih konstitutivnih naroda;

Podsjećajući na činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, na svom zasjedanju održanom u Briselu 11. decembra 2003. godine, preuzeo obavezu da pruži punu podršku realizaciji rješenja pitanja Mostara koje je zasnovano na jedinstvenoj i cjelovitoj gradskoj upravi sa efikasnim garantovanim mehanizmima podjele vlasti, a kojima se sprječava da bilo koji narod ima većinsku kontrolu nad Gradskim vijećem; te da će djelovati kako bi osigurao da realizacija plana narednih mjeseci ima potrebnu političku i ekonomsku  podršku;

Naglašavajući potrebu za održavanjem demokratskih izbora na lokalnom nivou u Mostaru kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini prve subote mjeseca oktobra 2004. godine, i imajući na umu potrebu da se počne sa pripremom tih izbora;

Imajući na umu sveukupnost gorenavedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću:

ODLUKU

Kojom se proglašavaju izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine

Amandmani navedeni u daljnjem tekstu predstavljaju sastavni dio ove Odluke i stupaju na snagu 15. marta 2004. godine.

Ovi amandmani imaju prioritet nad svim nedosljednim odredbama zakona, propisa i akata. Daljnji normativni akti nisu potrebni da bi se osigurala pravna snaga ovih amandmana. Navedeni amandmani su na snazi na privremenoj osnovi, sve dok ih Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se obavljuje u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.

Amandman XCV

U članu II.B.5, riječ “grada” se dodaje prije riječi “ili općine”;

Amandman XCVI

U članu IV.C.10 iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

“(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti općine i gradovi, kao i udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev općinskog ili gradskog vijeća, načelnika općine ili gradonačelnika grada, ili udruženja općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine.”

Dosadašnji stavovi (3) i (4) postaju stavovi (4) i (5);

Amandman XCVII

U članu IV.C.12. (b), riječi “grada ili bilo koje” se dodaju prije riječi “općine”;

Amandman XCVIII

U članu V.1.(b) riječi “gradu ili” dodaju se prije riječi “općini”;

Amandman XCIX

Član V.10. se stavlja van snage i zamjenjuje se novim članom V.10 koji glasi:

U vršenju svojih nadležnosti u pogledu kantonalne policije, vlada kantona osigurava da nacionalna struktura policije odražava nacionalnu strukturu stanovništva kantona uz uslov da nacionalna struktura policije svake općine odnosno grada odražava nacionalnu strukturu stanovništva tog grada ili općine.

Amandman C

Član VI.A. stav 4 se stavlja van snage i zamjenjuje se novim stavom (4) koji glasi:

“(4) Osim ako nije drugačije propisano ovim Ustavom, grad ima gradsko vijeće koje se sastoji od jednakog broja vijećnika iz svake općine, a broj vijećnika, izborna procedura i dužina trajanja mandata se utvrđuje Statutom. Gradsko vijeće ne može imati manje od 15 niti više od 31 vijećnika.”;

Amandman CI

Dodaje se novi član VI.C koji glasi:

“VI.C Organizacija Mostara

1)      U Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Grad Mostar se organizuje kao jedna teritorijalna jedinica uprave i lokalne samouprave.

2)      Grad Mostar ima nadležnosti općine, osim ako zakonom nije drugačije propisano.

3)      Organizacija Grada Mostara se reguliše zakonom i Statutom Grada Mostara. Statutom se određuju gradska područja u kojima gradska uprava ima svoje podružnice isključivo u svrhu pružanja usluga građanima u njihovom okruženju. Statutom se određuje broj gradskih područja.

4)      Gradska područja su izborne jedinice. Statutom se određuje sastav Gradskog vijeća, a izborni postupak se reguliše Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i Statutom na način koji može odstupati od uslova propisanih u članu VI.A ovog Ustava.

5)      Postupak donošenja odluka se određuje Statutom Grada Mostara. Izuzetno od odredaba bilo kojeg zakona koji propisuje postupke glasanja, Statutom Grada Mostara može se odrediti poseban postupak glasanja Gradskog vijeća za usvajanje određenih odluka.

6)      Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda se zaštićeni u Gradu Mostaru. Pitanja od vitalnog nacionalnog interesa su definisana u članu IV.A.17.a ovog Ustava, pod uslovom da su klubovi poslanika iz člana IV.A.17.a , u svrhu Grada Mostara, oni klubovi poslanika koji su određeni Statutom Grada Mostara. Postupak zaštite vitalnih nacionalnih interesa se reguliše Statutom Grada Mostara. Taj postupak uključuje mogućnost upućivanja pitanja od vitalnog interesa Ustavnom sudu Federacije u skladu sa postupkom predviđenim u članu IV.A.18.a) tačke 5 do 8 ovog Ustava, u slučaju da se ne može doći do dogovorenog rješenja.

7)      Svaki građanin Bosne i Hercegovine koji ispunjava uslove za glasanje u Gradu Mostaru može biti izabran za gradonačelnika Grada Mostara. Gradonačelnika bira i smjenjuje dvotrećinska većina izabranih vijećnika. Postupak izbora i smjenjivanje gradonačelnika se detaljnije određuje Statutom Grada Mostara.

8)      Konstitutivni narodi i Ostali su proporcionalno zastupljeni u gradskoj upravi. Takva proporcionalna zastupljenost se bazira na popisu iz 1991. godine, dok se Aneks 7 u potpunosti ne sprovede, u skladu sa članom IX.11.a ovog Ustava.”;

Amandman CII

Članovi IX.10 i  IX.11. stav 3, stavljaju se van snage.