|
Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V
Aneksa 10 (Sporazum o provođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojoj je Visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir
član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik
“pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme
koji se jave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji
mira održane u Bonnu 09. I 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za
implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj
konačan autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog
dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako
je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka , kada procijeni da je to
neophodno: u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa tačkom ( c )
ovog stava ) “mjere u svrhu osiguranja provođenja Mirovnog sporazuma na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Imajući u vidu Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema
električne energije u Bosni i Hercegovini (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine,
br. 7/02, 13/02) i Zakon o električnoj energiji (Službene novine Federacije
Bosne i Hercegovine, br. 41/02) kojim se reguliše elektroenergetski sistem,
elektroprivredne djelatnosti, tržište električne energije, opšti uslovi za
isporuku električne energije, planiranje i razvoj, izgradnja, rekonstrukcija i
održavanje elektroenergetskih objekata, nadzor nad provođenjem zakona i druga
pitanja od značaja za obavljanje elektroprivredne djelatnosti na teritoriji
Federacije Bosne i Hercegovine;
Naglašavajući da se navedenim zakonima uspostavlja Regulatorna
komisija na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine;
Imajući na umu da su sljedeće stvari neke od ciljeva Regulatorne
komisije: prevencija monopola u elektroprivrednim djelatnostima, racionalizacija
potrošnje električne energije, omogućavanje trećoj strani da ima pristup
dalekovodnoj električnoj mreži (i u prijenosu i distribuciji) i postepeno
uvođenje elektroenergetskih tržišnih pravila;
Imajući dalje u vidu da stabilna tranzicija u regulatorske uslove za
elektroenergetske djelatnosti traži klimu saradnje između elektroprivrednih
društava i potrošača kako bi se omogućio postepeni razvoj elektroenergetskog
tržišta;
Uzimajući u obzir i imajući u vidu gore navedeno, ovim Visoki predstavnik
donosi
ODLUKU
kojom se proglašava Zakon o primjeni tarifnog sistema za
električnu energiju Federacije Bosne i Hercegovine,
a koji se nalazi u prilogu kao sastavni dio ove Odluke. Navedeni zakon stupa
na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, 31.12.2003. na privremenoj
osnovi sve dok Parlamentarna skupština Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji
ovaj zakon u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih
uslova.
Ovaj zakon ostaje na snazi sve dok Regulatorna komisija Bosne i Hercegovine
za električnu energiju ne donese odluku kojom se regulišu pitanja primjene
tarifnog sistema za električnu energiju.
Zakon o primjeni tarifnog sistema za električnu
energiju
Član 1
U slučaju da industrijskoj kompaniji na teritoriji Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: domaća industrijska kompanija) treba da bude
isporučena električna energija od strane bilo kojeg elektroprivrednog društva
(kao što je to definisano u Zakonu o električnoj energiji) za potrebe
proizvodnje te industrijske kompanije, elektroprivredno društvo je dužno da
ponudi, a domaća industrijska kompanija da prihvati, tarifu utvrđenu važećim
zakonom i podzakonskim aktima.
Član 2
Odredbe člana 1. se ne primjenjuju u slučaju da domaća industrijska kompanija
i elektroprivredno društvo zaključe ili su zaključili pismeni sporazum o
modifikovanoj tarifi za isporuku električne energije.
Član 3
U slučaju da elektroprivredno društvo iz člana 1. nema dovoljno tehničkih
kapaciteta da zadovolji zahtjevu za isporukom električne energije domaćoj
industrijskoj kompaniji, elektroprivredno društvo će zatražiti od drugog
elektroprivrednog društva da isporuči taj manjak. Takvo elektroprivredno
društvo je obavezno da isporuči taj manjak energije ako posjeduje tehničke
kapacitete koji mogu proizvesti višak energije, bilo direktno domaćoj
industrijskoj kompaniji ili elektroprivrednom društvu iz člana 1. Isporuka
manjka elekrične energije domaćoj industrijskoj kompaniji, ukoliko takav manjak
postoji, se odvija pod istim uslovima kao u članu 1.
Član 4
Svako elektroprivredno društvo je obavezno da obavijesti Federalno
Ministarstvo električne energije, rudarstva i industrije o mjesečnom višku
električne energije. Ta obavijest se šalje napismeno svakog 8. u mjesecu.
Član 5
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u Službenim novinama
Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 31.12.2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
|