|
Koristeći se ovlastima koje su Visokom
predstavniku date u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela
Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema
kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja
gorenarečenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice
uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik
“pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se
pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira
održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu
mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u
zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog
ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno
gorenarečenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”,
o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima
se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i
Hercegovine i njezinih entiteta”, koje “mogu uključivati poduzimanje mjera
protiv osoba koje obnašaju javne dužnosti ili dužnosnika (...) za koje visoki
predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obveze utvrđene Mirovnim sporazumom
odnosno uvjete za njegovu provedbu”;
Svjesni potrebe za uspostavom funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada
Mostara na način na koji se unapređuje djelotvornost u pružanju usluga
građanima, unapređuju osnovna prava svih građana i osiguravaju zajednička prava
konstitutivnih naroda, sukladno europskim standardima;
Uvjereni da sveobuhvatno rješenje institucionalnog ustrojstva Grada
Mostara iziskuje dalji angažman međunarodne zajednice;
Odajući priznanje radu Povjerenstva koje je uspostavilo Gradsko vijeće
dana 15. travnja 2003. godine;
Konstatirajući da su, u svezi s Povjerenstvom uspostavljenim od strane
Gradskog vijeća, izrađeni nacrti Statuta za Grad Mostar kojima se pruža dobar
osnov za dalju diskusiju o budućnosti Mostara;
Imajući u vidu temeljna načela izložena u mojem pismu
Povjerenstvu koje je osnovalo Gradsko vijeće dana 21. travnja 2003. godine, čija
namjera je da posluže kao principi kojima će se rukovoditi svi oni koji rade na
reformi institucija Grada Mostara;
Imajući u vidu da je Ustavni sud u svojo trećoj djelomičnoj Odluci u
predmetu br. 5/98 od 30. lipnja i 1. srpnja 2000. godine (“Službeni glasnik
Bosne i Hercegovine”, br. 23/00 od 14. rujna 2000. godine) odlučio da je
isključenje bilo kojeg konstitutivnog naroda iz uživanja ne samo građanskih nego
i prava naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini u očevidnoj suprotnosti s pravilima
o nediskriminaciji koja su sadržana u navedenom Aneksu 4, a ta pravila su
utvrđena u cilju ponovne uspostave multietničkog društva koje se zasniva na
jednakim pravima Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih
građana;
Razmotrivši i imajući na umu sve gorenarečeno Visoki predstavnik donosi
slijedeću:
ODLUKU
o uspostavljanju Povjerenstva za reformu Grada
Mostara
Članak 1.
Povjerenstvo za reformu Grada Mostara (u daljem tekstu: Povjerenstvo), koje
se ovom Odlukom uspostavlja, će prema uputama predsjedatelja navedenog
Povjerenstva biti nadležno za izradu te predlaganje izmjena i dopuna zakona i
srodnih pravnih propisa čije se donošenje može dalje zahtijevati od institucija
Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanskog
kantona, Gradskog vijeća grada Mostara odnosno općina Grada Mostara, u oblasti
utvrđenoj na temelju ove Odluke. Povjerenstvo će također biti nadležno za izradu
plana provedbe tih zakona i pravnih propisa.
Članak 2.
Povjerenstvo će razmotriti pravne mjere neophodne za reformu institucionalnih
struktura u Gradu Mostaru, utvrditi ustavne i zakonske i ostale pravne odredbe
koje su u suprotnosti s takvim zahtjevima, i predlagati zakone i druge pravne
instrumente za uklanjanje tih suprotnosti.
Članak 3.
Sukladno članku 2. ove Odluke, Povjerenstvo će pripremiti slijedeće zakone i
propise odnosno njihove izmjene i dopune:
1. Statut Grada Mostara;
2. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
(“Službene novine Federacije BiH”, br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02,
18/03) i Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona (“Službene/Narodne novine
Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 2/98, 3/98 i 4/00);
3. Izborni zakon Bosne i Hercegovine (“Službeni
glasnik BiH”, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02);
4. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u
Federaciji BiH i financiranju Federacije BiH (“Službene novine Federacije”, br.
26/96, 32/98, 54/01, 37/03);
5. Zakon o lokalnoj samoupravi
Hercegovačko-neretvanskog kantona (“Službene/Narodne novine
Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 4/00); i
6. sve druge zakone ili propise koje
predsjedatelj bude smatrao neophodnim.
Članak 4.
U sastav Povjerenstva ulazi najviše dvanaest (12) članova, uključujući šest
predstavnika političkih stranaka, predsjedatelja i najviše pet eksperata.
Visoki predstavnik će potvrditi sve nominacije izvršene sukladno ovoj Odluci,
osim imenovanja izvršenog na temelju članka 5.
Članak 5.
Visoki predstavnik imenuje međunarodnog predsjedatelja Povjerenstva.
Članak 6.
Svaka od političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću grada Mostara će
nominirati po jednog zastupnika radi imenovanja u Povjerenstvo. Zastupnici
političkih stranaka bit će ovlašteni da nastupaju i odlučuju u ime svojih
političkih stranka.
Svaka od političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću grada Mostara će
imenovati po jednog eksperta koji će pomagati njihovim zastupnicima u
Povjerenstvu. Eksperti koje nominiraju političke stranke neće biti u članstvu
Povjerenstva. Oni će imati pravo da se uključuju u diskusiju prema nahođenju
predsjedatelja, ali neće sudjelovati u donošenju odluka.
Članak 7.
Predsjedatelj ima pravo nominirati najviše pet (5) eksperata radi imenovanja
u Povjerenstvu. Prilikom odabira ovih eksperata, vodit će se računa o dva
kriterija:
1. odgovarajuća stručna sprema kandidata,
i
2. neophodnost da se osigura da je u sastavu
Povjerenstva kao cjeline postignuta ispravna zastupljenost svih konstitutivnih
naroda kao i skupine ostalih.
Članak 8
Predsjedatelj će biti nadležan za usmjeravanje rada ovog Povjerenstva,
izrađuje program rada i saziva sjednice Povjerenstva, koje se prema potrebi mogu
održavati na različitim lokacijama unutar cijeloga grada Mostara.
Za održavanje sjednica Povjerenstva nije potrebit poseban kvorum.
Predsjedatelj će razmatrati načine za konzultiranje s građanima Mostara i
može također pozvati osobe izvan Povjerenstva da daju ekpertnu pomoć odnosno
dokaze na sjednicama Povjerenstva, bude li to smatrao neophodnim za ispunjenje
mandata Povjerenstva u skladu s odredbma ove Odluke.
Predsjedatelj može zahtijevati formiranje radnih podskupina ukoliko to bude
smatrao neophodnim za ispunjenje mandata Povjerenstva sukladno odredbama ove
Odluke.
Članak 9.
Predsjedatelj će na mjesečnom osnovu izvještavati Visokog predstavnika o
rezultatima rada Povjerenstva.
Članak 10.
Povjerenstvo će poduzeti sve napore kako bi došlo do sveobuhvatnog rješenja
za sporna pitanja koja se odnose na ustrojstsvo Grada Mostara do 15. prosinca
2003. godine.
Članak 11.
Spisak zakonskih odredaba o kojima Povjerenstvo postigne suglasnost te
izviješće o postiguntim rezultatima, predsjedatelj Povjerenstva će uputiti
Visokom predstavniku, Vijeću ministara, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine,
Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona kao i gradonačelniku i dogradonačelniku
Mostara do 15. prosinca 2003. godine.
Članak 12.
Povjerenstvo će sukladno eventualnim potrebama opsluživati pomoćno osoblje i
pružat će mu potrebitu tehničku pomoć.
Članak 13.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”,
“Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona” i “Gradskom
službenom glasniku Grada Mostara”.
Sarajevo, 17. rujna 2003. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
|