|
Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom
predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog
dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i
posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki
predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema
koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju
mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za
implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj
konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji
civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za
probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada
ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački
(c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma
na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”, koje “mogu
uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili
zvaničnika (...) za koje visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske
obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;
Svjesni potrebe za uspostavom funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada
Mostara na način na koji se unapređuje djelotvornost u pružanju usluga
građanima, unapređuju osnovna prava svih građana i osiguravaju zajednička prava
konstitutivnih naroda, u skladu s evropskim standardima;
Uvjereni da sveobuhvatno rješenje institucionalnog ustrojstva Grada
Mostara iziskuje dalji angažman međunarodne zajednice;
Odajući priznanje radu Komisije koju je uspostavilo Gradsko vijeće
dana 15. aprila 2003. godine;
Konstatirajući da su, u vezi s Komisijom uspostavljenom od strane
Gradskog vijeća, izrađeni nacrti Statuta za Grad Mostar kojima se pruža dobar
osnov za dalju diskusiju o budućnosti Mostara;
Imajući u vidu temeljna načela izložena u mom pismu Komisiji
koju je osnovalo Gradsko vijeće dana 21. aprila 2003. godine, čija namjera je da
posluže kao principi kojima će se rukovoditi svi oni koji rade na reformi
institucija Grada Mostara;
Imajući u vidu da je Ustavni sud u svojo trećoj djelimičnoj Odluci u
predmetu br. 5/98 od 30. juna i 1. jula 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine”, br. 23/00 od 14. septembra 2000. godine) odlučio da je
isključenje bilo kojeg konstitutivnog naroda iz uživanja ne samo građanskih nego
i prava naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini u očitoj suprotnosti sa pravilima o
nediskriminaciji koja su sadržana u navedenom Aneksu 4, a ta pravila su utvrđena
u cilju ponovne uspostave multietničkog društva koje se zasniva na jednakim
pravima Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih građana;
Razmotrivši i imajući na umu sve gore navedeno Visoki predstavnik donosi
slijedeću:
ODLUKU
o uspostavljanju Komisije za reformu Grada
Mostara
Član 1.
Komisija za reformu Grada Mostara (u daljem tekstu: Komisija), koja se ovom
Odlukom uspostavlja, će prema uputama predsjedavajućeg navedene Komisije biti
nadležna za izradu te predlaganje izmjena i dopuna zakona i srodnih pravnih
propisa čije se donošenje može dalje zahtijevati od institucija Bosne i
Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanskog kantona,
Gradskog vijeća grada Mostara odnosno općina Grada Mostara, u oblasti utvrđenoj
na osnovu ove Odluke. Komisija će takođe biti nadležna za izradu plana provedbe
tih zakona i pravnih propisa.
Član 2.
Komisija će razmotriti pravne mjere neophodne za reformu institucionalnih
struktura u Gradu Mostaru, utvrditi ustavne i zakonske i ostale pravne odredbe
koje su u suprotnosti sa takvim zahtjevima, i predlagati zakone i druge pravne
instrumente za uklanjanje tih suprotnosti.
Član 3.
U skladu s članom 2. ove Odluke, Komisija će pripremiti slijedeće zakone i
propise odnosno njihove izmjene i dopune:
1. Statut Grada Mostara;
2. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
(“Službene novine Federacije BiH”, br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02,
18/03) i Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona (“Službene/Narodne novine
Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 2/98, 3/98 i 4/00);
3. Izborni zakon Bosne i Hercegovine (“Službeni
glasnik BiH”, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02);
4. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u
Federaciji BiH i finansiranju Federacije BiH (“Službene novine Federacije”, br.
26/96, 32/98, 54/01, 37/03);
5. Zakon o lokalnoj samoupravi
Hercegovačko-neretvanskog kantona (“Službene/Narodne novine
Hercegovačko-neretvanskog kantona”, br. 4/00); i
6. sve druge zakone ili propise koje
predsjedavajući bude smatrao neophodnim.
Član 4.
U sastav Komisije ulazi najviše dvanaest (12) članova, uključujući šest
predstavnika političkih stranaka, predsjedavajućeg i najviše pet eksperata.
Visoki predstavnik će potvrditi sve nominacije izvršene u skladu s ovom
Odlukom, osim imenovanja izvršenog na osnovu člana 5.
Član 5.
Visoki predstavnik imenuje međunarodnog predsjedavajućeg Komisije.
Član 6.
Svaka od političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću grada Mostara će
nominirati po jednog predstavnika radi imenovanja u Komisiju. Predstavnici
političkih stranaka bit će ovlašteni da nastupaju i odlučuju u ime svojih
političkih stranka.
Svaka od političkih stranaka zastupljenih u Gradskom vijeću grada Mostara će
imenovati po jednog eksperta koji će pomagati njihovim predstavnicima u
Komisiji. Eksperti koje nominiraju političke stranke neće biti u članstvu
Komisije. Oni će imati pravo da se uključuju u diskusiju prema nahođenju
predsjedavajućeg, ali neće sudjelovati u donošenju odluka.
Član 7.
Predsjedavajući ima pravo nominirati najviše pet (5) eksperata radi
imenovanja u Komisiji. Prilikom odabira ovih eksperata, vodit će se računa o dva
kriterija:
1. odgovarajuća stručna sprema kandidata,
i
2. neophodnost da se osigura da je u sastavu
Komisije kao cjeline postignuta ispravna zastupljenost svih konstitutivnih
naroda kao i skupine ostalih.
Član 8
Predsjedavajući će biti nadležan za usmjeravanje rada ove Komisije, izrađuje
program rada i saziva sjednice Komisije, koje se prema potrebi mogu održavati na
različitim lokacijama unutar cijelog grada Mostara.
Za održavanje sjednica Komisije nije potreban poseban kvorum.
Predsjedavajući će razmatrati načine za konsultiranje sa građanima Mostara i
može takođe pozvati osobe izvan Komisije da daju ekpertnu pomoć odnosno dokaze
na sjednicama Komisije, bude li to smatrao neophodnim za ispunjenje mandata
Komisije u skladu s odredbama ove Odluke.
Predsjedavajući može zahtijevati formiranje radnih podgrupa ukoliko to bude
smatrao neophodnim za ispunjenje mandata Komisije u skladu s odredbama ove
Odluke.
Član 9.
Predsjedavajući će na mjesečnom osnovu izvještavati Visokog predstavnika o
rezultatima rada Komisije.
Član 10.
Komisija će preduzeti sve napore kako bi došla do sveobuhvatnog rješenja za
sporna pitanja koja se odnose na ustrojstsvo Grada Mostara do 15. decembra 2003.
godine.
Član 11.
Spisak zakonskih odredaba o kojima Komisija postigne saglasnost te izvještaj
o postignutim rezultatima, predsjedavajući Komisije će uputiti Visokom
predstavniku, Vijeću ministara, Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, Vladi
Hercegovačko-neretvanskog kantona kao i gradonačelniku i dogradonačelniku
Mostara do 15. decembra 2003. godine.
Član 12.
Komisiju će u skladu s eventualnim potrebama opsluživati pomoćno osoblje i
pružat će joj potrebnu tehničku pomoć.
Član 13.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”,
“Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona” i “Gradskom
službenom glasniku Grada Mostara”.
Sarajevo, 17. septembra 2003. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
|