Koristeći se ovlaštenjima koja su mi povjerena u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta;

Uzimajući u obzir  četiri djelimične Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu br. 5/98 – Odluku Ustavnog suda od 28, 29. i 30. januara 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 11/00 od 17. aprila 2000. godine), Odluku od 18. i 19. februara 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 17/00 od 30. juna 2000. godine), Odluku od 30. juna i 1. jula 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 23/00 od 14. septembra 2000. godine) i Odluku od 18. i 19. avgusta 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 36/00 od 31. decembra 2000. godine);

Uzimajući u obzir nadalje da se ove četiri djelimične Odluke odnose na neke odredbe ustava entiteta Bosne i Hercegovine za koje je utvrđeno da su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine iz Aneksa 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini od 14. decembra 1995. godine (Ustav Bosne i Hercegovine);

Konstatirajući nadalje da je Ustavni sud u svojoj trećoj djelimičnoj Odluci u predmetu br. 5/98 od 30. juna i 1. jula 2000. godine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 23/00 od 14. septembra 2000. godine) donio odluku da uskraćivanje ne samo građanskih nego i nacionalnih prava u cijeloj Bosni i Hercegovini bilo kojem konstitutivnom narodu predstavlja jasno kršenje pravila o nediskriminaciji iz spomenutog Aneksa 4. koja imaju za cilj da ponovo uspostave multietničko društvo zasnovano na jednakim pravima Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda i svih građana;

Podsjećajući da je Visoki predstavnik 19. aprila 2002. godine donio Odluku o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (Odluka br. 149/02, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” br. 16/02 od 28. aprila 2002. godine), te dodatnu Odluku od 6. oktobra 2002. kojom se takođe vrše izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine s ciljem da se osigura dalja provedba odluke Ustavnog suda;

Imajući na umu da je kao posljedica prethodno pomenutih izmjena i dopuna Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sada primjereno donošenje određenih izmjena i dopuna Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine; 

Razmotrivši i imajući na umu  sva gore navedena pitanja, Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću

ODLUKU

kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon koji slijedi, a koji čini sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu u skladu sa članom 11. Zakona, na privremenoj osnovi dok ga ne usvoji Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah će biti objavljena u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.”

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O VLADI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1. 

U članu 1. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 1/94 i 8/95), riječ “Potpredsjednika” zamjenjuje se riječima “jednog od Potpredsjednika”.

Član 2.

Član 2. mijenja se i glasi:

“Premijer/Predsjednik Vlade Federacije i njegovi zamjenici, ministri i Vlada Federacije u cjelini za svoj rad odgovorni su Parlamentu Federacije, Predsjedniku i Potpredsjednicima Federacije. Ministri su odgovorni i Premijeru/Predsjedniku Vlade Federacije, u skladu sa Ustavom Federacije.”

Član 3. 

U članu 5. stav 2. mijenja se i glasi:

“Premijer/Predsjednik Vlade Federacije i zamjenici Premijera/Predsjednika Vlade Federacije imaju jedan zajednički područni ured u Mostaru.”

Član 4. 

Član 6. mijenja se i glasi:

“Vladu čine: Premijer/Predsjednik Vlade Federacije koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda koji se biraju iz reda ministara i ministri.

Vlada Federacije se sastoji od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati Premijer/Predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda.

Nakon potpune provedbe Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini najmanje 15% članova Vlade Federacije mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih.”

Član 5.

Iza člana 6. dodaje se novi član 6a, koji glasi:

“Član 6a.

Predsjednik Federacije uz saglasnost oba Potpredsjednika Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konsultacija sa Premijerom/Predsjednikom Vlade Federacije ili sa kandidatom za tu funkciju. Vlada Federacije je izabrana nakon što je njeno imenovanje potvrdio većinom glasova Predstavnički dom Parlamenta Federacije. Svako upražnjeno mjesto popunjava se istim postupkom.

Ukoliko Predstavnički dom ne potvrdi imenovanje Vlade Federacije, Predsjednik Federacije u saglasnosti sa Potpredsjednicima Federacije, a uz konsultaciju sa Premijerom ili kandidatom za tu funkciju, ponovo će postupiti u skladu sa stavom 1. ovog člana.”

Član 6. 

Član 7. mijenja se i glasi:

“Premijer/Predsjednik Vlade Federacije i njegovi zamjenici, kao i ministri, nakon potvrđivanja imenovanja u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije daju svečanu izjavu pred predsjedavajućim Predstavničkog doma Parlamenta Federacije.”

Član 7. 

Član 8. stav 2. mijenja se i glasi:

“Sekretar Vlade Federacije odgovara za svoj rad Vladi Federacije, Premijeru/Predsjedniku Vlade Federacije i zamjenicima Premijera/Predsjednika Vlade Federacije.”

Član 8. 

Član 10. mijenja se i glasi:

“Zamjenici Premijera/Predsjednika Vlade Federacije pomažu Premijeru/Predsjedniku Vlade Federacije u obavljanju njegovih poslova.

U slučaju odsutnosti Premijera/Predsjednika Vlade Federacije ili u drugim slučajevima kada Premijer/Predsjednik Vlade Federacije nije u mogućnosti da obavlja dužnost zamjenjuje ga jedan od zamjenika Premijera/Predsjednika Vlade Federacije kojeg on odredi.

U slučaju kada Premijer/Predsjednik Vlade Federacije nije u mogućnosti da odredi koji od zamjenika Premijera/Predsjednika Vlade Federacije će ga zamjenjivati, kao i u slučaju upražnjenjenja mjesta Premijera/Predsjednika Vlade Federacije, dok novi Premijer/Predsjednik Vlade Federacije ne preuzme dužnost, Predsjednik Federacije, uz saglasnost oba Potpredsjednika Federacije, odredit će jednog od dva zamjenika Premijera/Predsjednika Vlade Federacije koji će obavljati dužnost Premijera.

Premijer/Predsjednik Vlade Federacije, u okviru svojih ovlaštenja, može pojedina svoja ovlaštenja prenijeti na zamjenike Premijera/Predsjednika Vlade Federacije.”

Član 9. 

Član 13. briše se.

Član 10. 

Član 16. mijenja se i glasi:

“Vlada Federacije donijet će Poslovnik o svome radu u roku od 30 dana od dana svoga konstituiranja, koji će pored ostalog urediti postupak i način zakazivanja sjednica Vlade Federacije, određivanje mjesta održavanja sjednica, postupak i formu prethodnog razmatranja materijala, utvrđivanje prijedloga i zaključaka, način ravnopravne upotrebe jezika i pisma konstitutivnih naroda u pripremi i izradi pisanih materijala, način izvršenja zaključaka, prenošenje ovlaštenja i zaduženja i druga poslovnička pitanja.

Pojedina pitanja iz stava 1. ovog člana, ukoliko nisu uređena Poslovnikom Vlade Federacije, uređuju se zaključkom Vlade Federacije.”

Član 11. 

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.