|
Koristeći se ovlaštenjima
koja su Visokom predstavniku data članom V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji
civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u
pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog
ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem
Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju
rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog
dijela Ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2
Zaključaka sa konferencije Vijeća za implementaciju mira održane 9. i 10.
decembra 1997. godine u Bonu, u kojem je Vijeće za implementaciju mira
pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u
zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog
ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno
rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u
vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa podstavom (c) ovog stava)
i “mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj
teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uzimajući u obzir
Mišljenje broj 234. (2002) Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope o “Molbi Bosne
i Hercegovine za prijem u članstvo Vijeća Evrope”, u kojem se navodi usvajanje i
implementacija izmijenjenih i dopunjenih zakona entiteta o unutrašnjim poslovima
kao uslov koji treba ispuniti nakon prijema u Vijeće Evrope;
Imajući u
vidu član 1(1) Aneksa 11. Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kojim se regulira da će strane
“na područjima pod njihovom jurisdikcijom svim osobama osigurati bezopasnu i
sigurnu okolinu time što će održavati organe za provođenje zakona koji će
djelovati u skladu sa međunarodno priznatim standardima i uz poštivanje
međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda …”;
Uzimajući u obzir
da, u skladu sa članom 1(1) Aneksa 11,
postoji potreba za depolitiziranom policijom u Federaciji koja radi u skladu sa
najvišim evropskim standardima;
Imajući na umu potrebu za
apolitičnim policijskim rukovodiocem koji će biti odgovoran za operativne
aspekte obavljanja policijskih poslova u Federalnom ministarstvu unutrašnjih
poslova;
Vodeći računa o značajnom
napretku koji je ovaj zakon ostvario u parlamentarnoj proceduri;
Imajući na umu i uzimajući u
obzir cjelovitost gore navedenih pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću
ODLUKU
kojom
se proglašava Zakon o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i
Hercegovine
Zakon koji slijedi, a na koji se
ova Odluka odnosi, stupa na snagu odmah, ali na privremenoj osnovi dok ga
Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i
dopuna i postavljanja bilo kakvih uvjeta. Ova Odluka takođe stupa na snagu
odmah. I Odluka i Zakon se odmah objavljuju u “Službenim novinama Federacije
Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 21. avgust 2002. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
|