|
Koristeći se ovlaštenjima koja su
mi data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog
ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je
Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog
Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u
obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki
predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za
sve probleme koji se jave u vezi sa civilnim sprovođenjem”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o
sprovođenju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je
Vijeće za sprovođenje mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi
svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju
civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za
probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada
procijeni da je to neophodno” u vezi s određenim pitanjima uključujući (u skladu
sa tačkom (c) ovog stava) “mjere u svrhu osiguranja sprovođenja Mirovnog
sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih Entiteta”;
Pozivajući se na stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju
mira koje je na sastanku održanom u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine
jasno naglasilo da ovo Vijeće uspostavu vladavine zakona, u koju bi svi građani
imali povjerenje, smatra preduslovom za trajni mir i za samoodrživu ekonomiju
koja će biti u stanju da privuče i zadrži strane i domaće investitore;
Imajući u vidu osnovna načela Ujedinjenih naroda o ulozi
advokata, koje je usvojila Generalna Skupština Ujedinjenih naroda u decembru
1990. godine, a koja, u jednom svom dijelu glase da: “ odgovarajuća zaštita
ljudskih prava i osnovnih sloboda na koje sve osobe imaju pravo, bilo da su ta
prava i slobode ekonomske, društvene i kulturne, ili građanske i
političke, zahtijeva da sve osobe imaju efikasan pristup pravnoj pomoći koju će
im pružiti nezavisna advokatura…(i da)…profesionalna udruženja advokata imaju
važnu ulogu u održavanju profesionalnih i etičkih normi štiteći svoje članove od
progona i neprikladnih ograničenja ili povreda prava, pružajući pravne usluge
svima kojima su one potrebne, i sarađujući sa vladinim i drugim institucijama u
unapređivanju funkcionisanja pravosuđa i interesa javnosti…”;
Imajući dalje u vidu preporuke Komiteta ministara Vijeća
Evrope Rec(2000)21 o slobodi obavljanja advokatske djelatnosti (koje je usvojio
Komitet ministara 25. oktobra, 2000. godine) – Načelo I – Opća načela o
slobodi obavljanja advokatske djelatnosti, stav 1, koji glasi da “ se
trebaju poduzeti sve neophodne mjere kako bi se poštovala, štitila i
unaprijedila sloboda obavljanja advokatske djelatnosti bez diskriminacije i bez
nekorektnog uplitanja od strane organa vlasti ili javnosti, posebno u smislu
relevantnih odredbi Evropske Konvencije o ljudskim pravima.”
Ističući da je potpuno nezavisna i odgovarajuće uređena
advokatura ključna za obezbjeđenje vladavine zakona u svim krivičnim, građanskim
i privrednim stvarima kao i za osiguranje unapređenja ljudskih prava i sloboda i
pomirenja u Bosni i Hercegovini.
Pozivajući se na Memorandum o razumijevanju o uređenju pravne
pomoći između institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj,
potpisanog u maju 1998. godine, u kojem se navodi da se “…u interesu neometanog
funkcionisanja advokature na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, oba
entiteta obavezuju da će uskladiti svoje zakone koji se odnose na advokaturu
kako bi se osiguralo advokatima da mogu biti primljeni u bilo koju Advokatsku
komoru u Bosni i Hercegovini i da će moći da obavljaju svoje dužnosti u oba
entiteta bez dodatnih zahtjeva.”
Shvatajući da Zakoni o advokaturi, koji su trenutno na snazi u
Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, nisu usaglašeni oko pitanja
koja su od suštinske važnosti za pravično, odgovarajuće i jedinstveno
regulisanje advokature u Bosni i Hercegovini;
Priznajući napore onih domaćih pravnika koji su izradili nacrt Zakona
o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine i Parlamenta Federacije Bosne
i Hercegovine u odnosu na usvajanje tog Zakona kao i savjete i pomoć Vijeća
Evrope;
Na osnovu gore navedenog, ovim donosim sljedeću:
ODLUKU
Priloženi Zakon o advokaturi Federacije Bosne i Hercegovine, koji je sastavni
dio ove Odluke, stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine.
Ova Odluka, stupa na snagu odmah, a zajedno sa tekstom ovoga Zakona će biti
objavljena u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 23 maj 2002
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik
|