Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije o provedbi mira koja je održana u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokoga predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to potrebno” u svezi sa određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki (c)  ovoga stavka) “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelokupnom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih Entiteta”;

Imajući u vidu kominike Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira usvojenog na sastanku održanom u Briselu  28. veljače 2002. godine u kojem se priznaje “značaj osnivanja Visokoga sudbenog vijeća za Bosnu i Hercegovinu”;

Imajući dalje u vidu kominike Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira usvojenog na sastanku održanom 7. svibnja 2002. godine u Sarajevu u kojem je navedeno kako bi osnivanje jednog Visokog sudbenog vijeća “položilo temelje daljnjoj reformi pravosuđa kao što je reorganizacija sudskog i tužiteljskog sustava”;

Svjestan potrebe da se nastavi sa tom reorganizacijom i procesom odabira nakon osnivanja Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine i Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća Republike Srpske koji će zajedno tvoriti međuentitetsku strukturu Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća za Bosnu i Hercegovinu;

Pozivajući se na članak III: 5 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi da “u razdoblju od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Ustava, entiteti će početi pregovore s ciljem uključivanja odgovornosti i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine…”;

Pozivajući se na članak I:2. Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi da je “Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionira sukladno zakonu…”;

Uočavajući da je za jačanje demokratskih principa i vladavine zakona najbitnije da državne institucije Bosne i Hercegovine, između ostaloga, imaju ovlast da donose zakone o pravosudnim organima u cijeloj Bosni i Hercegovini;

Razmatrajući članak IV.C.4 točka 4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, izmijenjen i dopunjen mojom Odlukom br. 161/02 od 23. svibnja 2002. godine, koji, između ostaloga, utvrđuje da “Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće osigura samostalnost, neovisnost, nepristrasnost, stručnost i efikasnost sudstva i tužiteljstva u Federaciji” i da će “sastav i dodatne odgovornosti Visokoga sudbenog i tužiteljskog vijeća biti određene zakonom”;  te

Na temelju gore navedenog, ovim donosim slijedeću Uputu i Odluku:

UPUTA

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednik Vlade Republike Srpske upućuju se ovom Odlukom da sačine nacrt prijedloga za pregovore u roku od trideset (30) dana sukladno članku III: 5(b) Ustava Bosne i Hercegovine sa namjerom da se na državne institucije Bosne i Hercegovine prenesu sveukupne nadležnosti u oblasti pravosuđa kako bi se omogućilo da jedno Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće za Bosnu i Hercegovinu, koje se uspostavlja na državnoj razini, bude u potpunosti nadležno u ovoj oblasti pravosuđa.  Ti nacrti prijedloga moraju  biti razmijenjeni u roku od trideset (30) dana s obzirom na pregovore koji će započeti najkasnije za trideset (30) dana nakon toga.

ODLUKA

O DONOŠENJU ZAKONA O VISOKOM SUDBENOM I TUŽITELJSKOM VIJEĆU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Zakon koji slijedi stupa na snagu na privremenom osnovu kako je predviđeno člankom 87 ovoga Zakona, dok Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj Zakon u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uvjeta.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će bez odlaganja objavljena u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i njenih kantona.

Sarajevo, 23. svibnja 2002.

Wolfgang Petritsch

Visoki predstavnik