|
Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku dane u
članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o
provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak
II.1.(d) prethodno navedenog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pruža
pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se
jave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije o
provedbi mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je
Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj
konačni autoritet u zemlji u glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog
dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako
je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to
neophodno” o određenim pitanjima uključujući (prema točki (c) ovog stavka)
“mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju
Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Uz uvažavanje stavka I.2.a Zaključaka donesenih na navedenoj
konferenciji u Bonu kojima se potvrđuje “da je nepristrasno i nezavisno
pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu prava i pomirenje u Bosni i
Hercegovini”, da proces imenovanja sudaca i tužitelja mora biti zasnovan na
sposobnostima;
Imajući na umu stavak 12. 1. Deklaracije koju je donijelo
Vijeće za provedbu mira na sastanku održanom u Madridu 16. prosinca 1998.
godine, u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države,
u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživo
gospodarstvo koje može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u
svom kominikeu donesenom u Sarajevu 31. srpnja 2002. godine pozvao organe vlasti
da pomognu u blagovremenom uspostavljanju Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća
i u prestrukturiranju sudačkog i tužiteljskog sustava;
Imajući u vidu izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira
od 5. ožujka 2004. godine, kojom je Upravni odbor u cijelosti podržao “proces
visokih sudačkih i tužiteljskih vijeća kao najbolju priliku za ovu zemlju da
uspostavi moderno, nezavisno i multietničko pravosuđe i postigne europske
standarde u ovoj oblasti”;
Imajući isto tako u vidu da je Upravni odbor Vijeća za provedbu
mira, u kominikeu donesenom nakon sastanka u Sarajevu 23. lipnja 2006. godine,
“apelirao na organe vlasti BiH da se disciplinirano i efikasno pozabave ključnim
reformama u oblasti vladavine prava, uključujući stalnu potporu jakom i
neovisnom pravosuđu i radu Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća”;
S obzirom da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 20.
listopada 2006. godine, s razočarenjem konstatirao pokušaje političara da naruše
neovisnost i efikasnost sudaca i tužitelja, ali iskazao povjerenje u spremnost
institucija Bosne i Hercegovine da riješe ovaj problem, te posebno podržao
Visoko sudačko i tužiteljsko vijeće u nastojanjima da osigura da suci i
tužitelji budu oslobođeni i zaštićeni od političkog uplitanja u njihov rad;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 31.
listopada 2007. godine pozvao na dalje jačanje državnih institucija i još jednom
izrazio zabrinutost zbog najava da bi se određene reforme mogle jednostrano
poništiti entitetskim odlukama o povlačenju nadležnosti koje su već ranije
prenesene na državu;
Potvrđujući odredbu Zakona o Visokom sudačkom i tužiteljskom
vijeću Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 25/04,
93/05 i 48/07), članak 91., stavak (7) kojom se predviđa angažiranje
međunarodnih eksperata za rad u Vijeću;
Prisjećajući se ranijih odluka visokog predstavnika od 3.
lipnja 2004. godine, 3. lipnja 2005. godine, 26. siječnja 2006. godine, 1.
kolovoza 2006. godine i 15. lipnja 2007. godine o imenovanju članova i
savjetnika Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine, te Odluku
kojom se produžava mandat gospodina Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog
člana Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine od 25.lipnja
2008. godine;
Upoznat s jednoglasnom odlukom Visokog sudačkog i tužiteljskog
vijeća Bosne i Hercegovine da se zatraži produženje mandata međunarodnog člana
Vijeća, g. Svena Mariusa Urkea, donesenom 14. listopada 2009. godine i pratećeg
pisma predsjednika Vijeća gospodina Milorada Novkovića od 26. listopada 2009.
godine;
Naglašavajući da je profesionalno i neovisno pravosuđe ključni
uvjet za euro-atlantsku integraciju Bosne i Hercegovine, te da Visoko sudačko i
tužiteljsko vijeće ima temeljnu ulogu u osiguranju održavanja neovisnog,
nepristranog i profesionalnog pravosuđa;
Konstatirajući da je Visokom sudačkom i tužiteljskom vijeću i
dalje potrebna podrška kako bi se nadalje sačuvalo od stalnih izazova njegovoj
ulozi i neovisnosti;
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
o daljem produljenju mandata međunarodnog člana Visokog
sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine i imenovanju Svena Mariusa
Urkea da taj mandat izvršava
Članak 1.
(Produljenje mandata)
Ovom Odlukom određuje se produljenje mandata međunarodnog člana Visokog
sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine.
Članak 2.
(Mandat)
Međunarodni član Vijeća može biti član internih tijela Visokog sudačkog i
tužiteljskog vijeća sukladno Zakonu o Visokom sudačkom i tužiteljskom vijeću
Bosne i Hercegovine i Poslovniku Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća.
Članak 3.
(Rok produljenja)
Mandat međunarodnog člana Vijeća prestaje 31. prosinca 2012. godine.
Članak 4.
(Sven Marius Urke kao međunarodni član)
(1) Mandat međunarodnog člana iz čl. 1., 2. i 3. ove Odluke izvršavat će Sven
Marius Urke.
(2) U slučaju da Sven Marius Urke ne može izvršavati mandat međunarodnog
člana Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine, Vijeće će
imenovati međunarodnog člana, uz uvjet da su osigurana sredstva potrebna za
izvršavanje tog mandata.
Članak 5.
(Stupanje na snagu)
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 14. prosinca
2009.
Dr. Valentin Inzko
Visoki predstavnik
|