|
Koristeći se ovlaštenjima koja su
visokom predstavniku dana člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi
Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema
kojem je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o
civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i člankom II 1. (d) prethodno navedenog
Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo
kojih poteškoća koje se pojave u vezi sa civilnom provedbom Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi
Mirovnog ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je
gore rečeno „donošenjem obvezujućih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno” o
određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) „mjere kojima
se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i
Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na točku 12.1. Deklaracije Vijeća za
implementaciju mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. prosinca 1998. godine,
u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju
svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i
samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće
ulagače;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju
mira, u communiquéu donesenom u Briselu 20. ožujka 2001. godine naglasio da
“operativne i učinkovite državne institucije, sudska reforma, poštivanje
vladavine prava i propisno vršenje vlasti, i dalje ostaju od suštinske važnosti
za implementaciju Mirovnog sporazuma”;
Imajući u vidu učinjene napore na ostvarivanju osnažene
strategije za reformu pravosuđa kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i
Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća
za implementaciju mira 28. veljače 2002. godine;
Prisjećajući se Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda
br. 1503 (2003) i izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti (S/ PRST /2002/21), od
23. srpnja 2002. godine kojom se daje podrška strategiji Međunarodnog suda za
bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) na osnovu koje će istrage biti završene do kraja
2004. godine, sve radnje u prvostupanjskom postupku do kraja 2008. godine, a
kompletan rad Suda u 2010. godini (S/2002/678), između ostalog, ustupljivanjem
predmeta nadležnim domaćim sudovima, prema potrebi, uz jačanje sposobnosti tih
sudova da obavljaju taj posao;
Konstatirajući da je Vijeće sigurnosti izjavilo da se prethodno
pomenutom Strategijom okončanja rada MKSJ-a ni na jedan način ne ometa obaveza
zemalja da provode istrage koje se odnose na optužene osobe kojima se neće
suditi na MKSJ-u i da preduzimaju odgovarajuće radnje u vezi s podizanjem
optužnica i krivičnim gonjenjem;
Konstatirajući nadalje da je u svom communiquéu donesenom nakon
sastanka u Sarajevu 26. rujna 2003. godine, Upravni odbor Vijeća za
implementaciju mira uzeo u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda
br. 1503, kojom se između ostalog, poziva međunarodna zajednica da podrži rad
visokog predstavnika u uspostavljanju Vijeća za ratne zločine;
Imajući u vidu da su u communiquéu donesenom nakon sastanka
Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira održanog 15. ožujka 2006. godine u
Beču, politički direktori izrazili svoju stalnu podršku Državnom sudu koji će
omogućiti vlastima u BiH da se optuženi za ratne zločine i optuženi za
organizirani kriminal učinkovito procesuiraju u Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući napredak postignut u razvoju kapaciteta Posebnog
odsjeka za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine i Posebnog odjela za ratne
zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine;
Svjestan činjenice da, u cilju da sistem pravosuđa funkcionira
i da krivično zakonodavstvo može zaštititi vrijednosti društva i humanosti, mora
postojati ozbiljan pristup izvršenju krivičnih sankcija, kao važna faza u
omogućavanju vršenja pravde;
Vidjevši da određene odredbe domaćeg zakonodavstva o izvršenju
krivičnih sankcija, koje se takođe primjenjuje na predmete ustupljene Bosni i
Hercegovini od strane MKSJ-a, mogu onemogućiti učinkovito izvršenje krivične
sankcije nakon njenog izricanja;
Uz žaljenje što, međutim, svi organi vlasti u Bosni i
Hercegovini nisu posvetili odgovarajuću pažnju promjenama u zakonodavstvu
neophodnim kako bi se omogućilo sigurno izvršenje krivičnih sankcija, posebno u
predmetima ratnih zločina;
Svjestan hitnosti da se ovakve odredbe izmijene i dopune;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno,
Visoki predstavnik donosi sljedeću
Odluku
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
Bosne i Hercegovine o izvršenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih
mjera
(Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 13/05)
Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kako je
predviđeno u članku 9. ovog zakona, na privremenom osnovu, sve dok ga
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez
izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine.
|
Sarajevo, 9. srpanj 2007. |
Miroslav Lajčák
Visoki predstavnik |
ZAKON
o izmjenama i dopunama zakona Bosne i Hercegovine o
izvršenju KAZNEnih sankcija, pritvora i drugih mjera
Članak 1.
(Izmjene i dopune cjelokupnog teksta Zakona, osim u člancima 9. do 44. i u
članku 112.)
U Zakonu Bosne i Hercegovine o izvršenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih
mjera (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 13/05; u daljem tekstu: Zakon),
u cjelokupnom tekstu Zakona, osim u Poglavlju II (Organi za izvršenje kaznenih
sankcija, pritvora i drugih mjera) – članci 9. do 44. i članak 112, stavak (1),
riječ “Zavod” zamjenjuje se riječju “zavod” u odgovarajućem padežu.
Članak 2.
(Izmjene i dopune članka 1.)
(1) U članku 1. Zakona, dodaje se novi stavak (5), koji glasi:
“(5) Pritvor izrečen od strane Suda Bosne i Hercegovine izvršavat će se prema
odredbama ovog Zakona čak i kada se on izvršava u entitetskom zavodu.
Sankcije izrečene od strane Suda Bosne i Hercegovine izvršavat će se prema
odredbama ovog Zakona čak i kada se služe u entitetskom zavodu.
(2) Sadašnji stavak (5) članka 1. Zakona postaje stavak (6).
Članak 3.
(Izmjene i dopune članka 110.)
U članku 110. (Opća odredba o uvjetnom otpustu) Zakona riječi
“sukladno članku 44. Kaznenoga zakona” zamjenjuju se riječima “sukladno kaznenom
zakonom”.
Članak 4.
(Izmjene i dopune članka 113.)
(1) U članku 113. (Oduzimanje putne isprave), stavku (1) Zakona,
riječi: “koja ima putnu ispravu” i zarez nakon njih brišu se, a riječi: “da mu
oduzme putnu ispravu” zamjenjuju se riječima: “da mu oduzme isprave koje se mogu
koristiti za prelazak državne granice”.
(2) U stavku (2) članka 113. Zakona riječi “putne isprave” zamjenjuju se
riječima “isprava kojom se dozvoljava osobi prelazak državne granice”.
Članak 5.
(Izmjene i dopune članka 114.)
(1) U članku 114. (Izvršenje rješenja o upućivanju), stavku (7),
Zakona riječi “u roku od osam dana” zamjenjuju se riječima “što je prije moguće,
ali najkasnije u toku istog dana”.
(2) U stavku (8) članka 114. Zakona riječi “u roku od tri dana od dana
određenog za javljanje u Zavod” zamjenjuju se riječima “što je prije moguće, ali
najkasnije u toku istog dana”.
Članak 6.
(Izmjene i dopune članka 140.)
U članku 140. Zakona, iza stavka (1) dodaje se novi stavak (2) koji glasi:
“(2) Moguće je odobriti pogodnost sa ili bez nadzora. Nadzor se
obavezno određuje ako je pogodnost koja se koristi izvan zavoda odobrena:
a) osobi osuđenoj na kaznu zatvora do deset godina za kaznena djela genocida,
kaznena djela protiv humanosti, ratne zločine, terorizam, nedopuštenu
proizvodnju i promet drogama, sprječavanje provratka izbjeglica i raseljenih
osoba;
b) osobi osuđenoj na više od deset godina zatvora, bez obzira na vrstu
kaznenog djela;
c) alkoholičaru, ovisniku o drogama ili višestrukom povratniku.”
Članak 7.
(Izmjene i dopune članka 142.)
U članku 142. (Pravila o korištenju pogodnosti), stavku (1), Zakona,
iza riječi “iz članka 140. ovog zakona” dodaju se zarez i riječi “uključujući
pravila o nadzoru osobe tokom korištenja pogodnosti”.
Članak 8.
(Izmjene i dopune članka 156.)
U članku 156. Zakona, stavku (2), riječi “a istu izdržavaju u jednom od
zavoda Bosne i Hercegovine” i zarez ispred njih brišu se.
Članak 9.
(Stupanje na snagu ovog Zakona)
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i
Hercegovine”.
|