Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je gore rečeno „donošenjem obavezujućih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno” o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) „mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se dalje na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za implementaciju mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;

Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, u komunikeu donesenom u Briselu 20. marta 2001. godine naglasio da “operativne i efikasne državne institucije, sudska reforma, poštivanje vladavine prava i propisno vršenje vlasti, i dalje ostaju od suštinske važnosti za implementaciju Mirovnog sporazuma”;

Imajući u vidu učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za reformu pravosuđa kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 28. februara 2002. godine;

Prisjećajući se Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1503 (2003) i izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti (S/ PRST /2002/21), od 23. jula 2002. godine kojom se daje podrška strategiji Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (“MKSJ”) na osnovu koje će istrage biti završene do kraja 2004. godine, sve radnje u prvostepenom postupku do kraja 2008. godine, a kompletan rad Suda u 2010. godini (S/2002/678), između ostalog, ustupljivanjem predmeta nadležnim domaćim sudovima, prema potrebi, uz jačanje sposobnosti tih sudova da obavljaju taj posao;

Konstatirajući da je Vijeće sigurnosti izjavilo da se prethodno pomenutom Strategijom okončanja rada MKSJ-a ni na jedan način ne ometa obaveza zemalja da provode istrage koje se odnose na optužene osobe kojima se neće suditi na MKSJ-u i da preduzimaju odgovarajuće radnje u vezi s podizanjem optužnica i krivičnim gonjenjem;

Konstatirajući nadalje da je u svom komunikeu donesenom nakon sastanka u Sarajevu 26. septembra 2003. godine, Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira uzeo u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda br. 1503, kojom se između ostalog, poziva međunarodna zajednica da podrži rad visokog predstavnika u uspostavljanju Vijeća za ratne zločine;

Imajući u vidu da su u komunikeu donesenom nakon sastanka Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira održanog 15. marta 2006. godine u Beču, politički direktori izrazili svoju stalnu podršku Državnom sudu koji će omogućiti vlastima u BiH da se optuženi za ratne zločine i optuženi za organizirani kriminal efikasno procesuiraju u Bosni i Hercegovini;

Konstatirajući napredak postignut u razvoju kapaciteta Posebnog odsjeka za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine i Posebnog odjela za ratne zločine Tužlaštva Bosne i Hercegovine;

Svjestan činjenice da, u cilju da sistem pravosuđa funkcionira i da krivično zakonodavstvo može zaštititi vrijednosti društva i humanosti, mora postojati ozbiljan pristup izvršenju krivičnih sankcija, kao važna faza u omogućavanju vršenja pravde;

Vidjevši da određene odredbe domaćeg zakonodavstva o izvršenju krivičnih sankcija, koje se takođe primjenjuje na predmete ustupljene Bosni i Hercegovini od strane MKSJ-a, mogu onemogućiti efikasno izvršenje krivične sankcije nakon njenog izricanja;

Uz žaljenje što, međutim, svi organi vlasti u Bosni i Hercegovini nisu posvetili odgovarajuću pažnju promjenama u zakonodavstvu neophodnim kako bi se omogućilo sigurno izvršenje krivičnih sankcija, posebno u predmetima ratnih zločina;

Svjestan hitnosti da se ovakve odredbe izmijene i dopune;

Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno,

Visoki predstavnik donosi sljedeću

Odluku

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera

(Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 13/05)

Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kako je predviđeno u članu 9. ovog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.

ZAKON

o izmjenama i dopunama zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera

Član 1.

(Izmjena cjelokupnog teksta Zakona, osim u članovima 9. do 44. i u članu 112.)

U Zakonu Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 13/05; u daljem tekstu: Zakon), u cjelokupnom tekstu Zakona, osim u Poglavlju II (Organi za izvršenje krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera) – članovima 9. do 44. i članu 112., stavu (1), riječ “Zavod” zamjenjuje se riječju “zavod” u odgovarajućem padežu.

Član 2.

(Dopuna člana 1.)

(1) U članu 1. (Predmet i primjena ovog zakona) Zakona, dodaju se novi stavovi (5) i (6), koji glase:

“(5) Pritvor izrečen od strane Suda Bosne i Hercegovine izvršavat će se prema odredbama ovog Zakona čak i kada se izvršava u entitetskom zavodu. 

(6) Sankcije izrečene od strane Suda Bosne i Hercegovine izvršavat će se prema odredbama ovog Zakona čak i kada se služe u entitetskom zavodu.”

(2) Sadašnji stav (5) člana 1. Zakona postaje stav (7).

Član 3.

(Izmjena člana 110.)

U članu 110. (Opća odredba o uslovnom otpustu) Zakona riječi “u skladu s članom 44. Krivičnog zakona” zamjenjuju se riječima “u skladu s krivičnim zakonom”.

Član 4.

(Izmjene člana 113.)

(1) U članu 113. (Oduzimanje putne isprave) Zakona, stavu (1), riječi: “koje ima putnu ispravu” i zarez nakon njih brišu se, a riječi: “da mu oduzmu putnu ispravu” zamjenjuju se riječima: “da mu oduzme isprave koje se mogu koristiti za prelazak državne granice”.

(2) U stavu (2) člana 113. Zakona riječi “putne isprave” zamjenjuju se riječima “isprava koja se može koristiti za prelazak državne granice”.

Član 5.

(Izmjene člana 114.)

(1) U članu 114. (Izvršenje rješenja o upućivanju) Zakona, stavu (7), riječi “u roku od osam dana” zamjenjuju se riječima “što je prije moguće, ali najkasnije u toku istog dana”.

(2) U stavu (8) člana 114. Zakona riječi “u roku od tri dana od dana određenog za javljanje u Zavod” zamjenjuju se riječima “što je prije moguće, ali najkasnije u toku istog dana”.

Član 6.

(Dopuna člana 140.)

U članu 140. (Slobodno kretanje, izlasci i dopust) Zakona, iza stava (1) dodaje se novi stav (2) koji glasi:

“(2) Moguće je odobriti pogodnost sa ili bez nadzora. Nadzor se obavezno određuje ako je pogodnost koja se koristi izvan zavoda odobrena:

a) osobi osuđenoj na kaznu zatvora do deset godina za krivčna djela genocida, krivična djela protiv humanosti, ratne zločine, terorizam, nedopuštenu proizvodnju i promet drogama, sprječavanje provratka izbjeglica i raseljenih osoba;

b) osobi osuđenoj na više od deset godina zatvora, bez obzira na vrstu krivičnog djela;

c) alkoholičaru, ovisniku o drogama ili višestrukom povratniku.”

Član 7.

(Dopuna člana 142.)

U članu 142. (Pravila o korištenju pogodnosti) Zakona, stavu (1), iza riječi “iz člana 140. ovog zakona” dodaju se zarez i riječi “uključujući pravila o nadzoru osobe tokom korištenja pogodnosti”.

Član 8.

(Izmjena člana 156.)

U članu 156. (Komisija za uslovni otpust) Zakona, stavu (2), riječi “a istu izdržavaju u jednom od zavoda Bosne i Hercegovine” i zarez ispred njih brišu se.

Član 9.

(Stupanje na snagu ovog Zakona)

Ovaj Zakon stupa na snagu dan po objavljivanju u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.