Koristeći se ovlatima koje su visokom predstavniku data u članku V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje gorenarečenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, sukladno gore narečenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;

Uzimajući u obzir  stavak 12. 1 Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine, u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države, u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživu ekonomiju koja može privući i zadržati i strane i domaće ulagače;

S obzirom također na stavak 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska prava) prethodno navedene Deklaracije, prema kojem uspostavljanje pravosudnih institucija na razini države, koje zadovoljavaju ustavnu potrebu za rješavanjem kaznenih djela koja izvrše javni dužnosnici Bosne i Hercegovine u tijeku obnašanja svojih službenih dužnosti, kao i administrativnih i izbornih pitanja, predstavlja preduvjet za uspostavu vladavine zakona u Bosni i Hercegovini;

Imajući u vidu pospješenu strategiju za provođenje reforme pravosuđa u cilju ulaganja pojačanih napora na uspostavi vladavine zakona u Bosni i Hercegovini u periodu 2002/2003. godine, koju je odobrio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 28. veljače 2002. godine, i konstatirajući da je navedena strategija osmišljena kao odgovor na zahtjeve organa vlasti u Bosni i Hercegovini za intenzivnijim angažiranjem međunarodne zajednice u pravcu rješavanja gospodarskog kriminala, korupcije i problema prisutnih u osnovi pravosudnog sustava;

Konstatirajući također činjenicu da je u kominikeju Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, donesenom u Sarajevu 31. srpnja 2002. godine, navedeno da Odbor prihvaća stvaranje Posebnih sudskih vijeća u Sudu Bosne i Hercegovine i podržava prijedlog visokog predstavnika da se angažiraju domaći i strani suci i tužitelji u posebnim odsjecima i odjelima za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju u sklopu Suda Bosne i Hercegovine i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine;

Konstatirajući također činjenicu da je u kominikeju Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira donesenom u Sarajevu 26. rujna 2003. godine Odbor primio k znanju Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN br. 1503, u kojoj se između ostalog međunarodna zajednica poziva da pruži podršku naporima visokog predstavnika u cilju uspostave vijeća za ratne zločine;

Pozivajući se na Sporazum između visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu i Bosne i Hercegovine o uspostavi Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjela za ratne zločine te Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, koji su 1. prosinca 2004. godine potpisali Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i visoki predstavnik;

Imajući na umu relevantne odredbe Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 29/00, 24/02, 3/03, 42/03, 37/03, 9/04, 4/04, 35/04 i 61/04) kojima se predviđa imenovanje jednog broja međunarodnih sudaca u Odsjek I za ratne zločine i Odsjek II za za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine;

Konstatirajući Zajedničku preporuku o imenovanju međunarodnog suca od 15. ožujka 2006. godine, koju su potpisali registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjela za ratne zločine te Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, zatim predsjednik Suda Bosne i Hercegovine te predsjednik Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine;

Imajući na umu stoga potrebu za jačanjem posebnih odsjeka Suda Bosne i Hercegovine i za imenovanjem međunarodnih sudaca u Sud Bosne i Hercegovine, te iz svih prethodno navedenih razloga;

Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću

ODLUKU

o imenovanju Marie Tuma na dužnost međunarodnog suca u Odsjek I za ratne zločine Kaznenog i Apelacionog odjeljenja i Odsjek II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine

1. Sukladno članku 65. stavak 4. Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 29/00, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 9/04, 35/04 i 61/04, u daljem tekstu: Zakon), dole navedena osoba se ovom Odlukom imenuje na dužnost međunarodnog suca Odsjeka I za ratne zločine Kaznenog i Apelacionog odjeljenja i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine:

Marie Tuma

2. Marie Tuma se u prvom mandatu imenuje na period od dvije godine od dana preuzimanja službenih dužnosti, što će se dogoditi najkasnije 10. lipnja 2006. godine, a može biti ponovno imenovana sukladno Zakonu.

3. Imenovani međunarodni sudac svoju dužnost suca obnaša sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenziim zakonima, donoseći odluke sukladno svojem znanju i sposobnostima, savjesno, odgovorno i nepristrano, jačajući vladavinu prava, te štiteći prava i slobode pojedinaca koje su garantirane Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Prije preuzimanja svoje službene dužnosti, međunarodni sudac u tu svrhu daje svečanu izjavu pred predsjednikom Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine

4. Imenovani međunarodni sudac za vrijeme trajanja svojeg mandata mora imati mjesto boravka u Bosni i Hercegovini i ne može obnašati nikakve druge dužnosti koje nisu kompatibilne sa sudačkom dužnošću, odnosno koje mogu utjecati na njene radne rezultate kao suca angažiranog na puno radno vrijeme. U mjeri u kojoj je to moguće, svi drugi uvjeti za sudačku službu navedeni u Zakonu odnose se i na ovo imenovanje.

5. Za vrijeme trajanja svog mandata, imenovani sudac mora pohađati i završiti sve programe edukacije sukladno uputama predsjednika Suda Bosne i Hercegovine, i mora se pridržavati svih standarda profesionalnog ponašanja koje propisuje Sud Bosne i Hercegovine.

6. Registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Kaznenog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjela za ratne zločine te Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, visokog predstavnika obavještava o svakoj pojavi, uključujući i one iz točke 4. ove Odluke, koja može dovesti do spriječenosti imenovanog međunarodnog suca da obnaša svoju dužnost. U slučaju podnošenja ostavke ili spriječenosti međunarodnog suca da na svojem položaju ostane do isteka mandata, visoki predstavnik imenuje drugu osobu koja će na toj dužnosti ostati do kraja tog mandata.

7. Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.