|
Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom
predstavniku data u članu V Aneksa 10 (Sporazum o implementaciji civilnog dijela
Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema
kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje gore
navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno
uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik
“pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se
pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka,
kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema
tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog
sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
S obzirom na stav 12. 1 Deklaracije Vijeća za implementaciju
mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine u kojem je
jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države, u koju svi građani
imaju povjerenja, preduslov za trajni mir te za samoodrživu ekonomiju koja može
da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Konstatujući činjenicu da je u kominikeu Upravnog odbora Vijeća
za implementaciju mira izdatom u Sarajevu 26. septembra 2003. godine Odbor
primio k znanju Rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN br. 1503, u kojoj se između
ostalog međunarodna zajednica poziva da pruži podršku naporima Visokog
predstavnika u cilju uspostave vijeća za ratne zločine;
Konstatirajući takođe i da je Upravni odbor Vijeća za
implementaciju mira 1. aprila 2004. godine zadužio Visokog predstavnika da
skupa sa organima vlasti u BiH učestvuje u diskusiji nakon koje bi se donijela
odluka o pravnom procesu čiji je cilj uspostava jednog domaćeg Ureda registrara
za ratne zločine (…) imajući na umu da bi prvi predmeti vezani za ratne zločine
trebali biti procesuirani januara 2005. godine;
Pozivajući se na Sporazum između Visokog predstavnika za Bosnu
i Hercegovinu i Bosne i Hercegovine o uspostavi Ureda registrara Odsjeka I za
ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i
korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i
Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani
kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kojeg
su 1. decembra 2004. godine potpisali Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i
Visoki predstavnik;
Imajući na umu relevantne odredbe Zakona o Tužilaštvu Bosne i
Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, 3/03, 37/03,
42/03, 9/04, 35/04 i 61/04,) kojima se predviđa imenovanje jednog broja
međunarodnih tužilaca u Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva Bosne i
Hercegovine;
Uvjerenda je, iako se odgovornost za teška kršenja ljudskih
prava do kojih je došlo u toku sukoba tiče čitavog čovječanstva, to ipak u
krajnjoj liniji odgovornost samih naroda Bosne i Hercegovine, te da će Ured
registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal,
privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i
Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja
za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i
Hercegovine, u skladu sa raspoloživim sredstvima, osigurati kako neophodnu
fizičku infrastrukturu tako i pravnu i administrativnu pomoć u cilju stvaranja
uslova koji će Sudu Bosne i Hercegovine i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine
omogućiti da zadovolje standarde međunarodne zajednice;
Imajući stoga na umu kako hitnost tako i potrebu da se
uspostavi Posebni odjel za ratne zločine pri Tužilaštvu Bosne i Hercegovine te
Odsjek I za ratne zločine Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda BiH, te da se
imenuju međunarodni tužioci u Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva Bosne i
Hercegovine, kao i sve gore navedene razloge;
Konstatirajući Zajedničku preporuku o imenovanju međunarodnog
tužioca od 14. decembra 2005. godine, koju su potpisali registrar Ureda
registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal,
privredni kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i
Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja
za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i
Hercegovine, zatim glavni tužilac Bosne i Hercegovine te predsjednik Visokog
sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine,
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
o imenovanju međunarodnog tužioca u Posebni odjel za
ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine
1. U skladu sa članom 18a. stav 1., u izmijenjenom i dopunjenom obliku,
Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”,
24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04 i 61/04 u daljem tekstu: Zakon), sljedeće
lice se ovim imenuje za međunarodnog tužioca u Posebnom odjelu za ratne zločine
Tužilaštva Bosne i Hercegovine
Nicholas Koumijian
2. Međunarodni tužilac se u prvom mandatu
imenuje na period od dvije godine, a može biti ponovno imenovan u skladu sa
Zakonom. Međunarodni tužilac za vrijeme trajanja svog mandata mora imati mjesto
boravka u Bosni i Hercegovini, i ne može obavljati nikakve druge dužnosti koje
nisu kompatibilne sa njegovom tužilačkom funkcijom, odnosno koje mogu uticati na
njegove radne rezultate kao tužioca angažovanog na puno radno vrijeme. U mjeri u
kojoj je to moguće, svi drugi uslovi za tužilačku službu navedeni u Zakonu
odnose se i na ovo imenovanje.
3. Međunarodni registrar Ureda registrara
Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni
kriminal i korupciju Krivičnog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i
Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja
za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i
Hercegovine, Visokog predstavnika obavještava o svakoj pojavi, uključujući i one
iz tačke 2. ove Odluke, koja može dovesti do spriječenosti postavljenog
međunarodnog tužioca da vrši svoju funkciju. U slučaju podnošenja ostavke ili
spriječenosti međunarodnog tužioca da na svom položaju ostane do isteka mandata,
Visoki predstavnik imenuje drugo lice koje će na toj funkciji ostati do kraja
tog mandata.
4. Za vrijeme trajanja svog mandata,
postavljeni tužilac mora pohađati i završiti sve programe edukacije u skladu sa
uputama glavnog tužioca Bosne i Hercegovine, i mora se pridržavati svih
standarda profesionalnog ponašanja koje propisuje Tužilaštvo Bosne i
Hercegovine.
5. Postavljeni međunarodni tužilac svoju
funkciju tužioca obavlja u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i njenim
zakonima, donoseći odluke u skladu sa svojim znanjem i sposobnostima, savjesno,
odgovorno i nepristrasno, jačajući vladavinu prava, te štiteći prava i slobode
pojedinaca koje su garantovane Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom
konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Prije preuzimanja
službenih dužnosti, što se mora desiti najkasnije do 1. marta 2005. godine,
međunarodni tužilac u tom smislu daje svečanu izjavu pred predsjednikom Visokog
sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
6. Ova Odluka stupa na snagu odmah i biće bez
odlaganja objavljena u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Sarajevo
, 24. februar 2005.
god.
Paddy AshdownVisoki predstavnik
|