ODLUKA

VISOKOG PREDSTAVNIKA

(radni prijevod)

Br. 337/05

Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojemu Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je gore navedeno “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;

S obzirom na stavak 12.1 Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine u kojemu je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir, te za samoodrživo gospodarstvo koje je u stanju privući i zadržati i inozemne i domaće ulagače;

Konstatirajući da je u komunikeu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira izdatom u Sarajevu 26. rujna 2003. godine navedeno da je Odbor uzeo u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN br. 1503, u kojoj se između ostalog međunarodna zajednica poziva da pruži potporu naporima Visokog predstavnika u cilju uspostave vijeća za ratne zločine

Konstatirajući takođe i da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 1. travnja 2004. godine zadužio Visokog predstavnika da skupa sa organima vlasti u BiH sudjeluje u diskusiji nakon koje bi se donijela odluka o pravnom procesu čiji je cilj uspostava jednog domaćeg Ureda registrara za ratne zločine (…) imajući na umu da bi prvi predmeti vezani za ratne zločine trebali biti procesuirani siječnja 2005. godine;

Pozivajući se na Sporazum između Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu i Bosne i Hercegovine o uspostavi Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Kaznenog i Prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, kojeg su 1. prosinca 2004. godine potpisali Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Visoki predstavnik;

Imajući na umu relevantne odredbe Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04 i 61/04,) kojima se predviđa imenovanje jednog broja međunarodnih tužitelja u Posebni odjel za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine;

Uvjerenda je, iako se odgovornost za teška kršenja ljudskih prava do kojih je došlo tijekom sukoba tiče čitavog čovječanstva, to ipak u krajnjoj liniji odgovornost samih naroda Bosne i Hercegovine, te da će Ured registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Kaznenog i Prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, sukladno raspoloživim sredstvima, osigurati kako neophodnu fizičku infrastrukturu tako i pravnu i administrativnu pomoć u cilju stvaranja uvjeta koji će Sudu Bosne i Hercegovine i Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine omogućiti da zadovolje standarde međunarodne zajednice;

Imajući stoga na umu kako žurnost tako i potrebu da se uspostavi Posebni odjel za ratne zločine pri Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine te Odsjek I za ratne zločine Kaznenog i Prizivnog odjeljenja Suda BiH, te da se imenuju međunarodni tužitelji u Posebni odjel za ratne zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, kao i sve gore navedene razloge;

Konstatirajući Zajedničku preporuku o imenovanju međunarodnog tužitelja od 14. prosinca 2005. godine, koju su potpisali registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Kaznenog i Prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, zatim glavni tužitelj Bosne i Hercegovine te predsjednik Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine,

Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću

ODLUKU

o imenovanju međunarodnog tužitelja u Posebni odjel za ratne zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine

1.      Sukladno članku 18a. stavak 1., u izmijenjenom i dopunjenom obliku, Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04 i 61/04 u daljem tekstu: Zakon), sljedeća osoba se ovim imenuje za međunarodnog tužitelja u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine

Nicholas Koumijian

2.      Međunarodni tužitelj se u prvom mandatu imenuje na period od dvije godine, a može biti ponovno imenovan sukladno Zakonu. Međunarodni tužitelj za vrijeme trajanja svojeg mandata mora imati mjesto boravka u Bosni i Hercegovini, i ne može obnašati nikakve druge dužnosti koje nisu kompatibilne sa njegovom tužiteljskom dužnošću, odnosno koje mogu utjecati na njegove radne rezultate kao tužitelja angažiranog na puno radno vrijeme. U mjeri u kojoj je to moguće, svi drugi uvjeti za tužiteljsku službu navedeni u Zakonu odnose se i na ovo imenovanje.

3.      Međunarodni registrar Ureda registrara Odsjeka I za ratne zločine i Odsjeka II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Kaznenog i Prizivnog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja za ratne zločine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, Visokog predstavnika obavještava o svakoj pojavi, uključujući i one iz točke 2. ove Odluke, koja može dovesti do spriječenosti postavljenog međunarodnog tužitelja da obnaša svoju dužnost. U slučaju podnošenja ostavke ili spriječenosti međunarodnog tužitelja da na svom položaju ostane do isteka mandata, Visoki predstavnik imenuje drugu osobu koja će na toj dužnosti ostati do kraja tog mandata.

4.      Za vrijeme trajanja svojeg mandata, postavljeni tužitelj mora pohađati i završiti sve programe edukacije sukladno uputama glavnog tužitelja Bosne i Hercegovine, i mora se pridržavati svih standarda profesionalnog ponašanja koje propisuje Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine.

5.      Postavljeni međunarodni tužitelj svoju dužnost tužitelja obnaša sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine i njenim zakonima, donoseći odluke sukladno svojem znanju i sposobnostima, savjesno, odgovorno i nepristrano, jačajući vladavinu prava, te štiteći prava i slobode pojedinaca koje su garantirane Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Prije preuzimanja službenih dužnosti, što se mora desiti najkasnije do 1. ožujka 2005. godine, međunarodni tužitelj u tom smislu daje svečanu izjavu pred predsjednikom Visokog sudačkog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine.

6.     Ova Odluka stupa na snagu odmah i biće bez odlaganja objavljena u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.