Koristeći se ovlastima povjerenima visokome predstavniku člankom V Dodatka 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, po kojima je visoki predstavnik konačna vlast u zemlji glede tumačenja toga Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora, i posebice uzimajući u obzir članak II, 1., d. toga Sporazuma, po kojemu visoki predstavnik: “pruža pomoć, kada to ocijeni prijeko potrebnim, u pronalaženju rješenja za sve poteškoće u svezi civilne provedbe”;

Uzimajući u obzir stavak XI, 2. Zaključaka konferencije o provođenju mira, održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, kojim je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokoga predstavnika da uporabi svoju konačnu vlast u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnoga ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo koje takve poteškoće, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to prijeko potrebno” o određenim pitanjima, uključujući Šsukladno točki c. ovoga stavkaĆ “mjere radi osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Uzimajući nadalje u obzir stavak 12. 1. Deklaracije Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine, koji je jasno iskazao da to Vijeće smatra uspostavu pravne države, kojoj bi svi građani vjerovali, preduvjetom dugotrajnog mira i samoodrživog gospodarstva sposobnoga privući i zadržati međunarodne i domaće ulagače;

Imajući u vidu nakanu Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira, izraženu u veljači 2002. godine, o jačanju pravne države u Bosni i Hercegovini izradom i provedbom novih kaznenih zakona te jačanjem sudskih i tužiteljskih institucija u cijeloj Bosni i Hercegovini;

Uviđajući da se, iako mogućnost odbijanja svjedočenja u sudskom postupku služi važnom strateškom interesu zaštite obiteljskih sveza, treba na nju pozivati samo u rijetkim slučajevima;

Svjestan činjenice da zakon utvrđuje obvezu svih građana na suradnju pri istrazi ikaznenom progonu;

Razmotrivši i uzevši sve ovo u obzir, visoki predstavnik ovime donosi

ODLUKU

kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske

(Službeni glasnik Republike Srpske, br. 50/03)

koji je ovdje priložen kao sastavni dio ove odluke.

Taj se zakon objavljuje na službenoj mrežnoj stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Republike Srpske, na privremenoj osnovi dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u istom, bez izmjena i dopuna i bez pridodanih uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odgode u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske

Zakon o kaznenom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 50/03) mijenja se i dopunjuje kako slijedi:

Članak 1.

U članku 20. (Temeljni pojmovi), točka g) mijenja se i glasi:

“g) “Ovlaštena službena osoba” je ona osoba koja ima odgovarajuće ovlasti unutar policijskih tijela Bosne i Hercegovine, uključujući Državnu agenciju za istrage i zaštitu i Državnu graničnu službu, policijskih tijela Republike Srpske, sudske i financijske policije, kao i carinskih tijela, poreznih tijela i tijela vojne policije Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske;”.

Iza točke s) dodaje se nova točka t) koja glasi:

“t) "Bračni" i "izvanbračni drug" su one osobe koje takav status imaju prema obiteljskom pravu. ”

Članak 2.

U članku 147. (Osobe koje mogu odbiti svjedočenje) stavku 1., točka b. mijenja se i glasi:

"b) roditelj ili dijete, posvojitelj ili posvojenik osumnjičenika odnosno optuženika."

Točka c. briše se.

Članak 3.

U članku 299. (Subjekti žalbe), stavku 2., riječi "krvni rođak u ravnoj liniji, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj" zamjenjuju se riječima "roditelj ili dijete i posvojitelj odnosno posvojenik".

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srpske".