Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik "pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom";

Pozivajući se na stav XI 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obavezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući Šu skladu sa tačkom (c) ovog stavaĆ i "mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";

Pozivajući se dalje na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za implementaciju mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine zakona, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduslov za dugotrajni mir i samoodrživu ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;

Imajući u vidu namjeru Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira iskazanu u februaru 2002. godine da se ojača vladavina zakona u Bosni i Hercegovini izradom i provedbom novih krivičnih zakona i jačanjem sudskih i tužilačkih institucija u cijeloj Bosni i Hercegovini;

Imajući u vidu da, iako mogućnost odbijanja svjedočenja u sudskom postupku služi važnom strateškom interesu zaštite porodičnih veza, na nju se treba pozivati samo u rijetkim slučajevima;

Svjestan činjenice da zakon utvrđuje obavezu svih građana da sarađuju u istrazi i krivičnom gonjenju;

Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU

kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

(Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 35/03, 37/03, i 56/03)

koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.

Pomenuti zakon se objavljuje na službenoj internet stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, bez odlaganja, na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.

Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odlaganja u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 35/03, 37/03 i 56/03) mijenja se i dopunjuje kako slijedi:

Član 1.

U članu 21. (Osnovni pojmovi), tačka g) se mijenja i glasi:

“g) “ovlaštena službena osoba” je ona osoba koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar policijskih organa Bosne i Hercegovine, uključujući Državnu agenciju za istrage i zaštitu i Državnu graničnu službu, policijskih organa nadležnih ministarstava unutrašnjih poslova u Federaciji, sudske i finansijske policije, kao i carinskih organa, poreskih organa i organa vojne policije Bosne i Hercegovine ili u Federaciji Bosne i Hercegovine;”.

Iza tačke s), dodaje se nova tačka t) koja glasi:

“t) "supružnik" i "vanbračni partner" su one osobe koje takav status imaju prema porodičnom pravu.”

Član 2.

U članu 97. (Osobe koje mogu odbiti svjedočenje), stavu 1., tačka b) se mijenja i glasi:

“b) roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog odnosno optuženog.”

Tačka c) se briše.

Član 3.

U članu 308. (Subjekti žalbe), stavu 2., riječi “srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj" se zamjenjuju riječima "roditelj ili dijete i usvojitelj odnosno usvojenik”.

Član 4.

Ovaj zakon stupa na snagu odmah i objavljuje se u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine” bez odlaganja.