|
Koristeći se ovlaštenjima koja su mi data članom V
Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik
konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja pomenutog Sporazuma o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II. 1. (d) gore
navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik "pruža pomoć, kada to
ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi
sa civilnom implementacijom";
Pozivajući se na stav XI. 2. Zaključaka Konferencije za implementaciju mira
održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za
implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj
konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o civilnoj
implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za
probleme, kako je prethodno rečeno, "donošenjem obavezujućih odluka, kada to
bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu
sa tačkom (c) ovog stava) i "mjere u svrhu osiguranja implementacije Mirovnog
sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta";
Pozivajući se dalje na tačku 12.1. Deklaracije Vijeća za provođenje mira,
koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj se jasno
kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani
imaju povjerenje, predstavlja preduslov za dugotrajni mir i samoodrživu
ekonomiju koja je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;
Imajući u vidu sve učinjene napore na ostvarivanju osnažene strategije za
reformu sudstva kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini i
njenim entitetima u 2002/03, što je odobrio Upravni odbor Vijeća za provođenje
mira 28. februara 2002. godine, napore koji se, između ostalog, ogledaju u
donošenju novih krivičnih zakona i jačanju sudskih i tužilačkih institucija u
cijeloj Bosni i Hercegovini;
Konstatirajući da se odredbom o pomilovanju Krivičnog zakona Bosne i
Hercegovine omogućava da lice bude oslobođeno čak i krivičnog gonjenja;
Konstatirajući takođe da bi se takvom definicijom pomilovanja moglo omogućiti
da izvršna vlast da pomilovanje unaprijed, što bi značilo imunitet od gonjenja i
krajnju neodgovornost;
Vodeći računa o potrebi da se osigura poštivanje sudskih odluka, kao i
transparentnost i javnost krivičnopravnog sistema;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, Visoki predstavnik donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog
zakona Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 3/03, 32/03 i 37/03)
koji se nalazi u prilogu Odluke i čini njen sastavni dio.
Taj zakon se objavljuje na službenoj stranici Ureda visokog predstavnika i
stupa na snagu odmah kao zakon Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, sve
dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez
izmjena i dopuna i bez dodatnih uslova.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 26. novembar 2004. godine
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog
zakona
Bosne i Hercegovine
Krivični zakon Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”,
br. 3/03, 32/03 i 37/03) mijenja se i dopunjuje kako slijedi:
Član 1.
U članu 119. stav 1, riječi: “oslobođenje od krivičnog gonjenja ili” brišu
se.
U stavu 2. riječi: “krivična djela propisana ovim zakonom”, zamjenjuju se
riječima: “krivična djela utvrđena prema krivičnom zakonodavstvu Bosne i
Hercegovine”, a riječi: “u skladu sa zakonom”, zamjenjuju se riječima: “na
osnovu posebnog zakona”.
Član 2.
Ovaj zakon stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje.
|