|
Koristeći se ovlastima koja su Visokom predstavniku dana u
članku V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora)
Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o
provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak
II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža
pomoć kada to cijeni nužnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave
u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka s Konferencije o
provedbi mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je
Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika uporabiti svoj
konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela
Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je
prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to nužno” o
određenim pitanjima uključujući (sukladno točki (c) ovog stavka) “mjere u svrhu
osiguranja provedba Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine
i njenih entiteta”;
Uvjeren u vitalno značenje koje za Bosnu i Hercegovinu ima
nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorio temelj za
gospodarski rast i strane investicije;
Pozivajući se na utemeljenje Visokog sudbenog i tužiteljskog
vijeća Federacije Bosne i Hercegovine, Visokog sudbenog i tužiteljskog savjeta
Republike Srpske i Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine u
svibnju 2002. godine u cilju jačanja neovisnosti pravosuđa i ponovnog imenovanja
sudaca i tužitelja sukladno reorganizaciji sudova i tužiteljstava;
Pozivajući se na Komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu
mira od 25. i 26.09.2003. godine u kojem se Upravni odbor: “suglasio produžiti
mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva, kao i prijelazni period za Visoka
sudbena i tužiteljska vijeća do 31.ožujka 2004. godine. Upravni odbor je dao
punu potporu utemeljenju jednog Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća na
državnoj razini i apelirao na vlasti BiH da daju svoj doprinos u rješavanju ovog
pitanja bez odgode”;
Imajući u vidu potrebu za produženjem prijelaznog perioda kako
bi se dovršilo imenovanje sudaca i tužitelja sukladno s reorganizacijom sudova i
tužiteljstava;
Pozivajući se na prethodne odluke Visokog predstavnika, odluku
broj 168/02 o donošenju Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom savjetu
Republike Srpske objavljenu u “Službenom glasniku Republike Srpske”, 31/02,
odluku broj 31/02 o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom
sudbenom i tužiteljskom savjetu Republike Srpske, objavljenu u “Službenom
glasniku Republike Srpske”,
55/02;
Ovim donosim sljedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom
sudbenom i tužiteljskom savjetu Republike Srpske,
koji je priložen kao sastavni dio ove odluke.
Ovaj zakon stupa na snagu kao zakon Republike Srpske, danom određenim u
članku 2. ovog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Narodna skupština
Republike Srpske ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i
dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odgode u “Službenom
glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo, 20.11.2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VISOKOM SUDBENOM I
TUŽITELJSKOM SAVJETU REPUBLIKE SRPSKE
Preambula
Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom savjetu Republike Srpske (“Službeni
glasnik Republike Srpske, br. 31/02), u svojoj izmijenjenoj formi (“Službeni
glasnik Republike Srpske”, br. 55/02) (u daljem tekstu: “Zakon”), ovim dobija
sljedeće nove izmjene i dopune:
Članak 1.
U članku 75, stavak 3, riječi “do 31.12.2003. godine” zamjenjuju
se riječima “do 31.03.2004.
godine”.
Članak 2.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i
tužiteljskom savjetu Republike Srpske bit će objavljen u “Službenom glasniku
Republike Srpske” i stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja.
|