|
Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom
predstavniku data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog
dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno
uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno navedenog Sporazuma prema kojem
Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju
rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa implementacijom civilnog dijela
Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o
implementaciji mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da
upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka,
kada procijeni da je to neophodno” o određenim pitanjima uključujući (prema
tački (c) ovog stava) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog
sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima
nastojanje da se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorila osnova za
privredni rast i strane investicije;
Pozivajući se na uspostavljanje Visokog sudskog i
tužilačkog vijeća Federacije Bosne i Hercegovine, Visokog sudskog i tužilačkog
savjeta Republike Srpske i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i
Hercegovine u maju 2002. godine u cilju jačanja nezavisnosti pravosuđa i
ponovnog imenovanja sudija i tužilaca u skladu sa reorganizacijom sudova i
tužilaštava;
Pozivajući se na Komunike Upravnog odbora Vijeća za
implementaciju mira od 25.-26.09.2003. godine u kojem se Upravni odbor: “složio
da produži mandat Nezavisne pravosudne komisije, kao i prelazni period za Visoka
sudska i tužilačka vijeća do 31.marta 2004. godine. Upravni odbor je dao punu
podršku osnivanju jednog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća na državnom nivou i
apelirao na vlasti BiH da daju svoj doprinos u rješavanju ovog pitanja bez
odlaganja”;
Imajući u vidu potrebu za produženjem prelaznog perioda kako bi
se dovršilo imenovanje sudija i tužilaca u skladu sa reorganizacijom sudova i
tužilaštava;
Pozivajući se na prethodne odluke Visokog predstavnika, odluku
broj 168/02 o donošenju Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike
Srpske objavljenu u “Službenom glasniku Republike Srpske”, 31/02, odluku broj
31/02 o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i
tužilačkom savjetu Republike Srpske, objavljenu u “Službenom glasniku Republike
Srpske”,
55/02.
Ovim donosim slijedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom
sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske,
koji je priložen kao sastavni dio ove odluke.
Ovaj zakon stupa na snagu kao zakon Republike Srpske, danom određenim u članu
2. ovog zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga Narodna skupština Republike
Srpske ne usvoji u odgovarajućem obliku, bez izmjena i dopuna i dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se bez odlaganja u “Službenom
glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo, 20.11.2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VISOKOM
SUDSKOM I TUŽILAČKOM SAVJETU REPUBLIKE SRPSKE
Preambula
Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske (“Službeni
glasnik Republike Srpske, br. 31/02), u svojoj izmijenjenoj formi (“Službeni
glasnik Republike Srpske”, br. 55/02) (u daljem tekstu: “Zakon”), ovim dobija
slijedeće nove izmjene i dopune:
Član 1.
U članu 75, stav 3, riječi “do 31.12.2003. godine” zamjenjuju se riječima “do
31.03.2004.
godine”.
Član
2.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu
Republike Srpske bit će objavljen u “Službenom glasniku Republike Srpske” i
stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja .
|