Koristeći se ovlastima povjerenima Visokome predstavniku člankom V Dodatka 10. (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, po kojemu je Visoki predstavnik konačna vlast u zemlji glede tumačenja toga Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i posebice uzimajući u obzir članak II, 1., d. toga Sporazuma, po kojemu Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni prijeko potrebnim, u pronalaženju rješenja za sve poteškoće u svezi provedbe civilnoga dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI, 2. Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoju konačnu vlast u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi olakašao rješavanje bilo koje takve poteškoće “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to prijeko potrebno” o određenim pitanjima, uključujući (sukladno točki c. stavka XI, 2) i “mjere radi osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Obzirom na stavak 12. 1. Deklaracije Vijeća za provedbu mira sa sastanka u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine, koji je jasno iskazao da to Vijeće smatra uspostavu pravne države, kojoj bi svi građani vjerovali, preduvjetom dugotrajnog mira i samoodrživog gospodarstva sposobnoga privući i zadržati međunarodne i domaće ulagatelje;

Obzirom i na točku 3. Dodatka II (Pravna država i ljudska prava) te Deklaracije, po kojoj uspostava na državnoj razini pravosudnih ustanova koje bi zadovoljile utvrđenu ustavnu potrebu za postupanjem u predmetima kaznenih djela čiji su počinitelji javni dužnosnici Bosne i Hercegovine tijekom obavljanja svojih dužnosti, te u upravnim i izbornim predmetima, jest preduvjet uspostave pravne države u Bosni i Hercegovini;

Imajući na umu ponovno osnaženu strategiju reforme pravosuđa, kako bi se pojačali napori u uspostavi pravne države u Bosni i Hercegovini tijekom 2002/2003. godine, koju je podržao Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 28. veljače 2002. godine i ustvrdivši da je takva strategija osmišljena kao odgovor na pozive vlasti Bosne i Hercegovine za odlučnijim djelovanjem međunarodne zajednice u rješavanju problema kriminaliteta u gospodarstvu, korupcije i problema prisutnih u temeljima pravosudnog sustava;

Uzimajući u obzir činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 7. svibnja 2002. godine u Sarajevu pozvao vlasti Bosne i Hercegovine da osiguraju brzu uspostavu Suda Bosne i Hercegovine, podsjećajući ih da je potrebno da Prizivni odjel Suda započne s radom kako bi donosio odluke u svezi izbornih priziva te apelirajući na vlasti da odmah pronađu održivo rješenje za problem smještaja Suda;

Uzimajući nadalje u obzir činjenicu da je u priopćenju izdatom u Sarajevu 31. srpnja 2002. godine Upravni odbor Vijeća za provedbu mira naveo kako Odbor pozdravlja osnivanje Posebnih vijeća i podržava prijedlog Visokog predstavnika da u sastav Suda Bosne i Hercegovine i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine uključi domaće i međunarodne suce i tužitelje kroz Posebno vijeće ili odjel za organizirani i gospodarski kriminal te korupciju;

Ustvrđujući stoga da je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, koje provodi istragu i kazneni progon za kaznena djela koja su prema Ustavu Bosne i Hercegovine u nadležnosti države Bosne i Hercegovine, preduvjet uspostave pravne države u državi Bosni i Hercegovini;

Imajući na umu da kriminalne djelatnosti i dalje ugrožavaju gospodarska, fiskalna, tržišna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i Hercegovine, te da će osnivanje Posebnog vijeća za organizirani i gospodarski kriminal te korupciju pri Sudu Bosne i Hercegovine unaprijediti odlučnu borbu protiv kriminala u Bosni i Hercegovini;

Imajući na umu i obvezu koju su preuzeli entiteti i Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine o usklađivanju svojih zakona o kaznenom postupku sa Zakonom o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine, kako bi se postiglo da pravda za sve ljude na čitavom području Bosne i Hercegovine u cijelosti bude utemeljena na istim načelima i postupovnim jamstvima, te posebice ustvrđujući napredak koji je do sada postignut u tom procesu;

Uvjeren u životno značenje koje za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje jačanja i provedbe pravne države, kako bi se stvorio temelj gospodarskog rasta i inozemnih ulaganja; iz svih tih razloga

Visoki predstavnik ovime donosi sljedeću

ODLUKU

kojom se proglašava Zakon o novim izmjenama i dopunama Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine,

koji je priložen kao sastavni dio ove odluke

Taj Zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine sukladno članku 13. toga Zakona, na privremenoj osnovi sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez pridodanih uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah te se odmah objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

ZAKON O NOVIM IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TUŽITELJSTVU BOSNE I HERCEGOVINE

Preambula

Zakon o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 43/02, “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 55/02), dalje izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 3/03), ovim se ponovno mijenja i dopunjuje kako slijedi:

Članak 1.

U članku 18a. stavku 1. Zakona, brišu se riječi “maksimalno tri (3)”.

U članku 18a, nakon stavka 3. dodaje se novi stavak 4.:

“4. Iznimno od primjenjivih odredbi Zakona o kaznenom postupku, međunarodni tužitelji ovlašteni su koristiti engleski jezik u svim postupcima pred Sudom Bosne i Hercegovine ili u okviru njihova djelokruga poslova. Prijevod ili tumačenje na jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine osigurava sudski tumač.”

Članak 2.

Ovaj Zakon o novim izmjenama i dopunama Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine stupa na snagu 29. listopada 2003. godine.