Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se daljena stav 12. 1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava, u koju građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživu ekonomiju koja može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;

Pozivajući se uz tona stav 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska prava) pomenute  Deklaracije prema kojemu je uspostava sudskih institucija na državnom nivou, čime bi se zadovoljila potreba data u Ustavu, a koje bi se bavile krivičnim djelima koja su počinili zvaničnici Bosne i Hercegovine u toku obavljanja službene dužnosti kao i upravnim i izbornim pitanjima, osnovni preduslov za uspostavu vladavine prava u Bosni i Hercegovini;

Imajući na umu ponovo osnaženu strategiju sudske reforme u cilju jačanja napora za uspostavu vladavine prava u Bosni i Hercegovini iz 2002/2003 godine koju je podržao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira na sastanku održanom 28. februara 2002. godine konstatujući je da je pomenuta strategija osmišljena u cilju odgovora na pozive upućene od strane vlasti u Bosni i Hercegovini koje traže jači angažman međunarodne zajednice po pitanju privrednog kriminala, korupcije i problema sa kojima se suočava sudski sistem;

Uzimajući u obzir činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 7. maja 2002. godine u Sarajevu pozvao organe vlasti BiH da osiguraju brzo uspostavljanje Suda Bosne i Hercegovine, podsjećajući ih da je potrebno da Apelaciono odjeljenje Suda bude operativno kako bi donosilo odluke vezano za izborne žalbe, te apelirajući na organe vlasti da odmah pronađu održivo rješenje za problem lokacije Suda;

Uzimajući u obzir dalje činjenicu da je u kominikeu izdatom u Sarajevu 31. jula 2002. godine Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira naveo kako Odbor pozdravlja osnivanje Posebnih vijeća i podržava prijedlog Visokog predstavnika da u sastav Suda Bosne i Hercegovine i Tužilaštva Bosne i Hercegovine uključi domaće i međunarodne sudije i tužioce kroz Posebno vijeće/odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju;

Konstatirajući stoga da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje osigurava istragu i krivično gonjenje krivičnih djela koja po Ustavu Bosne i Hercegovine spadaju u nadležnost države Bosne i Hercegovine, preduslov za uspostavu vladavine prava u državi Bosni i Hercegovini;

Potvrđujući da kriminalne aktivnosti i dalje ugrožavaju ekonomska, fiskalna, tržišna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i Hercegovine, te da će osnivanje Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u sklopu pomenutog Tužilaštva Bosne i Hercegovine unaprijediti odlučnu borbu protiv kriminala u Bosni i Hercegovini;

Imajući na umu obavezu koju su preuzeli entiteti i Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine da usklade svoje zakone o krivičnom postupku sa Zakonom o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine kako bi se osiguralo da pravda za sve ljude na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine u cjelini bude zasnovana na istim principima i procesnim garancijama, te posebno konstatujući napredak koji je do sada postignut u tom procesu;

Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da se ojača i slijedi vladavina prava kako bi se stvorila osnova za privredni rast i strane investicije, te iz svih gore navedenih razloga;

Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o novim izmjenama i dopunama Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine,

koji se nalazi u prilogu kao sastavni dio ove odluke

Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine od dana utvrđenog u članu 2. istog zakona, na privremenoj osnovi, dok ga ne usvoji Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

ZAKON O NOVIM IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE

Preambula

Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 24/02, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br. 43/02, “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 55/02), dalje izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 3/03), ovim se ponovo mijenja i dopunjuje kako slijedii:

Član 1.

U članu 18a. stav 1. Zakona, brišu se riječi “maksimalno tri (3)”.

U članu 18a, nakon stava 3. dodaje se slijedeći stav 4.:

“4. Izuzetno od relevantnih odredbi Zakona o krivičnom postupku, međunarodni tužioci su ovlašteni da koriste engleski jezik u svim postupcima pred Sudom Bosne i Hercegovine ili u okviru njihovog djelokruga poslova. Prevod/tumačenje na jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine obezbjeđuje sudski tumač.”

Član 2.

Ovaj Zakon o novim izmjenama i dopunama Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine stupa na snagu 29. oktobra 2003. godine.