|
Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku povjerene člankom
V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora) Općega
okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenoga Sporazuma
o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora; i posebno uzevši u obzir članak
II 1. (d) istoga Sporazuma prema kojemu Visoki predstavnik “pomaže, kada to
ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi sa
provedbom civilnoga dijela Mirovnoga ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira
održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojemu je Vijeće za provedbu
mira pozdravilo namjeru Visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni
autoritet u zemlji u svezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnoga dijela
Mirovnoga ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno
gorenarečenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o
određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima
se osigurava provedba Mirovnoga sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i
Hercegovine i njezinih entiteta”;
Pozivajući se dalje na stavak 12. 1 Deklaracije Vijeća za provedbu
mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine u kojem je
jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava vladavine zakona, u koju građani
imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samodorživu ekonomiju koja
može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Pozivajući se uz to na stavak 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska
prava) narečene Deklaracije prema kojemu je uspostava sudskih ustanova na
državnoj razini, čime bi se zadovoljila potreba data u Ustavu a koje bi se
bavile kaznenim djelima koja su počinili dužnosnici Bosne i Hercegovine tijekom
obavljanja službene dužnosti kao i upravnim i izbornim pitanjima, osnovni
preduvjet za uspostavu vladavine zakona u Bosni i Hercegovini;
Imajući na umu ponovo osnaženu startegiju sudske reforme u cilju
jačanja napora za uspostavu vladavine zakona u Bosni i Hercegovini iz
2002/2003 godine koju je podržao Upravni odbor Vijeća za provedbu mira na
sastanku održanom 28. veljače 2002. godine konstatirajući je da je narečena
strategija osmišljena u cilju odgovora na pozive upućene od strane vlasti u
Bosni i Hercegovini koje traže jači angažman međunarodne zajednice po pitanju
privrednog kriminala, korupcije i problema sa kojima se suočava sudbeni sustav;
Uzimajući u obzir činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za provedba
mira 7. svibnja 2002. godine u Sarajevu pozvao organe vlasti BiH da osiguraju
brzo uspostavljanje Suda Bosne i Hercegovine podsjećajući ih da je potrebno da
Prizivno odjeljenje Suda bude operativno kako bi donosilo odluke u svezi s
izbornim prizivima te apelirajući na organe vlasti da odmah pronađu održivo
rješenje za problem lokacije Suda;
Uzimajući u obzir dalje činjenicu da je u kominikeju izdatom u
Sarajevu 31. srpnja 2002. godine Upravni odbor Vijeća za provedbu mira naveo
kako Odbor pozdravlja osnivanje Posebnih vijeća i podržava prijedlog Visokog
predstavnika da u sastav Suda Bosne i Hercegovine i Tužiteljstva Bosne i
Hercegovine uključi domaće i međunarodne suce i tužitelje kroz Posebno
vijeće/odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju;
Konstatirajući stoga da je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine koje
osigurava istragu i kazneno gonjenje kaznenih djela koja spadaju u nadležnost
države Bosne i Hercegovine prema Ustavu Bosne i Hercegovine preduvjet za
uspostavu vladavine zakona u državi Bosni i Hercegovini;
Potvrđujući da kriminalne djelatnosti i dalje ugrožavaju
ekonomska, fiskalna, tržišna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i
Hercegovine, te da će osnivanje Posebnog odjela za organizirani kriminal,
privredni kriminal i korupciju u sklopu pomenutog Tužiteljstva Bosne i
Hercegovine unaprijediti odlučnu borbu protiv kriminala u Bosni i
Hercegovini;
Imajući na umu obvezu koju su preuzeli entiteti i Brčko Distrikt Bosne
i Hercegovine da usklade svoje zakone o kaznenom postupku sa Zakonom o
kaznenom postupku Bosne i Hercegovine kako bi se osiguralo da je pravda za
sve ljude na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine u cjelosti utemeljna na
istim principima i proceduralnim garancijama te posebno konstatirajući napredak
koji je do sada postignut u tom procesu;
Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da
se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorio temelj za privredni rast
i strane investicije te iz svih gore narečenih razloga;
Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću
ODLUKU
Kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine, koji se nalazi u privitku kao sastavni dio ove
odluke
Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine od dana utvrđenog
u članku 5. istog zakona, na privremenom osnovu dok ga ne usvoji Parlamentarna
skupština Bosne i Hercegovine u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez
dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 24. siječnja 2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TUŽITELJSTVU BOSNE
I HERCEGOVINE
Preambula
Zakon o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine”, br. 24/02, “Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, br.
43/02, “Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 55/02) (u daljem tekstu: Zakon),
ovim se mijenja i dopunjuje kako slijedi:
Članak 1.
1. U članku 12, stavak 3, u riječima ‘zakonom
Bosne i Hercegovine’ riječi ‘Bosne i Hercegovine’ brišu se.
2. U članku 12, stavak 4. briše se.
Članak 2.
U članku 16, stavak 1, iza riječi: ‘ima tajnika’, brišu se sljedeće riječi:
‘kojeg imenuje Kolegij tužitelja’.
Članak 3.
Postojeći članak 18. zakona briše se, a dodaje se novi članak 18. koji glasi:
‘Nakon formiranja Tužiteljstva, svi sudovi i tužiteljstva u Federaciji Bosne
i Hercegovine, Republici Srpskoj i Brčko Distriktu kod kojih je u tijeku
rješavanje kaznenih predmeta koji spadaju u nadležnost Suda Bosne i Hercegovine,
na temelju izmijenjenog i dopunjenog članka 13. Zakona o Sudu Bosne i
Hercegovine, u kojima optužnica nije potvrđena ili nije postala pravomoćna,
obvezni su o tim predmetima obavijestiti Tužiteljstvo. ’
Članak 4.
Iza članka 18. dodaje se novi članak 18 a. koji glasi:
‘Članak 18 a.
Međunarodni tužitelji
1. U prijelaznom periodu može biti imenovano
maksimalno troje (3) međunarodnih tužitelja Posebnog odjela za organizirani
kriminal, gospodarski kriminal i korupciju. Međunarodni tužitelji ne mogu biti
državljani Bosne i Hercegovine ili državljani bilo koje od susjednih zemalja.
Prijelazni period ne može trajati duže od četiri godine.
2. Jedan od međunarodnih tužitelja obnaša
dužnost zamjenika glavnog tužitelja i šefa Posebnog odjela.
3. Međunarodni tužitelji neće se smatrati
odgovornim u kaznenom ili parničnom postupku za bilo koju radnju počinjenu u
obnašanju svojih dužnosti prema ovom zakonu.’
Članak 5.
Stupanje na snagu
Ovaj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine
stupa na snagu 1. veljače 2003. godine i objavljuje se odmah u “Službenom
glasniku Bosne i Hercegovine”.
|