|
Koristeći se ovlastima koje su Visokom
predstavniku povjerene člankom V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga
dijela Mirovnoga ugovora) Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, prema kojemu je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede
tumačenja gorenarečenoga Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga
ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istoga Sporazuma prema kojemu
Visoki predstavnik “pomaže, kada to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih
problema koji se pojave u svezi sa provedbom civilnoga dijela Mirovnoga
ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira
održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojemu je Vijeće za provedbu
mira pozdravilo namjeru Visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni
autoritet u zemlji u svezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnoga dijela
Mirovnoga ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno
gorenarečenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o
određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima
se osigurava provedba Mirovnoga sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i
Hercegovine i njenih entiteta”;
Pozivajući se dalje na stavak 12. 1 Deklaracije Vijeća za provedbu
mira sa sastanka održanog u Madridu 15. i 16. prosinca 1998. godine u kojem je
jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava vladavine zakona, u koju građani
imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samodorživu
ekonomiju koja može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Pozivajući se uz to na stavak 3. Aneksa II (Vladavina zakona i ljudska
prava) narečene Deklaracije prema kojemu je uspostava sudskih ustanova na
državnoj razini, čime bi se zadovoljila potreba data u Ustavu a koje bi se
bavile kaznenim djelima koja su počinili dužnosnici Bosne i Hercegovine
tijekom obavljanja službene dužnosti kao i upravnim i izbornim pitanjima,
osnovni preduvjet za uspostavu vladavine zakona u Bosni i
Hercegovini;
Imajući na umu ponovo osnaženu startegiju sudske reforme u cilju
jačanja napora za uspostavu vladavine zakona u Bosni i Hercegovini iz
2002/2003 godine koju je podržao Upravni odbor Vijeća za provedbu mira na
sastanku održanom 28. veljače 2002. godine konstatirajući je da je narečena
strategija osmišljena u cilju odgovora na pozive upućene od strane vlasti u
Bosni i Hercegovini koje traže jači angažman međunarodne zajednice po pitanju
privrednog kriminala, korupcije i problema sa kojima se suočava sudski
sistem;
Uzimajući u obzir činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za provedba
mira 7. svibnja 2002. godine u Sarajevu pozvao organe vlasti Bosne i Hercegovine
da osiguraju brzo uspostavljanje Suda Bosne i Hercegovine podsjećajući ih da je
potrebno da Prizivno odjeljenje Suda bude operativno kako bi donosilo odluke u
svezi s izbornim žalbama te apelirajući na organe vlasti da odmah pronađu
održivo rješenje za problem lokacije Suda;
Uzimajući u obzir dalje činjenicu da je u kominikeju izdatom u
Sarajevu 31. srpnja 2002. godine Upravni odbor Vijeća za provedbu mira naveo
kako Odbor pozdravlja osnivanje Posebnih vijeća i podržava prijedlog Visokog
predstavnika da u sastav Suda Bosne i Hercegovine i Tužiteljstva Bosne i
Hercegovine uključi domaće i međunarodne suce i tužitelje kroz Posebno
vijeće/odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju;
Imajući na umuda kriminalne djelatnosti i dalje ugrožavaju ekonomska,
fiskalna, tržišna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i
Hercegovine, te da će osnivanje Posebnog Vijeća za organizirani kriminal,
privredni kriminal i korupciju u sklopu narečenog Suda Bosne i Hercegovine
unaprijediti odlučnu borbu protiv kriminala u Bosni i Hercegovini;
Uvjeren u vitalni značaj koji za Bosnu i Hercegovinu ima nastojanje da
se ojača i slijedi vladavina zakona kako bi se stvorio temelj za privredni
rast i strane investicije te iz svih gore navedenih razloga;
Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
Sudu Bosne i Hercegovine, koji je sastavni dio ove odluke
Navedeni zakon stupa na snagu kao zakon Bosne i Hercegovine na dan predviđen
u članku 13. zakona, na privremenom temelju sve dok ga Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez
dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 24. siječnja 2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDU BOSNE I
HERCEGOVINE
Uvod
Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”,
29/00), izmijenjen i dopunjen članom 73. Zakona o Visokom sudbenom i
tužiteljskom vijeću (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 15/02), dalje
izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i
Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, 24/02) (u daljnjem tekstu:
Zakon), ovim se mijenja i dopunjava kako slijedi:
Članak 1.
Članak 9. stavak 2. Zakona se briše.
Članak 2.
Članak 13. Zakona se briše i zamjenjuje se novim člankom 13. koji glasi:
“1. Sud je nadležan za kaznena djela utvrđena Kaznenim zakonom Bosne i
Hercegovine i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.
2. Sud je dalje nadležan za kaznena djela
utvrđena zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko
Distrikta Bosne i Hercegovine kada ta kaznena djela:
a) ugrožavaju suverenitet, teritorijalni
integritet, političku neovisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni
subjektivitet Bosne i Hercegovine;
b) mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne
posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne
posljedice za Bosnu i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu gospodarsku štetu
ili druge štetne posljedice izvan teritorija datog entiteta ili Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine.
3. U nadležnosti Suda je također da:
a) zauzima konačan i pravno obvezujući stav
vezan za provedbu zakona Bosne i Hercegovine imeđunarodnih ugovorana zahtjev
bilo kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine
kojem je povjerena provedba zakona Bosne i Hercegovine;
b) odlučuje o pitanjima koja se tiču provedbe
međunarodnih i međuentitetskih kaznenih propisa, uključujući i odnose s
Interpolom i drugim međunarodnim policijskim tijelima, kao što su transfer
osuđene osobe, izručenje i predaja osoba, koji se zahtijevaju od bilo kojeg
tijela na području Bosne i Hercegovine od strane druge države, odnosno
međunarodnog suda ili tribunala;
c) rješava sukob nadležnosti između sudova
entiteta, između sudova entiteta i Suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te
između Suda Bosne i Hercegovine i bilo kojeg drugog suda;
d) odlučuje o ponavljanju kaznenog postupka za
kaznena djela predviđena zakonima države Bosne i Hercegovine.”
Članak 3.
U članku 14. stavak 2. točka c), iza riječi “i sudova Brčko Distrikta”,
dodaju se slijedeće riječi “te između Suda Bosne i Hercegovine i bilo kojeg
drugog suda”.
Članak 4.
U članku 15. stavak 1. se briše i zamjenjuje se novim stavkom 1. koji glasi:
“1. Sud je nadležan da odlučuje po:
a) žalbama protiv presuda ili odluka koje
donese Kazneno odjeljenje ovog Suda;
b) žalbama protiv presuda ili odluka koje
donese Upravno odjeljenje ovog Suda;
c) izvanrednim pravnim lijekovima protiv
pravomoćnih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za
ponavljanje postupka.”
Članak 5.
Članak 16, članak 17. i članak 18. Zakona se brišu.
Član 6.
Članak 23. kako je izmijenjen i dopunjen briše se i zamjenjuje novim člankom
23. koji glasi:
“1. Upravno odjeljenje se sastoji od najmanje pet sudija.
2. Kazneno odjeljenje se sastoji od najmanje
deset sudija.
3. Apelaciono odjeljenje se sastoji od najmanje
deset sudija.
4. Odjeljenja sude u vijećima sastavljenim od
po troje sudija.
5. Od sudije iz drugog odjeljenja može se
tražiti da sudi u Apelacionom odjeljenju, osim u Posebnom apelacionom
vijeću.”
Članak 7.
Članak 24. stavci 3, 4. i 5. kako su izmijenjeni i dopunjeni brišu se i
zamjenjuju novim stavcima 3. i 4, koji glase:
“3. Suci pojedinačno mogu obavljati i dužnosti suca za prethodni postupak i
suca za prethodno saslušanje.
4. Kaznenim odjeljenjem predsjedava predsjednik
odjeljenja kojeg biraju svi suci odjeljenja.”
Članak 8.
Članak 32, članak 33, članak 34, članak 35, članak 36, članak 37, članak 38,
članak 39, članak 40, članak 41. i članak 42. Zakona se brišu.
Članak 9.
Članak 44, članak 45, članak 46, članak 47, članak 48, članak 49, članak 50,
članak 51, članak 52, članak 53, članak 54, članak 55, članak 56, članak 57,
članak 58, članak 59. i članak 60. Zakona se brišu.
Članak 10.
U članku 61. stavak 1. riječi “u skladu sa člankom 37. ovog zakona” i riječi
“u skladu sa člankom 57. ovog zakona” se brišu.
Članak 61. stavak 4. kako je izmijenjen i dopunjen briše se.
Članak 11.
Članak 63. i članak 64. Zakona se brišu.
Članak 12.
Članak 65. kako je izmijenjen i dopunjen briše se i zamjenjuje se novim
člankom 65. koji glasi:
“1. U prijelaznom periodu može se imenovati jedan broj od najviše šest (6)
međunarodnih sudaca u posebna vijeća za organizirani kriminal, gospodarski
kriminal i korupciju pri Kaznenom i Apelacionom odjeljenju. Međunarodni suci ne
smiju biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje od susjednih zemalja.
Prijelazni period može trajati najduže četiri godine.
2. Međunarodni suci neće se smatrati
odgovornima u kaznenom ili parničnom postupku za bilo koju radnju počinjenu u
vršenju svojih dužnosti prema ovom zakonu.
Članak 13.
Stupanje na snagu
Ovaj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine stupa na
snagu 01. 02. 2003. godine.
|