|
Koristeći seovlastima koje su Visokom predstavniku date
člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojemu je Visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja pomenutog Sporazuma o
civilnoj provedbi Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II. 1. (d)
gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to
ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u
svezi sa civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira
koje se sastalo u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za
provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni
autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog
ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno
rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim”, u
svezi sa određenim pitanjima, uključujući (u sukladno točki (c) ovog stavka) i
“mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju
Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
Obzirom na članak II 2. i članak II 3. (e) Ustava Bosne i
Hercegovine koji svim osobama na teritoriju Bosne i Hercegovine garantiraju
ljudska prava i temeljne slobode definirane Europskom konvencijom o zaštiti
ljudskih prava i temeljnih sloboda i pratećim protokolima, uključujući i “pravo
na pravično saslušanje u … kaznenim stvarima, te druga prava koja se odnose na
kazneni postupak”;
Imajući na umu da je u cilju pravičnog saslušanja, koje podrazumijeva
provedbu istrage prije glavnog pretresa, neophodna provedba potpune,
blagovremene, pravične, učinkovite i sveobuhvatne istrage prije samog glavnog
pretresa;
Prihvaćajući značaj obveze da se prilikom vođenja kaznenih postupaka
mora učiniti sve da bi se osiguralo da, u mjeri u kojoj je to moguće, sve
činjenice budu pouzdano i točno ustanovljene;
Obzirom na značaj garantiranja primjene temeljnih načela kaznenog
postupka koji su na snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine, a koji su trenutačno
definirani u Glavi I, članak 1. do 19. , Zakona o kaznenom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br.
43/98);
Obzirom na značaj garantiranja primjene temeljnih načela kaznenog
postupka koji su na snazi u Republici Srpskoj, a koji su trenutačno definirani u
Poglavlju I članak 1. do 21. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske
(Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, br. 26/86,
74/87, 57/89, 3/90; Službeni glasnik Republike Srpske br. 26/93, 14/94,
6/97);
Obzirom na značaj garantiranja primjene temeljnih načela kaznenog
postupka u Bosni i Hercegovini, a koji su trenutačno definirani u Poglavlju I
članak 1. do 19. Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine;
U cilju primjene načela zakonitosti kaznenog gonjenja u Federaciji
Bosne i Hercegovine, kao što je trenutačno propisano u članku 16. pomenutog
Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine;
U cilju primjene načela zakonitosti kaznenog gonjenja u Republici
Srpskoj, kao što je trenutačno propisano u članku 18. pomenutog Zakona o
kaznenom postupku Republike Srpske;
U cilju primjene demokratskih standarda i načela definiranih u Zakonu
o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine, prije svega načela zakonitosti i
jednakosti u postupanju, definiranih u člancima 2. i 14. pomenutog Zakona, te
propisanih standarda transparentnosti naglašenih otvorenom prirodom glavnog
pretresa kao što je propisano u članku 234. Zakona;
Podsjećajući na vitalni značaj koji za Federaciju Bosne i Hercegovine,
Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu imaju napori čiji je cilj da se osigura
jačanje i poštivanje vladavine prava;
Imajući na umu Kominike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira
(Sarajevo 13. srpnja 2000), u kojem se kaže da su se Upravni odbor i Visoki
predstavnik između ostalog suglasili da je za promoviranje vladavine prava
potrebito ulagati stalne napore od strane međunarodne zajednice, dok je u
kontekstu osnivanja Neovisnog povjerenstva za pravosuđe spomenut nastavak
praćenja i procjene rada sudova i tužiteljstava u svjetlu okončanja mandata
JSAP-a;
Uzimajući u obzir, putem pozivanja na i informacije iz odredaba iz
članaka III 1. (a) i IV 3. Aneksa 11 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, u kojem su strane potpisnice Sporazuma o međunarodnim policijskim
snagama između ostalog prihvatile praćenje, posmatranje i inspekciju pravosudnih
organizacija i postupaka na bilo kojim lokacijama i objektima gdje se odvijaju
pravosudne aktivnosti;
Imajući na umu postojanje i značaj obveze objelodanjivanja
informacija, koje se između ostalog moraju pridržavati svi suci, tužitelji, te
zvaničnici ministarstava unutarnjih poslova, finansija i pravde, a u smislu
informacija koje od njih traži Neovisno povjerenstvo za pravosuđe, sukladno
Odluci Visokog predstavnika br. 94/01 (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br.
10/01, Službene novine Federacije BiH br. 14/01 i Službeni glasnik Republike
Srpske br. 17/01), te Odluci Visokog predstavnika br. 16/02 (Službeni glasnik
Bosne i Hercegovine br. 10/01, Službene novine Federacije BiH br. 40/02 i
Službeni glasnik Republike Srpske br. 55/02);
Obziromda je misija Međunarodnih policijskih snaga Ujedinjenih naroda
okončana 31. prosinca 2002. godine;
Imajući dalje u vidu da je za promoviranje vladavine prava i procesa
provedbe mira potrebno praćenje sudbenih postupaka u svim fazama na čitavom
teritoriju Bosne i Hercegovine kada god to smatraju neophodnim osobe koje je za
to ovlastio Visoki predstavnik;
Izvodeći zaključak da je za ovakvo praćenje sudbenih postupaka
potrebno ovlastiti uredno imenovane osobe koje bi imale pravo vršiti uvid u sve
sudske spise i dokumente koji se odnose na predmete koji se prate;
Svjestan činjeniceda identitet ovih uredno imenovanih promatrača na
suđenjima mora biti jasno ustanovljen i poznat;
Uzimajući u obzir sve gore navedeno, Visoki predstavnik ovim donosi
slijedeću
ODLUKU
(1) Koristeći se ovlastima koja su mu data člankom V Aneksa 10
(Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir
u Bosni i Hercegovini, Visoki predstavnik je zaključio da u interesu pravosuđa
postoji potreba da imenuje određeni broj osoba koje će biti ovlaštene da prate
sudske postupke, a kojima će u tu svrhu biti izdate odgovarajuće službene
legitimacije.
(2) Ovi ovlašteni promatrači imaju pravo da bez ikakvih smetnji
ili zapreka, bez obzira na moguće restriktivne odredbe procesnih zakonskih
propisa ili pravila, prisustvuju i prate sudske postupke za koje budu
zainteresirani, te pravo da izvrše uvid u sudske spise koji se odnose na ove
navedene postupke.
(3) Sudski postupci o kojima se ovdje radi mogu se pratiti u bilo
kojoj fazi, bez obzira da li se radi o pretprocesnoj ili nekoj drugoj fazi.
(4) Ovi promatrači moraju poštivati sva postojeća pravila glede
povjerljivosti i eventualnoj zatvorenosti postupka za javnost.
(5) Ova odluka, koju Visoki predstavnik donosi u gore navedenom
svojstvu sukladno ovlastima koje su mu date njegovim međunarodnim mandatom, ne
može biti predmetom razmatranja pred sudovima Bosne i Hercegovine. Međutim,
donošenjem ove Odluke Visoki predstavnik ne nastupa umjesto bilo kojeg domaćeg
zakonodavnog tijela.
Ova odluka stupa na snagu odmah, i odmah se objavljuje u Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 24. siječnja 2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
|