|
Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom
predstavniku data članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj implementaciji
Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema
kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
pomenutog Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora; i posebno uzevši
u obzir član II. 1. (d) gore navedenog Sporazuma, prema kojem Visoki predstavnik
“pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme
koji se pojave u vezi sa civilnom implementacijom”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za
implementaciju mira koje se sastalo u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u
kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika
da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o
civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja
za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada to
bude smatrao neophodnim”, u vezi sa određenim pitanjima, uključujući (u skladu
sa tačkom (c) ovog stava) i “mjere u svrhu obezbjeđenja implementacije Mirovnog
sporazuma na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Obzirom na član II 2. i član II 3. (e) Ustava Bosne i
Hercegovine koji svim licima na teritoriji Bosne i Hercegovine garantuje ljudska
prava i temeljne slobode definisane Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih
prava i temeljnih sloboda i pratećim protokolima, uključujući i “pravo na
pravično saslušanje u … krivičnim stvarima, te druga prava koja se odnose na
krivični postupak”;
Imajući na umu da je u cilju pravičnog saslušanja, koje
podrazumijeva provođenje istrage prije glavnog pretresa, neophodno provođenje
potpune, blagovremene, pravične, efikasne i sveobuhvatne istrage prije samog
glavnog pretresa;
Prihvatajući značaj obaveze da se prilikom vođenja krivičnih
postupaka mora učiniti sve da bi se osiguralo da, u mjeri u kojoj je to moguće,
sve činjenice budu pouzdano i tačno ustanovljene;
Obzirom na značaj garantovanja primjene osnovnih principa
krivičnog postupka koji su na snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine, a koji su
trenutno definisani u Glavi I član 1. do 19. Zakona o krivičnom postupku
Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine,
br. 43/98);
Obzirom na značaj garantovanja primjene osnovnih principa
krivičnog postupka koji su na snazi u Republici Srpskoj, a koji su trenutno
definisani u Glavi I član 1. do 21. Zakona o krivičnom postupku Republike
Srpske (Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, br.
26/86, 74/87, 57/89, 3/90; Službeni glasnik Republike Srpske br. 26/93, 14/94,
6/97);
Obzirom na značaj garantovanja primjene osnovnih principa
krivičnog postupka u Bosni i Hercegovini, a koji su trenutno definisani u Glavi
I član 1. do 19. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine;
U cilju primjene principa zakonitosti krivičnog gonjenja u
Federaciji Bosne i Hercegovine, kao što je trenutno propisano u članu 16.
pomenutog Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine;
U cilju primjene principa zakonitosti krivičnog gonjenja u
Republici Srpskoj, kao što je trenutno propisano u članu 18. pomenutog Zakona o
krivičnom postupku Republike Srpske;
U cilju primjene demokratskih standarda i principa definisanih
u Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, prije svega principa
zakonitosti i jednakosti u postupanju, definisanih u članovima 2. i 14.
pomenutog Zakona, te propisanih standarda transparentnosti naglašenih otvorenom
prirodom glavnog pretresa kao što je propisano u članu 234. Zakona;
Podsjećajući na vitalni značaj koji za Federaciju Bosne i
Hercegovine, Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu imaju napori čiji je cilj da
se osigura jačanje i poštivanje vladavine prava;
Imajući na umu Kominike Upravnog odbora Vijeća za
implementaciju mira (Sarajevo 13. juli 2000), u kojem se kaže da su se Upravni
odbor i Visoki predstavnik između ostalog složili da je za promovisanje
vladavine prava potrebno ulagati stalne napore od strane međunarodne zajednice,
dok je u kontekstu osnivanja Nezavisne komisije za pravosuđe spomenut nastavak
praćenja i procjene rada sudova i tužilaštava u svjetlu okončanja mandata
JSAP-a;
Uzimajući u obzir, putem pozivanja na i informacije iz odredaba
članova III 1. (a) i IV 3. Aneksa 11 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, u kojem su strane potpisnice Sporazuma o međunarodnim policijskim
snagama između ostalog prihvatile praćenje, posmatranje i inspekciju pravosudnih
organizacija i postupaka na bilo kojim lokacijama i objektima gdje se odvijaju
pravosudne aktivnosti;
Imajući na umu postojanje i značaj obaveze objelodanjivanja
informacija, koje se između ostalog moraju pridržavati sve sudije, tužioci, te
službenici ministarstava unutrašnjih poslova, finansija i pravde, a u smislu
informacija koje od njih traži Nezavisna komisija za pravosuđe, u skladu sa
Odlukom Visokog predstavnika br. 94/01 (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br.
10/01, Službene novine Federacije BiH br. 14/01 i Službeni glasnik Republike
Srpske br. 17/01), te Odlukom Visokog predstavnika br. 16/02 (Službeni glasnik
Bosne i Hercegovine br. 10/01, Službene novine Federacije BiH br. 40/02 i
Službeni glasnik Republike Srpske br. 55/02);
Obzirom da je misija Međunarodnih policijskih snaga Ujedinjenih
nacija okončana 31. decembra 2002. godine;
Imajući dalje u vidu da je za promovisanje vladavine prava i
procesa implementacije mira potrebno praćenje sudskih postupaka u svim fazama na
čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine kada god to smatraju neophodnim osobe
koje je za to ovlastio Visoki predstavnik;
Izvodeći zaključak da je za ovakvo praćenje sudskih postupaka
potrebno ovlastiti uredno imenovane osobe koje bi imale pravo vršiti uvid u sve
sudske spise i dokumente koji se odnose na predmete koji se prate;
Svjestan činjenice da identitet ovih uredno imenovanih
posmatrača na suđenjima mora biti jasno ustanovljen i poznat;
Uzimajući u obzir sve gore navedeno, Visoki predstavnik ovim donosi
slijedeću
ODLUKU
(1) Koristeći se ovlaštenjima koja su mu data članom V Aneksa 10
(Sporazum o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora) Opšteg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini, Visoki predstavnik je zaključio da u interesu
pravosuđa postoji potreba da imenuje određeni broj lica koja će biti ovlaštena
da prate sudske postupke, a kojima će u tu svrhu biti izdate odgovarajuće
službene legitimacije.
(2) Ovi ovlašteni posmatrači imaju pravo da bez ikakvih smetnji
ili zapreka, bez obzira na moguće restriktivne odredbe procesnih zakonskih
propisa ili pravila, prisustvuju i prate sudske postupke za koje budu
zainteresovani, te pravo da izvrše uvid u sudske spise koji se odnose na ove
navedene postupke.
(3) Sudski postupci o kojima se ovdje radi mogu se pratiti u bilo
kojoj fazi, bez obzira da li se radi o pretprocesnoj ili nekoj drugoj fazi.
(4) Ovi posmatrači moraju poštivati sva postojeća pravila u
pogledu povjerljivosti i eventualnoj zatvorenosti postupka za javnost.
(5) Ova odluka, koju Visoki predstavnik donosi u gore navedenom
svojstvu u skladu sa ovlastima koje su mu date njegovim međunarodnim mandatom,
ne može biti predmetom razmatranja pred sudovima Bosne i Hercegovine. Međutim,
donošenjem ove Odluke Visoki predstavnik ne nastupa umjesto bilo kojeg domaćeg
zakonodavnog tijela.
Ova odluka stupa na snagu odmah, i odmah se objavljuje u Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 24. januar 2003.
Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
|