Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema podstavu (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Pozivajući se nadaljena stav 12.1 Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sa sjednice održane u Madridu 15. i 16. decembra 1998. godine, kojim se jasno stavlja do znanja da gore pomenuto Vijeće smatra da je uspostava vladavine prava u koju svi građani imaju povjerenje preduslov za trajni mir i samoodrživu ekonomiju koja će biti sposobna da privuče i zadrži međunarodne i domaće investitore;

Imajući u vidu osnaženu strategiju za provođenje sudske reforme u cilju jačanja napora na uspostavi vladavine prava u Bosni i Hercegovini u 2002/03. godini, što je podržao i Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 28. februara 2002. godine, te podsjećajući da je gore pomenuta strategija izrađena kao odgovor na pozive organa vlasti Bosne i Hercegovine da međunarodna zajednica pokrene snažnije aktivnosti u borbi protiv privrednog kriminala, korupcije i problema unutar sudskog sistema;

Imajući takođe u vidu komunike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, izdat 7. maja 2002. godine u Sarajevu, u kojem se navodi da će osnivanje jedinstvenog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća “postaviti temelj za dalju reformu pravosuđa, kao što je restrukturiranje sudskog i tužilačkog sistema”;

S obzirom da se u komunikeu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, izdatog u Sarajevu 31. jula 2002. godine, organi vlasti u Bosni i Hercegovini pozivaju da pruže pomoć u blagovremenom osnivanju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i restrukturiranju sudskog i tužilačkog sistema;

Svjestan potrebe za nastavkom restrukturiranja i procesa odabira sudija i tužilaca nakon osnivanja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća za Federaciju Bosne i Hercegovine, te da restrukturiranje predstavlja korak od ključnog značaja za reformu i jačanje tužilačkog sistema;

Uviđajućida kriminalne aktivnosti i dalje ugrožavaju ekonomska, fiskalna, komercijalna i druga socijalna prava i interese građana Bosne i Hercegovine, te da će restrukturiranje tužilačkog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine unaprijediti energičnu borbu protiv kriminala u Bosni i Hercegovini;

Uvjerenda je od ključnog značaja za Bosnu i Hercegovinu da osigura jačanje i poštivanje vladavine prava s ciljem stvaranja osnova za ekonomski rast i strana ulaganja;

Prema tome, imajući u viduhitnost i potrebu za restrukturiranjem tužilačkog sistema u Federaciji Bosne i Hercegovine i iz svih gore navedenih razloga,

donosim slijedeću

ODLUKU

kojom se proglašava Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine, koji čini sastavni dio ove Odluke.

Ovaj Zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine, kao što je to predviđeno u članu 20. ovog Zakona, na privremenoj osnovi, sve dok ga u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bilo kakvih uslova, ne usvoji Parlament Federacije Bosne i Hercegovine. 

Ova Odluka stupa na snagu odmah i biće odmah objavljena u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Preambula

Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom Vijeću Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 22/02)(u daljem tekstu: Zakon) mijenja se i dopunjuje kako slijedi:

Član 1.

U članu 5., stav 1., alineja 2., riječi “federalni tužilac i njegovi zamjenici” zamjenjuju se riječima “kolegijum tužilaca Federalnog tužilaštva”.

U članu 5., stav 1., alineja 4., riječi “ili zamjenik tužioca” i riječi “ili općinskog tužilaštva” brišu se. Riječi “Udruženje tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine” zamjenjuju se riječima “kolegijum tužilaca kantonalnog tužilaštva”.

Član 2.

U članu 18., tačka 1., riječi “rezervnih sudija, tužilaca i zamjenika tužilaca” zamjenjuju se riječima “rezervnih sudija i tužilaca”.

U članu 18., tačka 2., nakon riječi “predsjednike sudova” dodaju se riječi “, glavne tužioce i zamjenike glavnih tužilaca”.

U članu 18., tačka 11., riječi “sudija porotnika, tužilaca i zamjenika tužilaca” zamjenjuju se riječima “sudija porotnika i tužilaca”.

U članu 18., tačka 13. zamjenjuje se novom tačkom koja glasi:

“utvrđuje broj sudija i tužilaca određenog suda ili tužilaštva nakon dobijenog mišljenja ili na inicijativu predsjednika tog suda ili glavnog tužioca i nakon konsultacija sa organom nadležnim za pitanja budžeta”;

U članu 18., tačka 14., riječi “sudija, tužilaca i zamjenika tužilaca” zamjenjuju se riječima “sudija i tužilaca”.

Član 3.

U članu 19., alineja 5., riječi “i općinska” brišu se.

Član 4.

U članu 20., riječi “zamjenici tužilaca” brišu se.

Član 5.

U članu 23., riječi “Sudije, tužioci, zamjenici tužilaca” zamjenjuju se riječima “Sudije i tužioci”.

Član 6.

Podnaslov koji prethodi članu 29. zamjenjuje se podnaslovom “Glavni tužioci, zamjenici glavnih tužilaca i tužioci”.

Član 7.

Stav 1. člana 29. zamjenjuje se sljedećim stavom koji glasi:

“Glavni tužilac i zamjenici glavnog tužioca Federalnog tužilaštva potrebno je da imaju najmanje deset (10) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, zamjenici tužilaca, advokati ili da imaju iskustvo na sličnim pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita, te da posjeduju dokazane rukovodne i organizacijske sposobnosti bitne za funkcioniranje ovog Tužilaštva. Glavni tužilac i zamjenici glavnog tužioca imaju mandat od šest (6) godina i nakon isteka mandata mogu biti ponovo imenovani; međutim, mandat može prestati usljed ostavke, navršenja starosne dobi propisane za odlazak u penziju po sili zakona ili smjenjivanja s funkcije iz razloga utvrđenih zakonom”.

U članu 29., stav 2., u prvoj rečenici riječi “Zamjenici tužioca” zamjenjuju se riječima “Tužioci Federalnog tužilaštva”. Riječ, odnosno broj “osam (8)” zamjenjuje se riječju, odnosno brojem “pet (5)”.

U članu 29., stav 2., u drugoj rečenici briše se riječ “zamjenika”.

Član 8.

U članu 30., stav 1., u prvoj rečenici riječi “Kantonalni tužioci” zamjenjuju se riječima “Kantonalni glavni tužioci i zamjenici glavnih tužilaca”.

U članu 30., stav 1., u drugoj rečenici riječ “Tužilac” zamjenjuje se riječima “Glavni tužilac i zamjenici glavnog tužioca”.

U članu 30., stav 2., u prvoj rečenici riječi “Zamjenici tužilaca” zamjenjuju se riječima “Kantonalni tužioci”. Riječ, odnosno broj “pet (5)” zamjenjuje se riječju, odnosno brojem “tri (3)”.

U članu 30., stav 2., u drugoj rečenici riječ “zamjenika” zamjenjuje se riječju “kantonalnog”.

Član 9.

Član 31. Zakona se briše.

Član 10.

U članu 35., riječi “predsjednika sudova, te tužilaca i zamjenika tužilaca” mijenjaju se riječima “predsjednika sudova i tužilaca, uključujući glavne tužioce i zamjenike glavnih tužioca”.

Član 11.

U članu 45., stav 1., riječi “sudije, tužioca, zamjenika tužioca” mijenjaju se riječima “sudije i tužioca”. Riječi “/zamjenika tužioca” se brišu.

Član 12.

U članu 51., riječi “ili zamjenika tužioca” mijenjaju se riječima “glavnog tužioca ili zamjenika glavnog tužioca”.

Član 13.

U članu 67., stav 1., 2. i 3., riječi “Sudija, odnosno tužilac ili zamjenik tužioca” zamjenjuju se riječima “Sudija ili tužilac”.

Član 14.

U članu 68., stavovi 1., 2. (prva rečenica), 3. i 4. riječi “Sudija, odnosno tužilac ili zamjenik tužioca” mijenjaju se riječima “Sudija ili tužilac”.

U članu 68., stav 2., druga rečenica, riječi “sudija, odnosno tužilac ili zamjenik tužioca” mijenjaju se riječima “sudija ili tužilac”.

Član 15.

U članu 69., riječi “sudije, odnosno tužioca ili zamjenika tužioca” mijenjaju se riječima “sudije ili tužioca”.

Član 16.

U članu 70., stav 1. zamjenjuje se novim stavom koji glasi:

“Ako predsjednik suda ili glavni tužilac smatra da su aktivnosti sudije ili tužioca nespojive sa sudijskom ili tužilačkom funkcijom, sudija odnosno tužilac se obavještavaju o tome, a predsjednik suda ili glavni tužilac prosljeđuje predmet Vijeću, koje donosi konačnu odluku. Postupak se uređuje Poslovnikom o radu Vijeća.”

U stavu 2., riječi “sudije, odnosno tužioci ili zamjenici tužioca” zamjenjuju se riječima “sudije i tužioci”.

Član 17.

Naslov člana 71. mijenja se i glasi “Imunitet sudija i tužilaca”.

U članu 71., stav 1., riječi “sudija, odnosno tužilac ili zamjenik tužioca” mijenjaju se riječima “sudija ili tužilac”.

U članu 71., stav 2. i 3., riječi “sudije, tužioca ili zamjenika tužioca” mijenjaju se riječima “sudija ili tužilac”.

Član 18.

U članu 72., stav 1., tačka 1., riječ “zamjenik” se briše.

U stavu 1., tačka 2. se briše. Tačke 3., 4. i 5. postaju tačke 2., 3. i 4.

U stavu 2., riječi “sudija, odnosno tužilac ili zamjenik tužioca” mijenjaju se riječima “sudija ili tužilac”.

U stavu 3., iza riječi “predsjednika suda” dodaju se riječi “, glavnog tužioca i zamjenika glavnog tužioca”.

Član 19.

U članu 73., stav 1., riječi “Predsjednik suda ili tužilac” mijenjaju se riječima

“Predsjednik suda, glavni tužilac ili zamjenik glavnog tužioca”. Iza riječi “novi predsjednik” riječ “ili” se briše i dodaju se riječi “, glavni tužilac ili zamjenik glavnog tužioca”.

U članu 73. stav 2. se zamjenjuje novim stavom koji glasi:

“U slučaju prestanka mandata predsjednika suda, glavnog tužioca ili zamjenika glavnog tužioca, on i pored toga nastavlja vršiti sudsku, odnosno tužilačku funkciju u istom sudu ili tužilaštvu, u skladu sa članom 72.”

Član 20.

U članu 74., stav 2., riječi “i zamjenike tužilaca” se brišu, a broj “67” se zamjenjuje brojem “65”.

Član 21.

U članu 75. stav 1., tačka (1) se zamjenjuje novom tačkom (1) koja glasi:

“dobijanjem mišljenja predsjednika sudova ili glavnih tužilaca ili vršenjem konsultacija sa organima nadležnim za pitanja budžeta prilikom utvrđivanja broja sudija i tužilaca,”

Član 22.

U članu 79., stav 1., riječi “mjesta predsjednika sudova, kao i za mjesta tužilaca i zamjenika tužilaca” se zamjenjuju riječima “ mjesta predsjednika sudova i tužilaca, uključujući glavnog tužioca i zamjenike glavnog tužioca”.

U članu 79., iza drugog stava dodaje se novi stav koji glasi:

“Izuzetno od uslova utvrđenih u članu 22. tačka (c) ovog Zakona, za osobu koja je obavljala sudijsku ili tužilačku funkciju u Bosni i Hercegovini na dan stupanja na snagu ovog Zakona se smatra da u prelaznom periodu ispunjava osnovne uslove za vršenje sudske funkcije ako ima položen pravosudni ispit u bilo kojoj zemlji koja je bila u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije”.

Član 23.

Dodaje se novi član 81. (a) koji glasi:

“Član 81.(a)

Sudija ili tužilac koji obavlja tu funkciju na dan stupanja na snagu ovog Zakona i koji je izabran i imenovan od strane Vijeća kao sudija ili tužilac u reorganiziranim sudovima ili novouspostavljenim tužilaštvima nema pravo na nadoknadu za prelazak na dužnost u drugom gradu.”

Član 24.

U članu 84., riječi “zamjenik tužioca” se zamjenjuju riječima “glavni tužilac i zamjenik glavnog tužioca”.

Član 25.

Objavljivanje i stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama

Ovaj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom sudskom i tužilačkom vijeću Federacije Bosne i Hercegovine biće objavljen u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i stupa na snagu osmi dan nakon objavljivanja.