|
Koristeći se ovlastima koja
su Visokom predstavniku data u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi
civilnoga dijela Mirovnog ugovora) Općega okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede
tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora; i
posebno uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno pomenutoga Sporazuma prema
kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju
rješenja za sve probleme koji se jave u svezi sa civilnim provedbom”;
Pozivajući se na članak II, 8 navedenoga sporazuma prema
čijim odredbama Visoki predstavnik može, pored civilnih povjerenstava konkretno
navedenih u članku II istoga Sporazuma, uspostaviti druga civilna povjerenstva
kako bi potpomogao izvršenje svoga mandata;
Pozivajući sena stavak XI.2 Zaključaka Konferencije provedbi mira
održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu
mira pozdravilo nakanu Visokoga predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u
zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnoga dijela mirovnog ugovora
kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno,
“donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” u svezi s
određenim pitanjima uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) “mjere u
svrhu osiguranja provedbe Mirovnoga sporazuma na cijelokupnom teritoriju Bosne i
Hercegovine i njenih entiteta”;
Uz uvažavanje točke I.2.a Zaključaka donesenih na pomenutoj
konferenciji u Bonu prema kojima je uočeno "da je nepristrano i neovisno
pravosuđe" od "suštinskog značaja za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i
Hercegovini", da proces imenovanja sudaca i tužitelja mora biti zasnovan na
profesionalnim sposobnostima, da je nužno uspostavljanje ustanova za edukaciju
sudaca i tužitelja te da je kontrola pravosudnog sistema element od suštinskog
značaja za pomenuti proces;
Rukovodeći se stavkom II.2 Aneksa na Deklaraciju Vijeća za
provedbu mira (Madrid, 16. prosinca 1998. godine) u kojoj se "naglašava značaj
pojačanih napora u provedbi pravosudne reforme, koje usklađuje Visoki
predstavnik, kako bi se pružila podrška naporima organa vlasti u Bosni i
Hercegovini" te "apelira na Visokog predstavnika da dalje razvija sveobuhvatni
strateški plan pravosudne reforme, kojim se utvrđuju kratkoročni i dugoročni
prioriteti, u suglasnosti sa tim organima, Vijećem Evrope, OSCE-om, UNMIBH-om i
drugim organizacijama.";
Imajući u vidu Deklaraciju Vijeća za provedbu mira (na
sastanku održanom u Briselu 23-24. svibnja 2000. godine) kojom se nameće potreba
za jednim istinski neovisnim i nepristranim pravosuđem kako bi se osigurala
vladavina zakona u svim krivičnim, građanskim i privrednim pitanjima, te
priznajući "trajnu potrebu za međunarodnom nadzornom institucijom za pravosudnu
reformu u očekivanju da OHR dođe do rješenja glede Programa pravosudne reforme"
te da Vijeće "podrži daljnje napore Visokoga predstavnika da predvodi aktivnosti
u reformi pravosuđa i usklađuje napore međunarodne zajednice po tom
pitanju."
Uzimajući u obzir Kominike Upravnoga odbora Vijeća za
provedbu mira (Sarajevo, 13. srpnja 2000.godine) u kojem su se "Upravni odbor i
Visoki predstavnik suglasili da je po pitanju pravosudne reforme i unapređenja
vladavine zakona potreban trajan angažman međunarodne zajednice. Za tu svrhu,
Visoki predstavnik će uspostaviti Neovisno pravosudno povjerenstvo čiji će
zadatak biti da nadzire rad povjerenstva/vijeća na entitetskoj i kantonalnoj
razini, a koje će biti zadužene za odabir i disciplinsko kažnjavanje sudaca i
tužitelja, te da nastavi sa nadgledanjem i ocjenjivanjem rada sudova i
tužiteljstava sukladno prethodnom mandatu JSAP-a."
Pozivajućise na Kominike Upravnoga odbora Vijeća za provedbu mira od
28. veljače 2002. godine, u kojem Upravni odbor podržava pooštrenu strategiju
reforme pravosuđa Neovisnoga pravosudnoga povjerenstva za 2002/03. godinu, kao i
uvažavanje značaja uspostave Visokoga sudbenog vijeća za BiH i reorganizaciju
sudova, a što se dalje ponavlja u Kominikeu od 7. svibnja 2002. godine;
Pozivajući se na Odluku broj 94/01 Visokoga predstavnika kojom se
uspostavlja Neovisno pravosudno povjerenstvo, a naročito stavak 5. navedene
odluke u kojoj se navodi da “Visoki predstavnik zadržava pravo da dodijeli
dodatne nadležnosti Neovisnom pravosudnom povjerenstvu, sukladno zahtjevima
glede izvršavanja njenoga mandata.”
Na temelju svega gore navedenog, ovim donosim slijedeću:
ODLUKU
O mandatu Neovisnoga pravosudnog povjerenstva
1. Ovom se Odlukom mijenja mandat Neovisnoga
pravosudnog povjerenstva kojem se dodjeljuju nadležnosti i ovlasti sukladno
slijedećem mandatu.
2. Mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva
obuhvata slijedeće:
- pružanje potpore radu Visokoga
sudbenog i tužiteljskog vijeća Republike Srpske, Visokoga sudbenog i
tužiteljskog vijeća Federacije BiH i Visokog sudbenoga i tužiteljskog vijeća BiH
u prijelaznom razdoblju;
- pružanje potpore radu
disciplinskog tužitelja u disciplinskim pitanjima pred navedenim vijećima;
- pružanje savjeta lokalnim
organima vlasti i stručnim pravnim organizacijama o svim pitanjima koja utječu
na sudski sustav i njegovu reorganizaciju;
- izvršavanje zadataka koje joj
Visoki predstavnik može povremeno dodijeliti;
- redovito izvještavanje Višeg
zamjenika Visokoga predstavnika zaduženog za pitanja vladavine zakona o stvarima
u svezi s navedenim mandatom;
- izvještavanje relevantnih članove
međunarodne zajednice o pitanjima u svezi sa svojim mandatom.
3. U izvršavanju svog mandata i nadležnosti,
Neovisno pravosudno povjerenstvo je ovlašteno inicirati kontakte sa međunarodnim
organizacijama i domaćim tijelima, agencijama, institucijama, odnosno
organizacijama, kako bi se unaprijedili projekti vladavine zakona koji utječu na
sustav sudova, njegovu reorganizaciju, i podršku Visokim sudbenim i tužiteljskim
vijećima.
4. Svi sudovi, tužiteljstva i državne agencije
na svim razinama, uključujući sve suce, tužitelje, osoblje u sudovima i
zvaničnike, obvezni su surađivati sa Neovisnim pravosudnim povjerenstvo i
pružati sve informacije koje Neovisno pravosudno povjerenstvo smatra neophodnim
u obavljanju svojih zadataka navedenih u stavku 2. ove Odluke.
5. Mandat Neovisnog pravosudnog povjerenstva
istječe 31. prosinca 2003. godine. Visoki predstavnik zadržava pravo da donosi
odluke o načelima i vremenskim rokovima, uključujući i ovlasti i broj preostalog
međunarodnog osoblja potrebnog za eventualni nastavak rada Neovisnog pravosudnog
povjerenstva.
6. Ova odluka zamjenjuje odluku broj 94/01
Visokoga predstavnika kojom se uspostavlja Neovisno pravosudno povjerenstvo.
Sarajevo, 6. kolovoza 2002.
Paddy Ashdown, Visoki predstavnik
|